Knjiga Katarine Luketić „Balkanska predavanja: šest prijedloga za sljedeće desetljeće“ prva je knjiga u Hrvatskoj pisana za slušanje. Postoji samo u zvučnom formatu i nema svoje otisnuto izdanje, kakvo uobičajeno prethodi audioizdanju. Kako kaže autorica, riječ je o originalnoj audioknjizi koja nije bila ranije ukoričena i koja je od početka pisana za tu formu, što znači da su njezina struktura, diskurs i ritam prilagođeni usmenom izlaganju i slušanju, pa je u tom smislu ova audioknjiga pionirsko izdanje.

Nacional je istražio kakva je u Hrvatskoj situacija s tržištem zvučnih knjiga, koje je vani već nekoliko godina u konstantnom, pa i strelovitom rastu, te hoće li zbog popularnosti knjiga koje se slušaju u drugi plan pasti klasične knjige, koje kod nas nažalost već godinama gube na popularnosti.

Ulomke iz književnih djela u knjizi čitaju glumci i spikeri iz Hrvatske i regije: Urša Raukar, Rakan Rushaidat, Zoran Čubrilo, Srđan Sorić, Ivan Horvat, Nataša Janjić-Medančić, Nikša Marinović, Bojan Brajčić, János Römer, Alen Jelen i Boris Ler. Originalnu glazbu je komponirao Maro Market, a koristi se i kompozicija „The Last Balkan Tango“ vojvođanskog skladatelja Borisa Kovača. Dizajn izdanja napravio je Željko Serdarević, a autorica Katarina Luketić kaže otkud uopće ideja:

„Na početku, dok sam zacrtavala koncept serije predavanja o suvremenoj balkanskoj književnosti i književnim vrijednostima, znala sam da pri tome želim uspostaviti blisku vezu s čitateljem, stvoriti dojam da on ili ona uživo prisustvuje predavanjima i da im se obraćam izravno. Naime, povremeno držim predavanja o književnosti i razne radionice pa znam koliko su neposrednost, sugestivnost i dinamika važne. Zato mi se odmah nametnula ideja o zvučnoj formi i predavanjima koja će se slušati. Sama kompozicija s ubačenim dramatiziranim citatima koje čitaju glumci nastala je u procesu rada, pisanja i snimanja, a u tome je ključna bila uloga Ljubice Letinić iz Audio Store Transonica. Ona je bila i ton majstorica, i dizajnerica zvuka, i urednica dramatiziranih dijelova teksta, i dragocjeni vodič meni kao autorici. Rezultat je originalni format, mozaična audioknjiga koja ima šest dijelova, ukupno traje više od pet sati i u njoj se izmjenjuju brojne teme, uvidi, glasovi, zvukovi…“

Knjiga Katarine Luketić ‘Balkanska predavanja: šest prijedloga za sljedeće desetljeće’ prva je audio-knjiga izdana u Hrvatskoj, s hrvatskim spikerima i ostalom ekipom te snimljena u jedinom takvom studiju u Hrvatskoj. PHOTO: Mejra Mujičić

Zapravo je riječ o, pojašnjava Katarina Luketić, predavanjima inspiriranima knjigom Itala Calvina „Američka predavanja: šest prijedloga za sljedeće tisućljeće“. U njoj je Calvino odabrao šest pojmova koje treba sačuvati i ponijeti u novo tisućljeće. Ona je, pak, odabrala šest književnih vrijednosti koje iz njezine kritičarsko-čitateljske vizure treba prenijeti u desetljeće pred nama:

„Preuzela sam tu Calvinovu formu i odabrala drugih šest pojmova koji mi se čine važnima za budućnost. To su Prostornost, Otvorenost, Autentičnost, Višeznačnost, Imaginativnost i Emancipacija, a umjesto Calvinova tisućljeća govorim, naravno puno skromnije, o desetljeću. Knjiga nije pisana samo za stručnu publiku i vjerujem da je mogu pratiti i oni koji nisu do sada bili začarani književnošću ili su pak na književnost, zbog egzistencijalnog pritiska, manjka vremena ili vlastite profesije, jednostavno zaboravili.“

