Razgovor o novim energetskim projektima u zemljama Europske unije bio je jedna od najvažnijih tema summita Inicijative triju mora koji je 17. i 18. rujna održan u Bukureštu. Na njemu je sudjelovala i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a u službenim dokumentima objavljenima nakon summita našao se i projekt LNG terminala na Krku kao projekt od zajedničkog interesa za jugoistok Europe. Energetika kao temelj razvoja europske ekonomije, ali i važna geostrateška poveznica među članicama EU-a posljednjih godina, tako postaje sve dominantnija tema razgovora među europskim čelnicima. Potvrda te konstatacije bila je i prošloga tjedna u Zagrebu održana međunarodna konferencija “Energetska sigurnost u Hrvatskoj i šire”, u organizaciji nevladine udruge Centar za obnovu kulture, koja je okupila nekoliko ministara i veleposlanika zemalja istočne Europe, prije svega Litve, Poljske i Mađarske, te više domaćih energetskih stručnjaka i predstavnika The Heritage Foundationa iz Washingtona. Ministar energetike Litve Žygimantas Vaičiūnas posebno je govorio o iskustvima njegove zemlje nakon puštanja u pogon LNG terminala Klaipeda na obali Baltičkog mora, koji je tehnologijom vrlo sličan budućem LNG terminalu na Krku. Stoga je i naš razgovor s ministrom Vaičiūnasom bio okrenut sigurnosti opskrbe plinom u jugoistočnoj Europi i paralelama između koristi koje je LNG terminal donio Litvi – ne samo u energetskom već i u političkom smislu – i benefita koje Hrvatska može očekivati kada dovrši svoj terminal.

NACIONAL: Tijekom prošlotjedne konferencije susreli ste se i s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović. Što je bila glavna tema vašeg sastanka? Jeste li razgovarali samo o energetskim temama ili ste se dotaknuli i drugih problema u regiji, posebno onih koji zanimaju sve članice Inicijative triju mora?

Naš susret bio je odlična prilika da porazgovaramo o energetskoj politici općenito, a posebno o LNG terminalu koji Hrvatska namjerava graditi na otoku Krku. I to je bila glavna tema našeg razgovora. Razgovarali smo o trenutnom statusu projekta i budućim koracima koje Hrvatska namjerava poduzeti kako bi se realizirao plan izgradnje terminala. Posebno smo naglasili važnost toga projekta za sigurnost opskrbe plinom čitave regije i jugoistoka Europe.

NACIONAL: Koji je bio najvažniji zaključak vašeg sastanka?

Zaključili smo da je projekt hrvatskog LNG terminala vrlo sličan našem terminalu Klaipeda. Taj je terminal Litva razvijala tri godine i moj je glavni cilj bio razmijeniti znanja i iskustva koja je moja zemlja prikupila tijekom razvoja projekta te ih ponuditi Hrvatskoj, a naročito iskustva vezana uz zatvaranje tzv. „open season“ procedure, odnosno poziva za predaju obvezujućih ponuda za zakup kapaciteta budućeg terminala. Predsjednici Grabar-Kitarović kazao sam da posve razumijem sve izazove s kojima se Hrvatska suočava u ovom razdoblju jer je kroz iste takve izazove prošla i Litva te sam joj prenio naša iskustva i savjetovao da Hrvatska iskoristi sve komparativne prednosti koje njezin terminal pruža u usporedbi sa sličnim projektima u Europi. Posebna je prednost hrvatskog terminala što ga je financijski podržala i Europska unija. Stoga Hrvatsku ne treba zabrinjavati ako odmah ne popuni očekivani kapacitet terminala jer će financijska podrška EU-a dijelom kompenzirati taj nedostatak.

NACIONAL: Klaipedos Nafta je, sa španjolskim Enagasom i Marguerite Fundom, još 2015. godine izabrana kao preferirani partner i konzultant tvrtke LNG Hrvatska. No sva tri spomenuta partnera napustila su projekt prije nekoliko mjeseci. Možete li objasniti zašto? Koji je glavni razlog za tu odluku?

Litva ima značajno iskustvo u izgradnji plutajućeg LNG terminala i njegova uključivanja na plinsko tržište u skladu sa standardima EU-a. Mi snažno podržavamo Hrvatsku u njezinim nastojanjima da dovrši projekt LNG terminala na Krku. Unatoč tome, na Hrvatskoj je odluka čiju će stručnost i čije iskustvo pritom koristiti.

