Visoki izvor blizak Vladi otkrio je Nacionalu novi dosad nepoznati samovoljni manevar mađarskog MOL-a u Ini s dalekosežnim štetnim posljedicama po Inu i energetsku sigurnost Hrvatske. Taj izvor navodi kako je mađarska predsjednica Uprave Ine Zsuzsanna Ortutay naumila Inu potpuno izvući iz plinskog posla te tako otvoriti prostor za to da mađarske kompanije lakše preuzmu prostor na hrvatskom tržištu plina. Uporište za tu tezu taj izvor navodi u činjenici da se Ina iz nepoznatih razloga uopće nije prijavila na natječaj kanadske tvrtke Vermilion koja je nedavno otvorila javni natječaj na kojem je ponudila otkup svog plina u narednih godinu i pol dana. S obzirom na stanje na hrvatskom tržištu plina, bilo je logično očekivati da će na tom natječaju sudjelovati najveći igrači, a to su Ina, PPD te mađarski MVM i MET.

Međutim, iz nepoznatih razloga, Uprava Ine na čelu sa Zsuzsannom Ortutay odlučila je da uopće neće sudjelovati na tom natječaju, po svemu sudeći kako bi Vermilionov slavonski plin pokušali prepustiti mađarskim kompanijama.

Nacional je još u prosincu doznao da je Uprava Ine izričito zabranila svim svojim tvrtkama i povezanim društvima da sudjeluju na natječaju za otkup plina koji će od travnja iduće godine na plinskim poljima Cerić-1 i Berak-1 početi proizvoditi kanadska tvrtka Vermilion. Prema neslužbenim, ali dobro obaviještenim izvorima koji su Nacionalu potvrdili ovu informaciju, nalog o zabrani Inina sudjelovanja na tenderu za otkup plina stigao je direktno iz sjedišta MOL-a u Budimpešti, a kao razlog zabrane isti izvori navode zainteresiranost mađarskih tradera, državne tvrtke MVM i međunarodne energetske kompanije MET Group – koja je u većinskom vlasništvu Benjamina Lakatosa, mađarskog biznismena vrlo bliskog MOL-u – za kupnjom toga plina. Treba naglasiti da čin odustajanja Ine od kupovine Vermilionova plina ne daje nužno nikakvu konkretnu prednost MVM-u i MET-, jer pravila tendera nalažu da plin kupuje onaj koji ponudi najveću cijenu. No Ina im sigurno pritom neće stajati na putu jer je odlukom Uprave odbila biti konkurencija mađarskim tvrtkama na tenderu.

Početkom travnja 2024. kanadska tvrtka Vermilion započet će s eksploatacijom plina iz bušotina Berak-1 i Cerić-1 (eksploatacijski prostor SA-10). Vermilion Zagreb Exploration i Vlada RH u lipnju 2016. sklopili su Ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika za istražni prostor SA-10.

Početkom prosinca 2023. Vlada je, također diskutabilno, odlučila da država neće koristiti pravo prvenstva na otkup pridobivenih količina plina koji pripadaju Vermilionu te mu je dala dozvolu da stavi na tržište kompletne količine plina, navodno jer se time postižu bolji tržišni uvjeti. Slijedom toga, raspisan je i spomenuti natječaj na kojemu Ina nije sudjelovala.

Nacional je još u prosincu doznao da je Uprava Ine izričito zabranila svim svojim tvrtkama i povezanim društvima da sudjeluju na natječaju za otkup plina kanadske tvrtke Vermilion s polja u Slavoniji. FOTO: Vukovarsko-srijemska županija