Katarina Luketić u svom se radu bavi Balkanom, odnosno zemljama bivše Jugoslavije. Iskustvo joj je, kaže, pokazalo da autori koji nemaju dublji, intimni razlog zašto se nečim bave ne mogu – unatoč informiranosti i pismenosti – stvoriti ništa važno i dobro:

„Teme Balkana i balkanizama, odnosno predrasuda i imaginacija o prostoru na kojem živimo, meni su privatno važne iz mnogo razloga. Važno mi je osvijestiti veze između prostora i kulture, kolektivnih danosti i individualnih izbora te demontirati uvriježene i pogrešne predodžbe. Time sam se već bavila u knjizi ‘Balkan: od geografije do fantazije’.“

Njezina se knjiga može kupiti i poslušati putem aplikacije za pametne uređaje book&zvook, prve takve platforme u Hrvatskoj, koju su kreirale Ljubica Letinić i Lana Deban iz Audio Store Transonica. U njihovom je studiju, ujedno, i snimana ova zvučna knjiga. Kako kaže Ljubica Letinić, aplikaciju book&zvook su razvile kao prvu domaću inačicu svjetskih servisa za slušanje knjiga jer knjige na hrvatskom jeziku, čiju su produkciju pokrenule, nisu mogle distribuirati putem tih velikih servisa, koji su koncentrirani samo na velike jezike i velika tržišta. Tako je nastao book&zvook, virtualna knjižara za audioknjige na hrvatskom jeziku, dostupna za pametne uređaje. Trenutačno je u ponudi četrdesetak knjiga, uglavnom suvremenih naslova domaćih pisaca, u vrhunskim glumačkim interpretacijama:

„Zvukom se bavimo godinama, to je naš medij, u njemu se izražavamo sa smjelošću. Same smo otkrivši audioknjige popravile kvalitetu života pa smo htjele to iskustvo prenijeti ovdje. Za nas je to bio izazov. Obje smo napustile stalna radna mjesta na javnom radiju kako bismo se posvetile razvoju ovog kompleksnog sustava na razmeđu audioumjetnosti, književnosti i visoke tehnologije. Uobičajeno iza takvih projekata stoje velike izdavačke kuće. Koliko nam je poznato, book&zvook je zasad jedina mobilna platforma za distribuciju audioknjiga na hrvatskom jeziku. Tom jeziku sad treba snažan zamah u produkciji audioknjiga. Ova Katarinina knjiga, kao i sva naša izdanja, u cijelosti je zaštićena autorskim pravima, a to znači da su regulirana autorska prava za svaku sekundu te knjige. Ohrabruje nas interes za audioknjigama koji primjećujemo među izdavačima klasičnih knjiga, ali i među manjim, nezavisnim produkcijama.“

Ministrica kulture i medija kaže da su knjigu Katarine Luketić sufinancirali u okviru programa digitalne prilagodbe i kreiranja novih kulturnih i umjetničkih sadržaja. PHOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Ljubica Letinić kaže da je nova digitalna tehnologija omogućila da u svoje pametne uređaje pohranjujemo velike količine podataka pa je audioknjiga postala lako i jednostavno dostupna, a onda i vrlo popularna. Ljudi su prepoznali prednosti slušanja pa su audioizvornici, poput Katarinine knjige, nešto što je u svijetu izdavaštva već postalo standard:

„Dapače, audioizvornici gotovo su stvar prestiža, sve poznatija imena pišu za globalne servise za slušanje dok se oni međusobno natječu tko će napraviti što originalnije izdanje. Mi smo, eto, ponosne na naše pionirske korake, no prije svega, široj javnosti tek treba predstaviti koncept slušanja knjiga. Slušanje bi, prije svega, trebala biti ugoda. Audioknjige su blagodat ljudima koji ne stižu, a htjeli bi. Ako nemam vremena da dva sata dnevno sjedim u fotelji i čitam knjigu, nema ničeg lošeg u tome da mi je netko pročita dok vozim, putujem od kuće do posla, u rekreaciji, uz neki hobi, kućanske poslove. Osim toga, audioknjige ne umaraju oči. One pobuđuju druga čula. Dobrobit audioknjige za djecu je samorazumljiva. Jasan je njihov učinak na razvoj jezika, fraziranje ili izgovor, no manje je poznato da slušanje knjiga izgrađuje naš kritički aparat, kao što razvija i koncentraciju, ono s čim je nova generacija u velikom deficitu. Možemo potvrditi da interes za audioknjigama kod nas raste.“

