Nacional je proteklog tjedna razgovarao s dvjema žrtvama seksualnog predatora Gracijana Gašperova, bivšeg gvardijana samostana svetog Frane u Splitu, koje su razotkrile višegodišnje zataškavanje tih zločina. Kako tvrde, provodio ga je umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup monsinjor Marin Barišić jer je petnaest godina znao za Gašperovljeve zločine, ali nije učinio ništa. Štoviše, sugovornici Nacionala rekli su da Barišić nije jedini zataškavao Gašperovljeve zločine te da je propustio poslati u Vatikan izjavu jedne žrtve o zlostavljanju jer je u njoj i sam bio prijavljen za zataškavanje. Iskaze tih dviju žrtava, čiji je identitet Nacionalu poznat, ali ga nećemo objaviti, Nacionalu je potvrdio još jedan svjedok, koji je o jednom od tih slučajeva zlostavljanja imao neposredna saznanja koja je još 2003. osobno prenio nadbiskupu Barišiću.

Nacional posjeduje pisane i usmene izjave žrtava o kojima je riječ. Prvi od njih, žrtva Gašperovljeva „groominga“, seksualne zloupotrebe moći i autoriteta, rekao je Nacionalu kako je s 19 godina, kao mlađi punoljetnik, krenuo na studentski vjeronauk kod fra Gracijana Gašperova. “U Gracijanu sam gledao veliki autoritet jer mi je kao vjeroučitelj poklonio veliku pažnju. Bio sam s 19 godina mlađi punoljetnik, bezuvjetno sam vjerovao u nepogrešivost Crkve i nisam se usudio pomisliti da takve stvari postoje u Crkvi. Pogotovo ne kod svećenika koji je vodio studentski vjeronauk. Naprotiv, Gašperov je znao imati ispade o ženama, kako ‘trebamo jeb…’ i kako bi on ‘okinuo’ jednu djevojku s vjeronauka. Bio sam jako nezreo i stidljiv, usuđujem se reći da sam bio hipnotiziran njegovom moći”, rekao je Nacionalu muškarac kojeg je Gašperov seksualno zlostavljao. On je odlučio javno, premda anonimno, progovoriti o svojoj traumi tek dvadesetak godina nakon što je napadnut, i to, kako nam je objasnio, nakon što je u Nacionalu prije dva tjedna pročitao tekst u kojem je objašnjen pojam “groominga”, seksualne zloupotrebe nadmoći autoriteta. Smatra da se tim pojmom njegov slučaj može precizno objasniti.

Vjeroučitelj studentskog vjeronauka počeo je nakon nekog vremena mijenjati ponašanje. “Počeo me je zvati u svoju sobu u samostanu na razgovore i druženja. Zvao me i na svoj brod tri puta da lovimo lignje, ali sam odbio, to me nije privlačilo i bilo mi je čudno. Jednom, dok sam bio kod njega u sobi, skinuo se do pasa i rekao mi da se i ja skinem da me izmasira i da ću ja izmasirati njega jer ima infracrveni maser. Rekao je da će mu to pomoći, da se svećenici isto moraju opustiti od stresa i da mu ja pomažem u svećeničkom životu. Tada me je nasilno zaskočio, stegnuo i počeo ljubiti. Ja sam pljunuo i odgurnuo ga, psujući: ‘Jesi li normalan, šta radiš?’ On se na to uzbudio još više, a ja sam samo stajao u šoku, nepomičan, nakon čega sam otišao”, opisao je svoje iskustvo Nacionalov sugovornik.

Bila je to teška trauma: “Noćima sam plakao i tresao se zbog šoka koji sam doživio i zbog bespomoćnosti, jer nisam smio dizati ruku na njega budući da je on i dalje za mene predstavljao ‘pomazanika Božjega’, svećenika, a nisam znao ni kome bih se obratio. Posumnjao sam u Boga, a Crkva me izdala i jeftino prodala jer nisam ni u ludilu mogao zamisliti da je taj čovjek predator. Bio sam slomljen.”