Unatoč tome, mađarski trgovci plinom po svemu sudeći ostat će bez tih količina hrvatskog plina jer se na natječaj javio i hrvatski PPD, koji je Vermilionu ponudio veću cijenu od mađarske konkurencije te sada izgleda da će PPD otkupiti jednoipolgodišnju proizvodnju plina sa slavonskih bušotina. Nacionalov neslužbeni izvor blizak upravljačkoj strukturi Ine ovako tumači ovu odluku: „Ako i postoji odluka Uprave, ona nije dokumentirana iz očitog razloga. I nema šanse da će informaciju o takvoj odluci netko iz Ine potvrditi jer sam siguran da ona ne postoji u pisanoj formi. To su previše lukavi igrači da bi ostavljali tragove koji ih mogu kompromitirati. Indicija za postojanje takve odluke će biti statistika trgovanja plinom. Odnosno, ako na svim tenderima u jednoj godini Ina ili njezina povezana društva sudjeluju s nula posto udjela u kupovini plina, onda to može biti indicija za takvu uputu, ali ne i dokaz da se to namjerno čini.“

Nacional je od Ine zatražio da potvrdi ili pak demantira istinitost informacije o odluci Uprave da svojim tvrtkama zabrani natjecanje za kupnju Vermilionova plina te da objasni iz kojih je razloga i prema čijem naputku donesena takva odluka. Nikakav odgovor nismo dobili. Kontaktirali smo i hrvatske članove Uprave Miroslava Skalickog, Marina Zovka i Hrvoja Šimovića koji bi trebali štititi interese RH u Upravi. Nitko od njih nije htio komentirati tu informaciju, pozivajući se na korporativno pravilo prema kojem je za komunikaciju s medijima zadužen isključivo njihov ured za odnose s javnošću. Onaj isti ured koji već više od dvije godine uporno ignorira sve upite koji stižu iz redakcije Nacionala, uskraćujući nam tako pravo na informaciju. A koliko je premijeru Andreju Plenkoviću doista stalo do Ine i njezina poslovanja najbolje govori podatak da su spomenuta trojica hrvatskih članova Uprave na svojim funkcijama tek privremeno.

Za visokog izvora bliskog Vladi, međutim, nema dvojbe – odluku Zsuzsanne Ortutay da odustane od sudjelovanja na tom natječaju vidi kao jasan pokazatelj da Mađari i dalje ne žele razvijati Inin plinski biznis, već Inu u tom segmentu svjesno žele ugušiti u korist mađarskih tvrtki MET, formalno privatne, a faktično MOL-ove tvrtke za trgovinu plinom i MVM, tvrtke u mađarskom državnom vlasništvu.

Nacional je Ini poslao upit s molbom da pojasni zašto je odustala od sudjelovanja u tom natječaju. U Ini su odlučili ostati nedostupni, a mađarska predsjednica Uprave Zsuzsanna Ortutay poduzela je niz agresivnih mjera s ciljem da pokuša doznati kako su do Nacionala uopće dospjele te informacije.

Početkom prosinca 2024. Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem je odlučila da država neće koristiti pravo prvenstva na otkup plina, a nije se protivila ni odluci predsjednice Uprave Ine Zsuzsanne Ortutay. FOTO: Patrik Macek, Igor Soban/PIXSELL

Činjenica je da se mađarski MOL nigdje, osim u Hrvatskoj preko Ine, ne bavi trgovinom plinom, već je taj segment poslovanja praktički prepustio MET-u. Upravo zato taj izvor smatra da se mađarska Uprava Ine namjerava posve odreći prihoda od trgovine plinom te taj visoko profitabilni segment poslovanja prepustiti MET-u koji je vrlo blizak oligarsima povezanim s Viktorom Orbanom i vladajućim Fideszom. Na ovaj način potencijalnu zaradu od trgovine plinom neće morati dijeliti s Hrvatskom, već bi sav prihod, preko MET-a, išao izravno u mađarske ruke. Uz sve to, prebacivanjem trgovine plinom iz Ine prema MET-u, Hrvatska bi izgubila bilo kakav utjecaj na ovaj segment poslovanja koji koliko-toliko još uvijek ima preko Ine.