Ni Katarina Luketić ni Ljubica Letinić ne misle da će dolaskom zvučnih knjiga prestati popularnost klasičnih knjiga, ili da će ona nestati. Kako Katarina Luketić kaže, nismo na zalasku Gutenbergove ere; klasična knjiga će preživjeti:

„No nastaju nove forme, mediji prijenosa i modusi čitanja. Digitalizacija mijenja našu percepciju, neminovno ona mijenja načine pisanja i čitanja, odnos prema pismenosti, unutarnju strukturu teksta, kao i čitateljska očekivanja. Sve te promjene nekad nas mogu plašiti, ali su one i vrlo uzbudljive i inspirativne. Čini mi se da bismo kao autori prema njima trebali biti otvoreni, umjesto da žalujemo za nekim prošlim zlatnim vremenima. Nisam sigurna da su ta zlatna vremena s mnogobrojnom zainteresiranom publikom i društvenim utjecajem književnosti ikada uistinu postojala na našem prostoru.“

Slično tvrdi i Ljubica Letinić. Kaže da je svugdje u svijetu gdje je audioknjiga stekla popularnost, ona imala pozitivan učinak i na prodaju klasičnih knjiga. Audioknjiga nije konkurencija knjizi, ona je samo drugačiji put do nje:

„Trendovi rasta popularnosti audioknjiga su već godinama stabilni i opravdano je vjerovati da će taj zanos trajati jer ljudi vole doživljaj koji im donosi slušanje audioknjiga. Ona je naizgled novum, zbog toga što nam je sada posredovana tehnologijom, ali je ustvari to naš najstariji put do teksta. U 4. stoljeću je bilo neobično da netko čita u sebi, to je vjekovima bio javni čin. Čovjek ustvari čita tek par tisuća godina, odnedavno, u bogatijem dijelu svijeta, čita i masovno, dugo prije toga je slušao, mi smo evolucijski adaptirani da slušamo i pamtimo duge sekvence. Znanost potvrđuje da glavninu onoga što naučimo kroz život naučimo slušanjem. Slušanje danas spašava izgubljeno vrijeme, a sam događaj na neurološkoj razini potiče cijeli spektar reakcija povezanih sa socijalnim. Oslobođeni napora dekodiranja teksta, u bliskom dodiru s ljudskim glasom, mi ulazimo u dijalog s njim i vjerojatno zbog toga lakše pokrećemo asocijativne sklopove povezane sa suosjećanjem, suradnjom. Slušanje, više nego čitanje, omogućava povezivanje. I to je vjerojatan razlog zašto audioknjige stječu toliku popularnost. U tom je prijenosu velika snaga.“

Sociolog Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru kaže da je zvučna knjiga, ili na engleskom audio book, medijski fenomen koji je prisutan na svjetskoj sceni još od tridesetih godina 20. stoljeća, no svoju veću javnu vidljivost i komercijalnu isplativost doživljava razvojem tehnologije za reprodukciju zvuka – kazeta, ploča, CD-ova – a pravi bum digitalizacijom i razvojem mobilnih komunikacijskih i medijskih uređaja u 21. stoljeću:

„Dakle, kada se pogleda unutar te perspektive, jasno je da Hrvatska kasni s izdavanjem zvučnih knjiga, no trend ne iznenađuje jer je riječ o složenijoj produkciji koja u našim tržišnim uvjetima ima dubioznu isplativost. Ono što znamo o platformama i aplikacijama putem kojih se mogu nabaviti zvučne knjige jest to da raste udio zvučnih knjiga u nakladništvu kada se uzmu u obzir velika tržišta poput Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Aplikacije same po sebi nisu posebne u komunikacijskom i medijskom smislu, osim što služe kao repozitorij ili trgovina s različitim naslovima za koje aplikacije raspolažu autorskim pravima. Povezanost s vodećim izdavačkim kućama i distributerima je već dimenzija koju bi trebalo posebno razmotriti jer bi nam mogla nešto reći o odnosima moći u svijetu izdavaštva, kao i o načinima preko kojih nastoje privući potencijalnu publiku i kupce.“

Lana Deban i Ljubica Letinić, vlasnice prve hrvatske platforme za zvučnu knjigu book&zvook. PHOTO: VEDRAN PETEH

Krolo pojašnjava i mogu li ovakve platforme i aplikacije, unatoč tome što se priča baš suprotno, pomoći popularizaciji knjige. Kaže da, prema dosad provedenim istraživanjima, izgleda da postoji pozitivna povezanost između audioknjiga i popularizacije klasičnih knjiga i čitanja. Primjerice, djeca koja su imala pristup i nastavni materijal preko zvučnih knjiga pokazala su kako paralelno razvijaju i naviku čitanja. Dakle, što se tiče popularizacije knjiga, čini se da audioknjige imaju pozitivan utjecaj. No oko nekih drugih učinaka još nije postignut konsenzus.

Ljudi danas, čak i oni koji imaju naviku čitanja, imaju sve manje vremena za sat, dva ili više čitanja. Knjige se stoga sve više slušaju u automobilu, ali naravno da se to u tim trenucima ne može raditi s dovoljnom koncentracijom pa su zvučne knjige posebno postale atraktivne rekreativnim sportašima, posebno onima koji se bave trčanjem, kad zapravo imaju najviše vremena posvetiti se sebi. Sve je više takvih ljudi koji ne stignu čitati, ali na ovakav način nadoknađuju tu potrebu. Krešimir Krolo kaže da upravo dio istraživanja sugerira kako bi trebalo razlučiti slušanje ozbiljnijeg i zahtjevnijeg sadržaja od onoga nešto manje ozbiljnijeg i zahtjevnijeg:

„Primjerice, učenje i pamćenje putem audioknjiga se nije pokazalo pretjerano učinkovito u nekim istraživanjima, dok jedan dio eksperimentalnih studija tvrdi da razlika nema. Obrazloženje zašto audioknjiga nije možda najbolje rješenje jest što je teško razlučiti i naglasiti važne od manje važnih informacija, dok se u tiskanim knjigama to može napraviti i intervencijama poput podcrtavanja i posebnim označivanjem riječi ili rečenica. Također, prema nekim tumačenjima, znatno je lakše izgubiti koncentraciju slušajući audioknjigu nego čitajući jer se uvijek može vratiti stranica natrag, a tu je i činjenica kako je riječ o aplikaciji koja se nalazi na mobilnom uređaju te je krajnji korisnik izložen čestim ometanjima koje dolaze iz drugih aplikacija. Dakle, tu se može vidjeti s jedne strane želja za pojednostavljenjem konzumacije sadržaja dok se s druge strane paralelno rade stvari u kojima bi bilo nemoguće čitati knjigu, poput vježbanja ili vožnje automobila.“

Sociolog završava sličnim tvrdnjama kao i druge dvije sugovornice. Kaže da, prema podacima na svjetskoj razini, udio zvučnih knjiga u nakladništvu raste i očekuje se rast prihoda u godinama koje slijede. Dakle, svakako jest nešto što predstavlja rastući trend, no prema drugim pokazateljima ne pokazuje se da ugrožava klasične tiskane knjige, na isti način kao što ih nisu ugrozile ni e-knjige. Klasičnim tiskanim knjigama se dugo prognozira nestajanje, ali one kao da su poput morskih pasa koji preživljavaju sve evolucijske izazove i prepreke. Što se tiče hrvatske kulture, Krolo smatra da je puno veći izazov dizanje opće razine kulture čitanja i slušanja, bez obzira na način konzumacije.