NACIONAL: Možete li procijeniti kakva će biti važnost budućeg LNG terminala na otoku Krku, ako se projekt dovrši, na tržištu plina jugoistočne Europe? Mislite li da će postojanje terminala imati utjecaja na cijene plina na tržištu jugoistočne Europe, kao što je Klaipeda LNG terminal u Litvi značajno spustio cijene plina u vašoj zemlji?

Vidim dosta sličnosti u strukturi hrvatskog i litvanskog tržišta plina, a uzmemo li u obzir i sličnosti u odabranom tehnološkom rješenju samog terminala, svakako vjerujem da će i hrvatski terminal donijeti pozitivne pomake na tržištu i potaknuti pad cijena plina. Možda će na samom početku, u kratkom periodu, cijene stagnirati, no gledajući duže razdoblje, terminal će potaknuti konkurentnost između različitih dobavljača. Pritom valja računati i na utjecaj terminala na regiju jugoistočne Europe. Slično se dogodilo i prilikom puštanja u pogon Klaipeda LNG terminala, koji je odigrao ključnu ulogu u smanjenju cijena plina ne samo u Litvi, već i u ostalim baltičkim zemljama. Litva je u ovom trenutku u fazi otkupa FSRU broda za prihvat i uplinjavanje LNG-ja, nakon što 2024. godine istekne ugovor o 10-godišnjem zakupu, što će i našoj zemlji, ali i cijeloj regiji, dugoročno osigurati stabilnost opskrbe plinom. U svakom slučaju, treba reći da je LNG terminal značajno pridonio upravo sigurnosti opskrbe naših potrošača u usporedbi s ranijom situacijom kada terminala nije bilo i kada su cijene plina bile značajno više. Vjerujem da se sličan način rješavanja problema sigurnosti opskrbe kakav su odabrale baltičke zemlje, može uspješno primijeniti i na jugoistok Europe i da će i ovoj regiji donijeti slične benefite.

NACIONAL: Energetska neovisnost bila je jedna od glavnih tema razgovora tijekom nedavno održanog summita Inicijative triju mora u Bukureštu. Vjerujete li da politički susreti mogu igrati ključnu ulogu u energetskoj politici i da mogu donijeti konkretne koristi energetskom sektoru u Europi? Koje su to prednosti koje politika donosi energetskom sektoru?

Apsolutno vjerujem da politički susreti i sastanci na visokoj političkoj razini, a onda i zaključci s takvih sastanaka, donose velike koristi energetskom sektoru, posebno na području sigurnosti opskrbe energijom. U pravilu takvi sastanci iskristaliziraju nove praktične instrumente za rješavanje aktualnih problema vezanih uz sigurnost opskrbe. Takav je bio i sastanak u Bukureštu koji spominjete, jer je donio nove prijedloge kako nastaviti s razvojem političke ideje o energetskom povezivanju središnje i istočne Europe. Razgovaralo se o mjerama, idejama i inicijativama koje bi trebale olakšati postizanje toga cilja te o projektima koje treba razvijati u tom pravcu. Vidim da u postizanju važnog cilja energetske neovisnosti središnje i istočne Europe krećemo konkretnijim koracima. Stoga i mjere predložene na summitu idu u smjeru ostvarivanja zacrtanih ciljeva i iskreno se nadam da ćemo imati ne samo političku, već i financijsku podršku kako bismo ih ostvarili.

NACIONAL: Kako biste opisali plinsko tržište u Europi danas, posebno u jugoistočnoj i istočnoj Europi? Koji su, po vašem mišljenju, mogući smjerovi razvoja tog tržišta?

Kada govorimo o različitim europskim regijama, moramo priznati da je energetska politika Europske unije značajno olakšala situaciju u mnogima od tih područja, posebno na polju stvaranja novih međudržavnih interkonekcija. To je posebno vidljivo u području razvoja i poticanja izgradnje infrastrukture za elektroenergetske mreže i plinske mreže te su upravo na tom polju postignuti konkretni pomaci prema sigurnijoj opskrbi potrošača. U jugoistočnoj i istočnoj Europi naročito je važna podrška različitim energetskim inicijativama za poticanje projekata razvoja regionalnog tržišta plina, i to kroz izgradnju i dovršenje nužne plinske infrastrukture. Takva podrška pridonijet će konkurentnijem i stabilnijem plinskom tržištu u jugoistočnoj i istočnoj Europi. Najvažnija lekcija koju smo mi kao baltička država naučili jest da u isto vrijeme i sinkronizirano moramo raditi na razvoju „softvera“ i „hardvera“, odnosno da nam valja paralelno razvijati infrastrukturu i regulatorne mehanizme na tržištu jer su oba sektora jednako važna, a politička podrška olakšava njihov podjednaki razvoj.