Utoliko bi, unatoč mađarskim nastojanjima da visoko profitabilni posao trgovine plinom iz Ine prebaci MET-u, hrvatska vlada trebala imati potpuno suprotan interes. Hrvatski članovi Uprave stoga bi morali inzistirati da Ina ne samo zadrži trgovinu plinom u svom portfelju, već i da pojača taj segment poslovanja i proširi se na cijelu regiju i postane ozbiljan konkurent PPD-u, MET-u i MVM-u. Jer dok mađarska Uprava Ine uništava taj segment poslovanja, MET, ali i drugi trgovci poput PPD-a i MVM-a ostvaruju profite koji se mjere u stotinama milijuna eura.

Unatoč tomu, ni načelnih i deklaratornih, a još manje adekvatnih otpora tom mađarskom manevru hrvatskih članova Uprave čini se da nije bilo.

To djelomično ne čudi jer se i hrvatska vlada olako odrekla otkupa prirodnog plina s dviju bušotina u istočnoj Slavoniji koji će od travnja iduće godine početi proizvoditi kanadski Vermilion. Umjesto da preuzme svoj udio u plinu kao davatelj koncesije i da otkupi i Vermilionov udio kako bi osigurala dovoljne količine plina za domaće tržište, Vlada je trgovanje prepustila kanadskom koncesionaru od kojeg očekuje novac u državnom proračunu. Nacional je zatražio mišljenje nekoliko energetskih stručnjaka, a jedan od njih jasno je rekao da je Vlada mogla svoj udio u plinu preuzeti u fizičkom obliku, odnosno ovlastiti HEP da ga preuzme u njezino ime i iskoristi, ali uz obvezu da se plin koristi isključivo za djelatnost kroz koju se neće narušavati tržišna utakmica. Nacional je i od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA), najvažnijeg tijela koje kontrolira funkcioniranje energetskog tržišta u Hrvatskoj, zatražio objašnjenje je li ih Vlada konzultirala, odnosno je li bila dužna zatražiti mišljenje prije konačne odluke o odricanju od prava prvokupa Vermilionova plina i prepuštanju vlastitog udjela Vermilionu kako bi se punio državni proračun.

Jeff Davies glavni je čovjek kanadskog Vermilion Energyja za srednju i istočnu Europu. FOTO: Vermilion Energy

U HERA-i su odlučili ostati nedostupni. Dalibor Mikulić, stručnjak za energetiku s bogatim međunarodnim iskustvom, tvrdi da je HERA, umjesto da kao energetsko regulatorno tijelo bude nezavisna i da bude savjetnik Vladi, u ovom slučaju dovedena u situaciju da se mora prilagođavati Vladinoj odluci koja je očito donesena bez znanja HERA-e.

No to ni ne čudi jer HERA već više od godinu dana funkcionira protivno zakonu, bez ravnatelja i sa samo tri člana Upravnog vijeća umjesto njih pet, nakon što je jednom od njih istekao mandat, a dotadašnji ravnatelj Danijel Žamboki je u rujnu prošle godine podnio ostavku nakon što je otkriveno da je upravo HERA dala dozvolu za trgovanje plinom tvrtki OMS i Damiru Škugoru, koji su Inu oštetili za više od milijardu kuna. Premijer Plenković je više od godinu dana potpuno nezainteresiran za pokretanje postupka za imenovanje novog ravnatelja HERA-e.

Tako je Plenkovićeva vlada nedavno donijela odluku da se odriče prava prvokupa udjela plina u vlasništvu kanadskog Vermiliona proizvedenog na dvama plinskim bušotinama u istočnoj Slavoniji te je Vermilionu prepustila i da proda njezin udio u plinu s tih bušotina. Naime, kanadski Vermilion je 2019. na dvama istražnim bušotinama u istočnoj Slavoniji, Cerić-1 i Berak-1, otkrio komercijalno isplative količine plina od 217 milijuna kubnih metara (Cerić-1), odnosno 188 milijuna kubnih metara (Berak-1). Početak proizvodnje, odnosno eksploatacije plinskih ležišta kreće u travnju iduće godine. Prema Ugovoru o podjeli proizvodnje, nakon što Vermilion podmiri naknadu za pridobivene količine plina (royalty) u iznosu od 10 posto te nakon što vrati sredstva uložena u istraživanje, proizvedeni plin dijele Vlada i Vermilion prema modelu preciziranom u Ugovoru o podjeli proizvodnje (tzv. PSA, odnosno Production sharing agreement) i njime svaka od strana raspolaže po slobodnoj volji.

