Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike, govori o zabrinjavajućem trendu rasta broja ljudi bez krova nad glavom u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj, a brojke će, boji se, biti još veće

Svakog 10. listopada svijet obilježava Međunarodni dan beskućnika i prisjeća se jedne od najranjivijih društvenih skupina. Hrvatska mreža za beskućnike, skupina pojedinaca koja se beskućnika prisjeća više od jedanput godišnje, povodom dana beskućnika organizirala je javni događaj pod geslom „Ulica nije dom“. Bilo tko je tog dana mogao doći na zagrebački glavni kolodvor i vidjeti apel mreže, s ciljem upozoravanja na rastući broj beskućnika i ljudi u riziku od beskućništva.

U Zagrebu je organizirano obilježavanje bilo popraćeno transparentima, letcima i štandovima. Uvečer su beskućnici na glavnom kolodvoru od Hrvatske mreže za beskućnike i njihovih volontera primili poklon pakete. Pravo obilježavanje Međunarodnog dana beskućnika započelo je početkom ovog mjeseca u Osijeku, gdje se održao šesnaesti nacionalni susret o beskućnicima. Sve relevantne institucije i organizacije su prisustvovale. Ujedno su tamo prezentirali rezultate sedam znanstvenih istraživanja koja su nedavno provedena.

„Puno je zaključaka i nalaza. Istraživanja su provodili Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu i Institut Ivo Pilar. Uglavnom, sve se svodi na to da neke stvari povezane s beskućnicima treba bitno mijenjati. Najprije bih tu spomenuo financiranja usluga, i to ne samo prihvatilišta i prenoćišta, već i potreba financiranja stambenih zajednica za beskućnike, psihološke pomoći, mentorstva i dnevnih boravaka. Stavovi građana su uglavnom pozitivni – ako beskućnici nisu u njihovoj blizini. Uglavnom, svi ispitanici, bili to donositelji odluka ili socijalni radnici, naglašavali su suradnju i umrežavanje. Beskućnici su ipak jedna specifična skupina. Među njima su svi korisnici socijalne skrbi – stari i mladi koji izlaze iz alternativne skrbi, psihički bolesni i osobe s intelektualnim teškoćama“, govori na početku razgovora za Zagreb News izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Zvonko Mlinar.

Ne postoje statistički podaci o broju beskućnika u Hrvatskoj i Zagrebu. Sve je u sferi procjena, a po procjeni Zvonka Mlinara u Zagrebu je trenutno „od 700 do 1000 beskućnika“. Mile Mrvalj iz Udruge FAJTER već je prije za Zagreb News govorio kako je mnogo više stvarnih beskućnika u Zagrebu, ali Zvonko Mlinar navodi broj „apsolutnih beskućnika koji se nalaze u prihvatilištima i prenoćištima te onih koji borave na javnim mjestima“.  Mlinar procjene potkrjepljuje brojem korisnika pučke kuhinje u Zagrebu koju u Zagrebu koristi oko 6000 osoba koje nemaju uvjete za pripremu obroka.

U Zagrebu trenutno djeluju tri prihvatilišta. Prihvatilište Crvenog križa u Zagrebu ima maksimalni kapacitet od 150, Caritasovo prihvatilište 18 mjesta i prihvatilište Časnih sestara Majke Terezije 20 mjesta. Sveukupno 190 mjesta na oko 1000 beskućnika. Većina zagrebačkih beskućnika nema mjesta gdje bi mogli spavati, ali Zvonko Mlinar brzo odgovara: „Pa ima! Na glavnom kolodvoru. U vagonima.“ U posljednje vrijeme u Hrvatskoj mreži za beskućnike zagrebački glavni kolodvor nazivaju „Najveće prenoćište u Hrvatskoj“.

„Teško je reći povećava li se broj beskućnika. U posljednjih deset godina puno se toga dogodilo. Prvo je bila recesija kada se njihov broj značajno povećao, pa je došla pandemija, a sada je i došla ova kriza koja sa sobom nosi povećanje cijena stanarina. Smatram da broj raste, ne iznimno, ali primjetno. Bitnija je promjena strukture. Za vrijeme recesije smo uglavnom imali jako puno mladih beskućnika. Ja sam tada vodio Prihvatilište Crvenog križa Zagreb. Otprilike četvrtinu beskućnika tada su činile mlade osobe do 30 godina. Sada su u prihvatilištima i prenoćištima ljudi koji su nesposobni za rad. Često nas pitaju zapošljavamo li ljude koje primimo. Mi smo ove godine u našem Centru za pomoć i podršku beskućnicima sve koji su došli, a bili su radno sposobni, zaposlili. Nažalost, ostali su nam ljudi koji bi trebali biti negdje drugdje, uglavnom ljudi sa psihičkim bolestima, a u zadnje vrijeme nam dolaze i umirovljenici s niskim prihodima“, navodi Mlinar.

Cijene svega su porasle i mogla bi nas dočekati teška zima. Kako rastu cijene, tako i raste strah od nagle porasti beskućnika, a još dodatno povećanje mogao bi uzrokovati ulazak Hrvatske u Schengen na Novu godinu 2023.

„Sigurno je da će se broj beskućnika povećati ulaskom Hrvatske u Schengen. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. porastao nam je broj stranaca u prihvatilištima i sigurno će sada opet porasti. Ono što se nama događalo je da smo imali veliki broj stranaca u prihvatilištu Crvenog križa iz Francuske, Rumunjske i drugih zemalja Europske unije i to su obično osobe s mentalnim poteškoćama koje sjednu na vlak i odlutaju. Ne postoji tu problem pronalaska smještaja, već problem njihova povratka u državu iz koje su došli“, zaključuje Mlinar.