Skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik Zvonko Špišić rođen je 26. veljače 1937. godine na zagrebačkoj Trešnjevci. U to vrijeme to je bilo selo pokraj Zagreba, koje je grad postupno opkolio šireći se po ledinama. Trešnjevčani su još dugo govorili odlazeći prema centru da “idu u grad”, iako je grad svuda oko njih.
– Dobri duh periferije. To je Trešnjevka! – govorio je tada Špišić. – Poseban senzibilitet ljudi iz susjedstva, koji me zovu na kavu i koje ja pozivam kad mojoj ženi uspiju kolači. Ljudi koji sudjeluju u svemu što se u mojoj obitelji događa, žalosno ili sretno. Trešnjevka je jednostavnost života. A najteže je živjeti jednostavno.

Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. godine a glazbenu školu nije završio već je samouk. Godine 1958. godina otvaraju se vrata Varijetea, a te godine na Prvom pljesku najglasnije se pljeskalo Zvonku Špišiću. – Pjevao sam Kočiju za osam bijelih konja – sjećao se Špišić. – S još jednim natjecateljem podijelio sam prvo mjesto, a za nagradu – crne cipele. Vukli smo šibicu! Tako sam dobio i pljesak i cipele.

U kući Zvonka Spišića nije bilo klavira. O muzici je učio sam, ne razmišljajući o tome kao o profesiji, barem ne u početku. – Učio sam, čitao knjige, odlazio na koncerte. Kao klinac zabavljao sam se s gitarom, a s dvanaest godina sklepao i prvu kompoziciju. Sahara, tako se zvala. Djetinje naivna, ali je imala “rep i glavu”.

Zvonko Špišić je umro u proljeće 2017. godine.