U nedavnoj Odluci Vlada navodi da prema Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika i prema odredbama ugovora s Vermilionom „Republika Hrvatska ima pravo prvenstva na otkup pridobivenog plina koji pripada Vermilionu, a u slučaju da plin kojim raspolaže Republika Hrvatska nije dovoljan za zadovoljenje opskrbe domaćeg tržišta, Vermilion ima obvezu prodati svoje količine, koje u tom trenutku još nisu obvezane postojećim ugovorima s trećom stranom i to pravnoj osobi koju odredi Vlada“.

Hrvatski članovi Uprave Ine Hrvoje Šimović (lijevo) i Marin Zovko nisu za Nacional željeli komentirati odluku kojom se Ina povlači iz plinskog biznisa. FOTO: Slaven Branislav Babic/PIXSELL

No već u idućem pasusu Vlada se odriče i vlastitog dijela plina i onog Vermilionova i kanadskoj tvrtki daje dozvolu da oba udjela slobodno proda na tržištu. Time se, tvrde u Vladi, „postižu značajno bolji tržišni uvjeti“, a novac inkasiran prodajom državnog dijela plina uplaćuje se u državni proračun.

Opcija naplate udjela u novcu umjesto u energentu u pravilu je dio svakog ugovora između države i energetske tvrtke koja je vlasnik koncesije za eksploataciju ugljikovodika u nekoj zemlji. Slična klauzula, prema kojoj Vlada svoj udio može naplatiti u plinu ili u novcu, postoji i u ugovoru s Vermilionom. I u toj klauzuli nema ničeg spornoga, jer države – a posebno one koje nemaju razvijeno vlastito plinsko tržište – nerijetko umjesto energenta na ime udjela uzimaju novac. No naši se sugovornici slažu da je Vlada mogla problem riješiti drugačije. Jedan od njih, dobro upućen u funkcioniranje plinskog sustava koji je želio ostati anoniman, ovako objašnjava tu mogućnost: „Vidimo da Vlada koristi svoje mogućnosti utjecaja na energetsko tržište na veliko, ne uzimajući u obzir jednakost tržišnih sudionika i bez obzira na vlasništvo. U kontekstu ovakve intervencionističke politike, mogla je i u ovom slučaju prepustiti HEP-u plin pa neka on s njim radi što želi, no takav bi potez nakon nekoliko mjeseci bio izložen sankcijama Europske komisije koja bi i Vladu i HEP optužila za kršenje pravila tržišne utakmice. Europska komisija ne bi blagonaklono gledala da HEP s tim plinom trguje ili ga čak prodaje građanstvu, jer bi to bila izravna državna subvencija na štetu ostalih sudionika na plinskom tržištu. No Vlada je mogla prepustiti plin HEP-u uz isključivi uvjet da se plin koristi samo i jedino za proizvodnju toplinske energije i njezinu distribuciju kućanstvima kroz centralne toplinske sustave, što bi pomoglo smanjenju utjecaja na okoliš. U tom slučaju bi zamjerke EK-a bile izbjegnute.“

Nacional je od Vlade i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, koje je donedavno vodio ministar Davor Filipović, zatražio da preciziraju na osnovu kojih argumenata se Vlada odrekla svojeg udjela u pridobivenim količinama plina sa slavonskih polja, je li postojala alternativna odluka, odnosno bi li komercijalno bilo isplativije dati nalog HEP-u kao državnoj tvrtki da preuzme Vermilionov plin i uskladišti ga u podzemnom skladištu plina u Okolima te jesu li postojale druge alternative prepuštanja ili pak prodaje toga plina drugim kupcima u Hrvatskoj. No ni iz Vlade ni Ministarstva gospodarstva nije stigao nikakav odgovor. I jedna i druga institucija odlučile su šutjeti.

