Zviždačica Vesna Balenović u srijedu je uputila otvoreno pismo predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću.

Njezino pismo prenosimo u cijelosti:

“Javljam se vezano uz inicijativu umirovljenih generala koji traže pomilovanje bivših šefova UDBE Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, odgovornih za ubojstvo hrvatskog disidenta i bivšeg direktora INE Stjepana Đurekovića.

Moje su ruke čiste, nisu uprljane ničijom krvlju, pa ni krvlju hrvatske emigracije! U prethodnom predsjedničkom mandatu pomilovanja su se dijelila šakom i kapom, kao na tržnici. U mandatu predsjednika Milanovića do sada niti jedno. Krajnosti nisu u životu pametna rješenja, i takve odluke moraju biti izbalansirane i promišljene. Nisu mi potrebni potpisi niti generala, niti građana, od Predsjednika ne tražim milosrđe, tražim pravdu!

Stjepana Đurekovića i mene povezuje INA. Dok je Stjepan Đureković svjedočio mutnim poslovima i isisavanju novca iz INE u organizaciji tajnih jugoslavenskih službi u SFRJ, ja sam 2001. godine upozorila i javno progovorila o kriminalu, korupciji i isisavanju novca iz INE u organizaciji sličnih struktura u Republici Hrvatskoj.

Za razliku od Đurekovića, koji je spas od UDBE potražio u Njemačkoj i na žalost tragično skončao zajedno sa svojim sinom kao meta udbinih ubojica, ja sam vjerovala da će me naša pravna država zaštititi. Nisam željela bježati iz Republike Hrvatske jer sam u rukama imala čvrste i nepobitne dokaze o kriminalu u INI i vjerovala u posložen i pravedan pravni sustav Hrvatske. U toj procjeni sam se debelo prevarila!

Na žalost kalvarija i progon nad mnom i mojom obitelji traje već 21 godinu. Bila sam proganjana na 153 sudska ročišta, financijski i zatvorski kažnjavana, pokušalo me se ukloniti lažnim liječničkim dijagnozama o pronađenim metastazama u terminalnoj fazi i operacijama s kojih se sigurno ne bih vratila živa. Pravosuđe je u mojem radnom sporu olako poklanjalo vjeru protivnoj strani na temelju općeg dojma, a dokumenti koji su dokazivali kriminal su ignorirani. Trgovanje utjecajima, promaknućima i financijskim probitkom istinu i pravdu je zgazilo, a pobijedio je kriminal.

Obrana Perkovića i Mustača, koje je njemačko pravosuđe 2016. godine osudilo na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu Stjepana Đurekovića tvrdi da su se našli u škarama dvaju pravosuđa koja su neusklađena, te da jedini koji to može ispraviti je predsjednik kroz svoj sustav pomilovanja. U mojem slučaju neću govoriti o neusklađenosti Njemačkog pravosuđa i našeg pravosuđa, već o neredu, kršu i lomu u našem pravosuđu i DORH-u. 2004. godine DORH je odbio moju kaznenu prijavu protiv odgovornih u INI, a u Rješenju o odbijanju je priznao da je otkriven kriminal. Kako je moguće odbiti kaznenu prijavu, a istovremeno priznati postojanje kriminala?!

Takvo rješenje je neodrživo i smješno. Takvim činom DORH je javno stao na stranu kriminala, a štetu nanio meni i Republici Hrvatskoj kao vlasniku INE. Nakon mojih višestrukih obraćanja DORH je 17.03.2011. godine na moju adresu dostavio pisani dokument u kojem je priznao da je temeljem moje kaznene prijave utvrđeno postojanje kaznenih djela od strane odgovornih osoba iz INE, temeljem kojih je nastala materijalna i financijska šteta za INU. Općinskom sudu u Zagrebu podnijela sam prijedlog da se poništi rješenje o mojem otkazu i ponovi radni spor. Na moju žalost, Sud je odbio moj prijedlog s obrazloženjem da je DORH prekasno dostavio priznanje da sam bila u pravu i da su u INI postojala kaznena djela, te da je zbog toga moj radni spor otišao u zastaru. Eto, to se blago rečeno zove neusklađenost pravosuđa i DORH-a sa zdravom pameti, a predstavlja nered, krš i lom kojeg se Hrvatska mora riješiti, ako želi biti pravedna, pravno uređena, slobodna i demokratska država.

Zbog tako sramotno orkestriranog rada pravosuđa i DORH-a pravi krivci za kriminal u INI nikad nisu odgovarali, a jedina žrtva moje pravedne borbe protiv kriminala i korupcije postala sam ja koja sam taj kriminal prijavila. Moju borbu protiv kriminala otežala je značajno činjenica da je predsjednik nadzornog odbora INE kojeg sam prijavila DORH-u bio moćni Slavko Linić, u to vrijeme potpredsjednik Vlade RH iz redova SDP-a i da je predsjednik Uprave INE, kojeg sam također prijavila DORH-u bio Tomislav Dragičević, poznatiji kao zet Savke Dabčević Kučar, vodeće partijske figure iz bivšeg sustava i ujedno miljenik i intimus ondašnjeg predsjednika RH Stipe Mesića.

Do sada sam u borbi za zaštitu svojih ljudskih i radnih prava dobila potporu od svih sindikalnih središnjica RH, od Kuće ljudskih prava, brojnih saborskih zastupnika, od predsjednika Nadzornog odbora INE Davora Šterna, naknadno i od bivšeg predsjednika nadzornog odbora INE i optuženog Slavka Linića, te na koncu i od same Vlade RH koja me je na prijedlog ondašnjeg ministra pravosuđa, a danas specijalnog savjetnika predsjednika Ujedinjenih naroda za ljudska prava Ivana Šimonovića, na ime mojih povrijeđenih ljudskih prava odlučila obeštetiti sa 20.000 eura. Do priznanja Vlade RH sam došla, ali do financijskog obeštećenja nažalost nikad nisam. Među građanima sam poznata kao beskompromisni borac protiv kriminala i korupcije, kao osnivač udruge Zviždač, jedno vrijeme i kao povjerenica predsjednice RH za zviždače, kao zaštitnik obespravljenih i prevarenih građana uspjela sam vratiti na radno mjesto preko 150 ljudi.

Zbog nepravde, stigme i pritiska kojem sam kontinuirano izložena od dana prijave kriminala i korupcije na kraju sam bila prinuđena napustiti Zagreb i sa obitelji preseliti u Mostar, grad koji se u prošlosti silno napatio i koji me toplinom i razumijevanjem svojih građana prihvatio. Država koja sudski progoni i kažnjava svoje građane zbog prijave kriminala i korupcije nema budućnosti, sigurno nije niti pravna, niti demokratska. Za takvu Hrvatsku se sigurno nismo zalagali, niti borili.

Temeljem svega rečenog molim Vas da u skladu sa svojim svjetonazorom, odgojem kojeg ste u mladosti stekli u obitelji, moralnim vrijednostima koje podupirete, te ovlastima kojim raspolažete izmijenite učinak nepravednih odluka ovakvog sramotnog i disfunkcionalnog pravosuđa, pomognete da se zaustavi kalvarija i progon koji me prate 21 godinu, te da se za mene i moju obitelj konačno iznađe pravedno rješenje”, stoji u otvorenom pismu Vesne Balenović.