Na utakmici protiv Portugala dio navijača zviždao je Ivanu Perišiću, jednom od najboljih igrača u povijesti Hrvatske. Srećom, bila je to šačica navijača, nadglasana većeg dijelega stadiona, koji je skandirao Perišiću. No zviždanje navijačima dok nose hrvatski dres velika je sramota navijača. Uvrede Marku Livaju na Rujevici i Ivanu Perišiću na Poljudu nešto je što niti jedan igrač u hrvatskom dresu ne bi trebao doživjeti. 

– Razumijem ljutnju navijača, ali nije lijepo. Svi moramo biti zajedno jer jedino tako možemo uspjeti – rekao je Zlatko Dalić nakon utakmice.

Slično je razmišljao i Igor Štimac, također bivši ‘vatreni’.

– Bili su u manjini, nadglasani su, to vam sve govori – kratko je rekao Štimac.

DALIĆ OPTIMIST ‘Nisu trebali zviždati Perišiću, a ne bojim se Njemačke ni Francuske, sve možemo pobijediti’

U povijesti hrvatske reprezentacije nema puno igrača koji su doživjeli zvižduke u nacionalnom dresu. Niko Kranjčar bio je izviždan u Maksimiru kad je igrao u Hajdukovom dresu, čim bi odjenuo hrvatski dres, zvižduci su nestali. Čak i u vrijeme najvećeg rivalstva Dinama i Hajduka, Stipe Pletikosa uvijek je na Maksimiru imao topao doček, uvijek mu se pljeskalo. I to je najnormalnija stvar.

No pogledajmo u povijesti kome se zviždalo u nacionalnom dresu. Od izbornika najviše zvižduka doživio je Ćiro Blažević, i to nakon što Hrvatska nije uspjela pobijediti Jugoslaviju u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2000. Ćiro je tad bio “peder” pred punim Maksimirom.

Zvižduke je kao hrvatski izbornik dobio i Cico Kranjčar, a razlog je nepozivanje Eduarda da Silve na Svjetsko prvenstvo 2006. godine. Dio Maksimira tada je izviždao Cicu, što je bila neviđena glupost jer je Cico legenda Dinama. Srećom, kao na Poljudu protiv Portugala, prevladao je razum starijih Dinamovih navijača, koji su odmah reagirali na dio stadiona koji je zviždao Cici.

Zvižduke je osjetio i Davor Šuker, a njegov grijeh bile su dnevnice za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002. godine. Šuker se tada svađao sa savezom oko troškova, te se zbog toga čak posvađao s Alenom Bokšićem. Hrvatska nije prošla skupinu s Meksikom, Italijom i Ekvadorom i svađanje o dnevnicama, dok Hrvatska igra loše navijači nisu zaboravili.

17.11.2010., stadion Maksimir, Zagreb – Kvalifikacijska nogometna utakmica za EURO 2012 izmedju Hrvatske i Malte. Slaven Bilic i Darijo Srna.r”nPhoto: Igor Kralj/PIXSELL

Možda i najneugodnije iskustvo s navijačima u hrvatskom dresu imao je bivši kapetan Darijo Srna. Njegov grijeh je bio što je s Boškom Balabanom i Ivicom Olićem, uoči kvalifikacijske utakmice s Rusijom izašao u zagrebčaki noćni klub i tamo se zadržao do pet ujutro. Izbornik Slaven Bilić nije imao drugo rješenje nego ih suspendirati. Trojac iz Fontane tako je ostavio Hrvatsku na cjedilu uoči važne utakmice.

Hrvatska je potom igrala protiv Engleske u Maksimiru, u legendarnoj i nikad zaboravljenoj 2-0 pobjedi.

– Oliću i Balabanu zviždao je cijeli Maksimir. Na toj utakmici sam na klupi sjedio mrtav ozbiljan, a u sebi sam se smijao kako sam dobro prošao, jer jednako bi tako zviždali i meni. Bila je to jedina utakmica provedena na klupi zbog koje se nisam jako grizao – napisao je Srna u autobiografiji.

No ako se izvukao protiv Engleske, nije protiv Makedonije.

– Na golemom maksimirskom semaforu pisalo je 0-1 kad se izbornik Bilić okrenuo prema meni i rekao da idem na zagrijavanje. Ustao sam s klupe i polako počeo trčkarati rubom travnjaka. Dočekali su me jaki zvižduci. Pa nisam se ni presvukao, pomislio sam, druge su barem sačekali da uđu na teren. Trčim ja tako, prate me zvižduci, dobacuju mi i viču svakakve uvrede, netko drugi bi u tom času odrvenio ili omlitavio, a u meni se počelo buditi izudarano i poniženo metkovsko dijete, pa sam rekao sebi u bradu : ‘E, sad ću vam j.. majku, samo pričekajte’. 

Zvižduci se nisu stišavali.

– Bacali su odozgo petarde, zviždali kao da sam državni neprijatelj broj jedan, ali na teren sam utrčao odlučno. 

Srna je zabio gol za 1-1,  a zvižduci su polak0 jenjavali.

– Atomosfera na stradionu se iz minute u minutu mijenjala, njihov puls je varirao, osjećao sam ga u bubnjićima i u vratnim žilama. Omjer je bio 50-50, onih koji mi zvižde i onih koji mi plješću. Igrao sam kao ratnik, driblao sve redom. Sedloski me faulirao i dobio crveni karton, a navijači su mi počeli pljeskati. Eduardo je zabio za 2-1, a svi igrači na terenu su potrčali prema meni. Maksimir je odjekivao skandiranjem: ‘Darijo Srna, Darijo Srna’.  Poslije utakmice sam pred kamerama rekao da se svima ispričavam i da je moj večerašnji nastup bio za navijače – Srnino je iskustsvo sa zvižucima u nacionalnom dresu.