Iz Agencije za ugljikovodike (AZU), kojoj je na čelu Marijan Krpan, potvrđeno nam je da će tijekom trajanja projekta od 2016. do 2027. prema Ugovoru o podjeli proizvodnje, hrvatska vlada i Vermilion dijeliti dobit u omjeru 55 prema 45 posto ukupnog novčanog tijeka. Drugim riječima, nakon što u prvoj godini eksploatacije Vermilion vrati uloženih 39 milijuna eura u istraživanje i razradu bušotina te pripreme za eksploataciju, kanadska će tvrtka u naredne četiri godine zaraditi oko 67 milijuna eura od prodanog plina (45 posto prihoda od prodanog plina), dok će hrvatska vlada kroz ugovorne naknade (royalty), udio u proizvodnji te porez na dobit uprihoditi oko 82 milijuna eura (55 posto udjela), tvrde u AZU-u. Iznosi su izračunati temeljem prosječne cijene plina od 47,6 eura za megavatsat (MWh), no bude li cijena plina na tržištu veća i prihodi obje strane će biti veći.

Naš sugovornik Dalibor Mikulić još se sredinom prošle godine natjecao za mjesto člana Upravnog vijeća HERA-e, no nije prošao zbog zakonski vrlo upitno provedenog natječaja na kojem je izabrana kandidatkinja Alenka Kinderman Lončarević, o čemu je u srpnju prošle godine pisao Nacional. Mikulić podsjeća da je plin koji će Vermilion početi eksploatirati u travnju iduće godine u vlasništvu tvrtke kao koncesionara, pa kad kanadska tvrtka pokrije troškove eksploatacije preostalu vrijednost dužna je podijeliti s hrvatskom vladom u omjeru koji je reguliran ugovorom o pravu na eksploataciju ugljikovodika, odnosno u omjeru 45 posto Vermilion i 55 posto RH.

„Vlada je mogla predložiti Vermilionu da od njega otkupi kompletne količine plina koje će ta tvrtka proizvesti na obje bušotine, no u tom bi slučaju bila obvezna platiti ga po cijeni koju odredi Vermilion. S druge strane, Vlada je mogla narediti Vermilionu da njezin dio proizvedenog plina, odnosno njezinih 55 posto izvađenog plina, isporuči HEP-u. Taj plin ne bi bio besplatan, već bi se i za njega trebala platiti određena naknada prema posebnom izračunu. No uvjet je da se Vermilion složi s tim zahtjevom i da se složi s uvjetima pod kojima se plin preuzima. Pretpostavljam ipak da se Vlada ne usudi ulaziti u takav aranžman jer znaju da HEP-u plin nije primarni vid poslovanja i da se na tržištu plina ne snalazi najbolje“, upozorava Mikulić.

On kaže i da je Vlada napravila veliku glupost donoseći prošle godine Uredbu o otklanjanju poremećaja na tržištu plina, kojom je HEP-u naredila da od Ine kupuje sav proizvedeni plin po cijeni koja je bila značajno veća od tržišne. „Znamo kako je to završilo i kolike je gubitke imao HEP prodajući viškove plina gotovo u bescjenje i plaćajući Ini nerealno visoku cijenu plina čak i u mjesecima kada je cijena na europskom tržištu značajno pala“, podsjetio je Mikulić i dodao da je Vlada mogla na drugačiji način riješiti formiranje cijene plina. „Jedno od rješenja je dogovaranje cijene plina na tjednoj ili dvotjednoj razini, slično kao što se sada formiraju cijene benzina i dizelskog goriva“, objasnio je i dodao da se Vlada Uredbom o otklanjanju poremećaja na tržištu plina, koja je loše sročena, sama sebe ograničila u manevrima kada su u pitanju formiranja cijene. „I HERA je također loše reagirala jer ju je Uredba snažno ograničila u bilo kakvom manevru. Zato se i dogodila ona situacija s uravnoteženjima u plinskom sustavu u kojem se HERA nije snašla i nije znala kako se postaviti u tim okolnostima“, tvrdi Mikulić i podsjeća da se HERA zbog kaotičnog stanja i obezglavljenosti „boji i vlastite sjene i ne usude se reagirati na bilo koji način“, pa ga ne bi čudilo da je ovakvu odluku o prepuštanju plina Vermilionu donio premijer Plenković bez konzultacije s bilo kojom državnom institucijom.