NACIONAL: Možete li opisati ulogu LNG terminala, osobito litvanske Klaipede i obližnjeg poljskog terminala Svinoušće, u razvoju energetskog tržišta istočne Europe, posebno u svjetlu činjenice da većina LNG terminala u Europi nema visok postotak zakupljenih kapaciteta?

Prije svega treba napomenuti da su i Klaipeda terminal u Litvi i Svinoušće u Poljskoj zapravo ključni faktori koji su značajno izmijenili uvjete na regionalnom tržištu plina i utjecali na razvoj toga tržišta. Ti su terminali postali alternativni dobavni pravci plina za regiju i donijeli su konkurentne cijene plina za potrošače, jer su uvozne cijene plina pale za 20 do 30 posto odmah nakon što su ti terminali priključeni na plinsku mrežu. Dakle, to je praktično postignuće terminala koje su potrošači odmah osjetili. Sada na te terminale gledamo s drugog stajališta jer su i Litvi i Poljskoj donijeli mogućnost razvoja projekta isporuke LNG-ja kao goriva za teške kamione, trajekte i teretne brodove, što je u skladu s novim trendovima u razvoju energetske politike Europske unije.

Dakle, terminali nisu donijeli samo energetsku sigurnost, već i novi smjer ekonomskog i industrijskog razvoja. Ako pak govorimo o popunjenosti kapaciteta, valja podsjetiti da je prosjek zakupa kapaciteta u svim LNG terminalima na svijetu od 30 do 35 posto. U Europi je prosječna popunjenost između 23 i 25 posto. Prava svrha LNG terminala nije njegova stopostotna popunjenost. Oni su naša „polica osiguranja“ koja nam omogućava alternativne pravce opskrbe po konkurentnim cijenama. Oba terminala koja smo ovdje spomenuli rade s 30 posto zakupljenih kapaciteta, što je više od europskog prosjeka, uz razliku u popunjenosti tijekom zimskih i ljetnih mjeseci. Tijekom zimskih mjeseci popunjenost nije visoka, no za ljetne sezone popunjenost kapaciteta je između 80 i 90 posto.

NACIONAL: Prema nedavnim političkim i gospodarskim potezima budimpeštanske vlade, ali i prema mišljenju brojnih energetskih stručnjaka, Mađarska nastoji postati novo plinsko čvorište u istočnoj i srednjoj Europi. Slažete li se s tom tvrdnjom i kako to komentirate, pogotovo ako se zna da je Mađarska postojećom infrastrukturom dobro povezana s ruskim plinovodima?

Unutar Europske unije često se rade projekcije energetskog razvoja u kojima se spominju različite zemlje kao plinska čvorišta, no ti planovi prije svega ovise o razvoju potrebne infrastrukture. Dakle, da biste postali važno plinsko čvorište morate imati razvijenu infrastrukturu. Ne bih komentirao konkretne planove jer oni prije svega ovise o državnoj strategiji Mađarske, no vidljivo je da sve više komuniciramo i usklađujemo energetske planove među državama članicama EU-a i da postojeća i buduća infrastruktura imaju cilj osigurati dovoljno alternativnih pravaca dobave plina za regiju.

NACIONAL: Dio energetskih stručnjaka u Hrvatskoj smatra da je Moskva ključni igrač koji čvrsto stoji iza Budimpešte u nastojanju da se Mađarska nametne kao novo europsko plinsko čvorište jer će to čvorište, kako tvrde, omogućiti ruskom plinu da dobije novi ulazni pravac na europsko tržište. Slažete li se s tim mišljenjem?

Prije svega želim naglasiti da je najvažniji strateški cilj Europske unije osigurati dovoljno dobavnih pravaca plina i time energetsku neovisnost zemalja članica. Cilj nam je da svaka zemlja ima najmanje tri neovisna dobavna pravca kako bi imala konkurentno tržište i maksimalno smanjila ovisnost o samo jednom, monopolističkom opskrbljivaču plina. Naš je posao prije svega osigurati dovoljno snažnu infrastrukturu kako bismo postigli taj cilj, ne samo u baltičkim zemljama, već i na istoku i jugu Europe, kako bismo sagradili svojevrsni „vatrozid“ koji će spriječiti ruski monopol u opskrbi europskog tržišta plinom. Vidimo da Rusija izgradnjom i širenjem Sjevernog toka 2 i dalje ima ključni interes pojačati ovisnost Europe o ruskom plinu. Izgradnjom LNG terminala Litva je dobila vrlo jaku pregovaračku kartu u pregovorima oko cijene plina i Gasprom nam sada isporučuje plin po tržišnim cijenama, a ne više po monopolističkim cijenama kakve su vrijedile kada je Rusija bila jedini dobavljač plina. To je i bio naš cilj, koji smo postigli pa tržište plina u Litvi sada funkcionira na tržišnim principima. Stoga bih cijeloj regiji preporučio da učini isto i sebi stvori slične pregovaračke adute.