Mnogo je vremena prošlo prije nego što je žrtva zatražila pomoć. “Nakon nekoliko godina smogao sam snage reći svojim roditeljima koji su me odveli psihijatru, a moj otac je tada to rekao i mom prijatelju i njegovoj ženi koja je tada studirala na Bogoslovnom fakultetu. Ona je otišla iznijeti sve nadbiskupu Barišiću”, rekao je Nacionalov sugovornik.

Sugovornici Nacionala rekli su da Barišić nije jedini zataškavao Gašperovljeve zločine te da je propustio poslati u Vatikan izjavu jedne žrtve o zlostavljanju. FOTO: Nacional

Nacional je razgovarao sa ženom koju je spomenuo i ona je potvrdila da je o svemu obavijestila nadbiskupa Barišića: “Mislim da je to bilo 2003. godine. S predavanja na Teologiji otišla sam razgovarati s nadbiskupom Marinom Barišićem. Došla sam k njemu i rekla da mi je pokvaren uskrsni ručak jer mi je uzrujani otac suprugova prijatelja uletio u stan govoreći kako će ‘mačetom sasjeći Gracijana, gvardijana svetog Frane’. Moj suprug uspio ga je smiriti govoreći da se nasiljem ništa ne postiže i da mora misliti na obitelj. Bila je to autentična roditeljska bol zbog sina kojega je dotični fratar upropastio. Treba naglasiti da se nije radilo o homoseksualnom odnosu dvojice muškaraca na ravnopravnoj osnovi. Iskorištena je pozicija autoriteta i moći. Gašperov je držao vjeronauk studentima. Imao je pristup splitskoj mlađariji, koja je u njemu gledala idola i tražila očinsku figuru. Zato sam odlučila otići k nadbiskupu i sve mu reći. Razgovarala sam s njim s potpunim pouzdanjem. Imala sam mučan osjećaj da je riječ o nečemu vrlo ozbiljnom i da treba biti odgovoran, a ja sam mislila da je razgovor s nadbiskupom pravi način da se bude odgovoran.” Doživjela je, međutim, razočaranje: “Nadbiskup je samo dvaput uzdahnuo. Nije učinio ništa. Nisam dobila ni suvislu rečenicu kao odgovor. Uspio me se riješiti bez da išta kaže. A reći ću vam što bih ja učinila da sam bila u njegovoj stolici. Rekla bih: Dobro, dajte mi adresu te obitelji. Osobno bih otišla k njima vidjeti o čemu je riječ, ponudila riječ utjehe i sanirala štetu. Ovako, malo sam se razočarala. Ja sam, naime, još uvijek u Katoličkoj Crkvi.”

Žrtva o kojoj je riječ nije u to vrijeme mogla znati kako nije jedina koja je doživjela napad Gracijana Gašperova. Šest godina ranije, 1997., Gašperov je u samostanskoj sakristiji silovao petnaestogodišnjeg dječaka, koji je o zločinu prvi put progovorio tek petnaestak godina kasnije, poslije 2010., nakon što je poklonio povjerenje fra Ambroziju Knežiću, Gašperovljevu nasljedniku na položaju gvardijana samostana svetog Frane u Splitu. Ta žrtva, kojoj je prošle godine pred Općinskim sudom u Splitu nepravomoćno dosuđena odšteta od Gašperova i Hrvatske Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, za Nacional je proteklog tjedna objasnila zašto je trebalo više godina od prve prijave zločina do okončanja postupka protiv zlostavljača Gašperova. “Prvi put prijavio sam 2011. ili 2012. godine provincijalu Hrvatske Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca Ljudevitu Maračiću. Učinio sam to jer mi je fra Ambrozije Knežić preporučio da prijavim. Maračić mi je tada rekao da sam ja prva osoba od koje čuje takve optužbe za Gašperova. Rekao je i da je on na samrti te da će doživjeti moždani udar ako mu se tako nešto kaže, pa neka mu kažem sam ako želim. Stavio mi je krivicu na ruke: da sam snosim teret ako se Gašperovu nešto dogodi. To nisam mogao prihvatiti. A nije bila istina da je Gašperov tada bio na samrti: pa posljednji napad izvršio je 2018. godine”, kazala je žrtva za Nacional, a tvrdi i da je njegovu prijavu u Rimu prikrio fra Miljenko Hontić, današnji provincijal Hrvatske Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, koji je u to vrijeme djelovao u Rimu.