Dalibor Pudić, bivši član Upravnog vijeća HERA-e kojemu je u srpnju prošle godine istekao mandat te predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP), ima drugačije mišljenje.

„Vlada bi trebala biti upoznata s potrebama i potrošnjom plina, a to nije njezin posao. Umjesto da raspolaže plinom Vlada je odlučila od Vermiliona zatražiti naknadu u novcu. No vjerujem da ipak ne bi trebalo dozvoliti da taj plin izađe izvan granica Hrvatske, odnosno da se zaštitimo za slučaj potrebe. Vlada pak može za novac koji dobije od Vermiliona također kupiti plin u slučaju potrebe, pa mislim da je posve svejedno na koji će način biti dobivena naknada“, kaže Pudić i dodaje da mu se čini da je ovo razumna odluka Vlade.

Vermilion će, kaže Pudić, plin izvađen sa svojih polja u istočnoj Slavoniji prodavati temeljem natječaja na kojem se mogu natjecati svi opskrbljivači, pa tako i HEP. Ova konstatacija zvuči pomalo apsurdno jer bi u tom slučaju Vermilion na slobodnom tržištu prodavao količine plina koje su formalno u vlasništvu Vlade i novac dobiven na ime tako prodanog plina uplatio bi u državni proračun. A u slučaju da taj plin na natječaju kao najbolji ponuditelj kupi HEP, državna će tvrtka tako državi plaćati plin. Na pitanje Nacionala je li Vlada mogla preskočiti posredništvo i ovlastiti HEP da kao državna tvrtka u njezino ime preuzme Vladin udio u plinu kako bi ga koristila kao energent u centralnim toplinskim sustavima, odnosno za proizvodnju toplinske energije za kućanstva, Pudić odgovara: „Mogla je, ali se taj način pokazao kao loš. Vidjeli smo kolike je probleme imao HEP zbog viškova plina koje je preuzimao od Ine i koje nije imao gdje pospremiti pa su se prodavali u bescjenje. Ako netko ne upravlja dobro plinskim kapacitetima, onda ti kapaciteti završavaju kao viškovi ili pak kao manjkovi koji stvaraju probleme u mreži“. Pudić podsjeća i na važnost uravnoteženja potrošnje plina koju, kako kaže, treba prepustiti tržištu.

„HEP može preuzeti Vermilionov plin ako već nije zakupio dovoljne količine za svoje potrebe. No ako je HEP već osigurao dovoljne količine plina za svoje termoelektrane ili pak za centralne toplinske usustave – a one se obično osiguravaju temeljem dugoročnih ili kratkoročnih ugovora za kupnju plina – onda bi mu Vermilionov plin koji bi trebao preuzeti bio višak. I opet se vraćamo na mogućnost da se ponovi ona katastrofa s ‘plinom za cent’“, tvrdi Pudić i dodaje da bi prihod od prodaje plina trebao biti prihod državnog proračuna, a nikako prihod HEP-a koji bi ga mogao staviti u povoljniju tržišnu poziciju u odnosu na druge opskrbljivače. Može se tvrditi da je ova nova situacija, u kojoj prvi put imamo inozemnog koncesionara s kojim Vlada dijeli vlasništvo nad energentom, iznova osvijetlila popriličan kaos i očito nerazumijevanje situacije i nepoznavanje svih opcija koje Vladi stoje na raspolaganju. HERA, koja bi trebala uputiti Vladu i savjetovati joj koja je opcija za državu najpovoljnija, zbog kaosa i obezglavljenosti nije u stanju pružiti suvisao savjet. Stoga i ne čudi da je, kako je to kazao jedan od naših sugovornika, premijer odlučio riješiti problem tako što će odluku donijeti sam, a o njegovim kompetencijama da to odluči, kao i o samoj odluci, u najmanju se ruku može diskutirati.