Svoje osobno iskustvo sa zvučnim knjigama podijelio je i Zvonimir Dobrović, osnivač Queer Zagreba i festivala Perforacije te umjetnički direktor udruge Domino. Kaže da je, s obzirom na to da je mnogo toga vezano za knjigu u Hrvatskoj na depresivno niskim granama, okupljanje ekipe oko audioknjige Katarine Luketić sjajna vijest:

„Audioknjige nude mnogo prostora za eksperimentiranje ne samo s kreativne strane procesa rada na novom materijalu već i u području distribucije, marketinga, dosega čitatelja ili slušatelja, a to stvara onda i nove načine razmišljanja i promišljanja. A potrebe za ljudima koji o nečemu misle nikad dosta, svjedočimo tome stalno. Znam da sam prilično dobar kupac knjiga, a knjige su magične na tako jednostavan način jer iako mi se čini da mi više doma nigdje ne stanu, nekako se uvijek nađe mjesto za još koju. No jedno je sigurno – brže ih kupujem nego ih čitam. Tu psihološku barijeru sam odavno prevalio, imam više knjiga nego ih stignem pročitati i to mi je zadavalo ranije dosta muke i osjećaja krivnje da ne čitam dovoljno, ali sad sam s tom činjenicom pomiren i to je u redu. No zvučne knjige odjednom mijenjaju tu stvarnost stizanja i utrke s vremenom. Odjednom je moguće biti okružen knjigama i izvan one klasične romantične slike čitatelja pod dekicom uz čaj ili na plaži ili u penziji. Istovremeno, ne bih rekao da dovoljno u Hrvatskoj znamo za platforme i aplikacije zvučnih knjiga; ja sam ih, recimo, tek nedavno krenuo koristiti jer nisam bio dovoljno informiran i nisam znao ni odakle krenuti.“

Dobrović ističe da je sam sebe doživljavao kao čitatelja klasičnih izdanja, a čak je i Kindle koristio samo u iznimnim prilikama jer naprosto voli težinu knjige u ruci. No čitanje rezultira dugotrajnim sjedenjem, a to za sobom onda povlači druge stvari:

„Tako sam, eto, morao u svoj dan uklopiti što više šetanja i fizičke aktivnosti, i zvučne knjige su bile odlično rješenje. Tek sam nekoliko tjedana redoviti korisnik nekoliko aplikacija – scribd, audiobooks i audible – i moram reći da sam oduševljen. Prehodao sam u protekla dva tjedna oko 150 km i preslušao 40-ak sati knjiga. Bez spomenutih aplikacija se to ne bi dogodilo i ne bih se nekih autora ni uhvatio. Pretplate su desetak dolara mjesečno, neke su aplikacije i potpuno besplatne, ali one ne nude onda novije knjige, već su orijentirane na klasike, što također nije loše. Meni su za sad draže aplikacije koje nude mjesečne pretplate za sve knjige u ponudi jer nalazim dovoljno naslova koji me privlače. Dostupnost ovih platformi i aplikacija treba biti što veća i prisutna na svakom smartfonu i nadam se da će i pretplate biti dostupnije što širem krugu ljudi.“

Dobrović će sa svojim festivalima, kao važnim dijelom kulture u Hrvatskoj, iskoristiti ovakve trendove. Što se više upoznaje s mogućnostima zvučnih knjiga, dolaze mu ideje o tome da izdanja udruge Domino na taj način učini dostupnijima. Tako će sljedeće godine, za 20. Queer Zagreb, objaviti zvučnu knjigu „Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“, jednu od najvažnijih knjiga koje su objavili u proteklih dvadeset godina. Budući da su uz pomoć Zaklade Erste objavili i engleski prijevod ove knjige, zvučne knjige će biti dostupne i na engleskom i na hrvatskom. Domino je mali izdavač s oko 40 objavljenih naslova, ali svoja će izdanja, najavljuje Dobrović, od sada planirati i kao zvučne knjige da bi uspjeli što više čitatelja usmjeriti na knjige koje objavljuju, a u situaciji nefunkcionalne distribucijske mreže u Hrvatskoj, upravo je ovo dodatna opcija i za male izdavače da nađu direktan put do potencijalnih čitateljica i čitatelja.