NACIONAL: Rusija pokušava pronaći nove mogućnosti izvoza plina u istočnu i srednju Europu. Mislite li da se Europa može dugoročno učinkovito boriti protiv ruske dominacije na tržištu plina i možete li procijeniti kako će ta borba izgledati u idućih 20 ili 30 godina?

Čini se da nakon izgradnje Sjevernog toka 1 ipak nismo dovoljno naučili sve lekcije. Nakon dovršetka tog plinskog pravca EU je formirao Energetsku uniju, no ta Unija nije bila dovoljno sposobna predložiti efikasne instrumente kojima bismo smanjili ruski utjecaj na energetsku stabilnost Europe, a nismo našli ni dovoljno jake alate da bismo konkretno reagirali na ruske utjecaje na operativnoj razini. O tome se u EU dosta raspravljalo. Sada vidimo da je prijedlog Europske komisije kroz Treći energetski paket, koji se odnosi na gradnju off-shore plinovoda, onih koji se polažu ispod morske površine, donesen prije samo godinu dana, ali još uvijek nije ozbiljnije raspravljen unutar Komisije. Imamo, dakle, dobar alat za postizanje cilja, ali naše ambicije ponekad nisu dovoljno jake. Primjer Sjevernog toka 1 zapravo dobro opisuje činjenicu da često reagiramo na projekte vanjskih opskbljivača plinom kada su oni već dovršeni, umjesto da reagiramo preventivno kako bismo osigurali jednaku konkurentnost na europskom tržištu. Ista zabrinutost vlada i u sektoru električne energije. Nužno je osigurati da isporučitelji električne energije iz trećih zemalja koji energent izvoze u zemlje EU-a, moraju zadovoljiti iste ekološke standarde kao i članice Unije. Ako me pitate kako vidim tu borbu u naredna dva ili tri desetljeća, rekao bih kako se nadam da će Europska unija u narednim godinama razviti potrebne alate ne samo kako bi branila unutarnje tržište, već i da će znati osigurati konkurentnost prema vanjskim opskrbljivačima.

NACIONAL: Ako zamislimo da je europski energetski sektor neka vrsta “bojnog polja”, onda nije pretjerano reći da je svaki LNG terminal u Europi svojevrsno “oružje” za postizanje europske ekonomske neovisnosti od prevlasti ruskog plina. Vjerujete li da europski LNG terminali i novi projekti plinovoda mogu biti učinkovito “oružje” koje može kontrolirati cijene ruskog plina tijekom sljedećih desetljeća?

Možda to slikovito možemo nazvati oružjem, no ja bih prije rekao kako trebamo razviti efikasne instrumente kojima trebamo postići konkurentnost unutar europskog energetskog tržišta i tako smanjiti ruski utjecaj na plinsko tržište. Litva je na vrlo bolan način naučila lekciju o ovisnosti o jednom dobavljaču nakon što smo nacionalni plinski sustav 2004. godine prodali ruskom Gaspromu. Tada smo vjerovali da će prodaja plinskog opskrbnog sustava velikom i utjecajnom Gaspromu donijeti sigurnost potrošačima u Litvi. No dogodila se obrnuta situacija, cijene plina su drastično rasle i do 2012. godine potrošači u Litvi su plaćali najskuplji plin ne samo u Europi već i u svijetu. To nas je naučilo da u situaciji kada nemamo instrumente kojima bismo osigurali konkurentnost više dobavljača na tržištu nikada ne možemo vjerovati samo jednom vanjskom dobavljaču. Tako funkcionira tržište u stvarnom svijetu. Nisam toliko naivan da bih vjerovao kako bismo bez LNG terminala mogli osigurati konkurentnost na litvanskom tržištu plina. Brojni su pokazatelji u kojima se upravo LNG terminali pojavljuju kao efikasni instrumenti za regulaciju plinskog tržišta, pogotovo uzmemo li u obzir da Sjedinjene Američke Države planiraju veliku ekspanziju izvoza LNG-ja. Dio toga plina završit će i na europskom tržištu, stoga je naš cilj stvoriti dovoljno jaku infrastrukturu kako bi se osigurao novi opskrbni pravac ne samo iz SAD-a, već i iz ostalih zemalja izvoznica LNG-ja. To je svakako dobra prilika koju EU ne smije propustiti kako bi osigurala konkurentske cijene plina.