Pjevač i kompozitor narodne i starogradske glazbe Zvonko Bogdan rođen je 5. siječnja 1942. godine u Somboru u Vojvodini. Živi i radi u Subotici.

Kao poseban trenutak u svojoj karijeri, Zvonko je u jednom intervjuu izdvojio dolazak poznatih književnika Mome Kapora u Duška Radovića u jednu beogradsku kavanu u kojoj je samo Zvonko nastupao. Za njega je to bio poseban trenutak koji će pamtiti cijeli život jer je jako poštovao ove srpske književnike. Zanimljivo je da njegova glazbe karijera desetljećima išla samo uzlaznom putanjom. Zvonko nije imao „padova“, kao što to obično bude u dugogodišnjim glazbenim karijerama kada s vremenom dođe do zasićenja ili umora.

Kao dječak, bio je zaljubljenik u golubove pismonoše. Sama ideja da golubovi prenose vijesti, fascinirala ga je. Mnogo je istraživao o tome kako su uzgajani golubovi pismonoše, a prikupljao je i prve primjerke golubova pismonoša od svjetskih uzgajivača.

Najmlađi ujak za Zvonka je bio centralna figura u obitelji. On je bio bolestan i umro je kada je imao 25 godina, a Zvonko je tada imao tek devet. Zvonko je govorio da je od svog ujaka naučio da voli konje, golubove, ali i glazbu. Svom je ujaku, kasnije, posvetio i pjesmu. Svoje djetinjstvo, kako je rekao, „čvrsto“ pamti i djeliće iz svog djetinjstva utkao je, kasnije, i u mnoge svoje stihove.