Isusovac Hans Zollner (u sredini), crkveni stručnjak za zaštitu maloljetnih osoba, podnio je ostavku na službu u Papinskom povjerenstvu za zaštitu maloljetnika. FOTO: TONY GENTILE/REUTERS/PIXSELL

Žrtva je, naime, pozvana svjedočiti pred crkvenim sudom, ali se nije odazvala jer je, kako kaže, “bio ustrašen i nije imao povjerenja”. “Očito je bio cilj da me se proglasi nevjerodostojnim svjedokom, lažljivcem i klevetnikom”, kazao je Nacionalu. O ponašanju fra Ljudevita Maračića i velikodostojnika Provincije franjevačkih konventualaca ta je žrtva kao tužitelj svjedočila i pred Općinskim sudom u Splitu. U nepravomoćnoj presudi od 10. studenoga prošle godine stoji kako je “tužitelj bio jako razočaran” nakon što ga je Maračić primio, jer je Maračić, nakon što mu je žrtva ispričala što se dogodilo, “bio dosta hladan, uglavnom, da mu je kazao da je tuženik na umoru, da se nalazi u Primoštenu i da je stekao dojam da bi ga mogao ovim ubiti, a da se ništa neće postići”. Žrtva je pred sudom izjavila da je institucionalni predstavnici Crkve “nisu uopće doživjeli kao nekog prijatelja kojemu bi trebalo pomoći, što da je za njega kao vjernika bilo devastirajuće”. Maračić je “tražio od njega da dade izjavu pred dvoje svjedoka”, a tužitelj “da nije tada imao povjerenja u pogledu provođenja crkvenog postupka, uopće da ga se nije tretiralo kao vjerodostojnu osobu koja želi kazati istinu, on da je znao istinu, ali se prema tužitelju ponašao kao da ovo nije točno odnosno bitno. Navodi da su i Maračić i svi drugi svećenici, pa tako i Blažević, jednostavno bili zatečeni prijavom, da su kazali da ne znaju što će napraviti i uopće da nije stekao dojam da će biti zaštićen kao žrtva, nego da imaju problem”.

Nekoliko godina kasnije, nakon što su se optužbe nagomilale, 2017. pokrenut je protiv Gašperova unutarcrkveni kanonski sud. “Svjedočio sam s rukom na Bibliji. Pitao sam zašto me zovu tek sad, toliko dugo nakon što sam prijavio zločin. Tomislav Glavnik, tadašnji generalni vikar koji je pokrenuo sud, odgovorio mi je da je došao ‘politički trenutak’. To me je šokiralo”, kazala je žrtva Nacionalu.

I druga Gašperovljeva žrtva bila je šokirana: “Crkva i Splitsko-makarska nadbiskupija ponijele su se grozno prema nama, da smo ja i druga žrtva nanovo trebali psihijatre. Ovaj se htio ubiti. Nestao je i našli su ga negdje u šumi u Muću da je pokušao suicid.” Žrtvama nije pomogla činjenica da ih je na razgovor 2018. zvao i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Štoviše, šokirali su se kad im je priznao da za zločine Gracijana Gašperova zna već petnaest godina. “Barišić je 2003. sve znao. Ne samo da me je šokiralo što je Gašperova držao do 2018., nego što je nadbiskup to osobno priznao meni i drugoj žrtvi za stolom, rekavši da se sjeća neke prijave i vjeroučiteljice, ali da je tada nije shvatio ozbiljno. To je rekao nakon tolikih godina meni i svjedoku, još jednoj žrtvi. Susreli smo se četiri puta, obećao nam je dati pomoć za lijekove. Govorio je da mu je jako teško, glumio je i lagao”, rekla je žrtva Nacionalu. Druga žrtva, koja je s prvom 2018. bila na razgovoru kod nadbiskupa Barišića, govori slično: “Šokiralo me je Barišićevo priznanje kako se sjeća da je 2003. primio tu djevojku. Rekao je: ‘Ne znam što sam ja prikrivao. Ja nju nisam dobro shvatio. Došla je, pričala mi je nešto o Gracijanu, iznijela je određene optužbe za koje nisam shvatio kako bih ih okarakterizirao. Jako mi je žao zbog vas.’”