Dobrović zaključuje:

„Kad vidimo statistike o tome koliko ljudi u Hrvatskoj slabo čitaju knjige, onda sve što povećava pristup knjiga čitateljima i sve što osnažuje položaj knjige i izdavaštva neizbježno znači korak u dobrom smjeru. Dakle, ne samo da se korištenje tehnologija prilagođenih ljudima koji su sve više navikli da im je sve stalno dostupno ne može izbjeći već se treba potencirati što je moguće više. Godina čitanja Ministarstva kulture je trebala biti i godina slušanja i godina hodanja – slušaj dok hodaš; tko ima u glavi, ima i nogama.“

A upravo je Ministarstvo kulture i medija potvrdilo da je posljednjih godina i kod nas i u svijetu u porastu trend većeg interesa za zvučnu knjigu. Najprije su to, kažu u Ministarstvu, gotovo isključivo bila izdanja namijenjena osobama koje nisu u mogućnosti čitati klasični tisak – slijepim i slabovidnim osobama – ali u posljednje vrijeme, u skladu s promjenama životnog stila, pojavljuje se veći interes za zvučnu knjigu kod svih generacija čitateljske publike. Iz Ministarstva kulture i medija kažu:

„Audioizdanje knjige ‘Balkanska predavanja: šest prijedloga za sljedeće desetljeće’ ugledne hrvatske esejistice i kritičarke Katarine Luketić Ministarstvo kulture i medija sufinanciralo je u okviru sufinanciranja programa digitalne prilagodbe i kreiranja novih kulturnih i umjetničkih sadržaja. Taj je natječaj osmišljen prošle godine, a dio je posebnog programa podrške koju Ministarstvo osigurava samostalnim umjetnicima i nezavisnim profesionalcima uslijed nužnosti prilagodbe novonastalim uvjetima pandemije i otežanog umjetničkog djelovanja i interakcije s publikom. Struktura troška objavljivanja audioknjige drugačija je od one koju vežemo za tiskana izdanja, odnosno umjesto troškova grafičke pripreme i tiska, uključuje troškove honorara izvođačima – obično glumcima koji čitaju tekst, ali i zvučnu obradu. Često je i sustav distribucije drugačiji i zahtijeva drugačija, odnosno dodatna ulaganja.“

Budući da je ova godina proglašena Godinom čitanja, u Ministarstvu su odgovorili i na pitanje mogu li platforme i aplikacije za zvučne knjige, unatoč tome što se priča baš suprotno, pomoći popularizaciji knjige. Iz Ministarstva su rekli:

„Čitanje, pa tako i programi Godine čitanja, nije povezano samo uz čitanje klasičnog tiska. U lijepoj riječi, u književnosti, može se uživati na različite načine, isto kao što se i znanja mogu upijati kroz različite medije. Nijedan oblik ili način čitanja nije loš niti inferioran nekom drugome. Godina čitanja obuhvaća sve načine čitanja i sve profile i generacije čitateljske publike te smatramo da zvučna knjiga, isto kao i ona elektronička, puno pomaže širenju i popularizaciji čitanja. Sjetimo se da su počeci književnosti vezani za usmeno stvaralaštvo, a pripovijedanje je bilo prvi način prenošenja znanja. Svi počinjemo u književnosti uživati slušajući roditelje kako nam pričaju ili čitaju bajke i priče te tako učimo i temeljne životne mudrosti. Svi novi mediji koji su se pojavljivali tijekom razvoja čovječanstva te prakse nisu ukinuli, već su samo proširili mogućnosti dijeljenja informacija, za uživanje u čitanju, za upijanje novih svjetova – stvarnih i imaginarnih kroz riječi, kroz književnost. Na nama je danas da i dalje jačamo svijest o važnosti čitanja – o važnosti riječi i jezika. Kao i cjelokupna kultura i umjetnost, kao mogućnost izražavanja i razmjene mišljenja i informacija, čitanje je u najširem smislu jedna od temeljnih potreba čovjeka.“