Žrtve, međutim, tvrde da je Barišić osobno propustio poslati u Vatikan prijavu za zlostavljanje jedne od njih. “Moj slučaj nikada nije došao do Vatikana jer se u mojim iskazima Barišića teretilo za prikrivanje. Biskup je, da kupi vrijeme i zaštiti svoj status, obećao da je uz nas i da će nam pomoći bilo kako od svog srca, da bi na kraju rekao da nije kriv on, nego Provincija. Nakon toga smo preko Dnevnika doznali da je Gracijan bio ucjenjivan i da je upozoren dvaput od nadbiskupa. Velika mreža prikrivanja pokazala mi je nevjerojatnu dimenziju moći da se zaštite zločinci. Ja sam kao žrtva bio samo broj – čak ni to. To je druga žrtva, razgovarajući s nadbiskupom Barišićem, kazala njemu: ‘Zašto niste i njegov spis poslali u Vatikan?’ A Barišić mu je uzvratio: ‘Pa jedan broj više ili manje, važno je da otjeramo Gašperova.’ Nakon toga mu je moj prijatelj, također žrtva, rekao: ‘Pa on nije broj, on ima ime i prezime.’ Nikada pitanje kako smo, trebamo li što… Moj život je tako ponovo uništen nakon što me je Crkva potpuno izdala.”

“Strašno je da su tako odbacili žrtve”, smatra drugi sugovornik Nacionala. “Znali su za predatora koji je iskoristio tko zna koliko još djece, koja će se možda javiti za deset, dvadeset godina, ali su nas svjedoke svejedno htjeli prikazati nevjerodostojnima. A umjesto toga, Crkva je trebala formirati fond za žrtve. Istina je da postoje i neke dobre ideje, da su, nakon što se počelo javno govoriti o seksualnom nasilju svećenika, osmišljeni neki dobri programi kako bi Crkva pomogla žrtvama. Ali sve se to usporava i onemogućava, što je za žrtve pogubno. Unatoč svemu, ja ne želim dopustiti da to bude samo njihova Crkva. Želim da bude i moja i Crkva moje djece. Ja s Crkvom nisam htio na sud. Nisam neprijatelj Crkve, nego njezin prijatelj. Ali ona sve vrijeme ima rješenja za predatore, a nema za žrtve. Meni je zbog ‘političkog trenutka’ tijekom kanonskog suda uništen moj posao. Nedavno sam imao suicidalnu epizodu. Zdravstveno sam sve lošije, a rješenja biskupa odgađaju se godinama. Krist nije diplomat niti treba savjetnika: siđi među ljude, donesi rješenja, predloži fond. Uzinić konačno mora prestati odgađati ili nam medijski pritisak treba dovesti predstavnika iz Vatikana. Trebamo delegata koji će saslušati nas žrtve, jer ovo više nije ni za strpljenje ni za trpljenje”, rekao je sugovornik Nacionala te zaključio: „Vjerujem u Krista, ne mogu ga se odreći. Ne mogu, zbog tolikog zla, izgubiti vjeru u Boga. Mislim da bi vjeru u Boga trebalo probuditi i u tim ljudima. Oni Boga ili nikad nisu imali ili su u svojem izobilju na njega zaboravili, kao što su zaboravili i na ljude u patnji, užasu i strahu. Biskupi imaju vremena koliko hoće, a nas žrtava, bojim se, sve je manje iz dana u dan”, govori jedna od dviju žrtava svećeničkog seksualnog zlostavljanja u Splitu s kojima je proteklog tjedna razgovarao Nacional i koje, prema informacijama koje imamo, nisu i jedine.