Denise Buchanan s Jamajke imala je 17 godina kada ju je silovao sjemeništarac koji je to nastavio činiti i kada je postao svećenikom. Katolička Crkva nije joj zbog toga ponudila ništa osim spomena u molitvama.

“Zatrudnjela sam i on je dogovorio tajni pobačaj”, rekla je Buchanan, na rubu suza i 40 godina nakon te mučne priče.

Danas ima 57 godina, sveučilišna je profesorica i vodeća članica nove međunarodne organizacije, “Prekinimo svećenička zlostavljanja” (ECA), koja ovaj tjedan u Rimu okuplja žrtve kako bi izvršila pritisak na papu Franju da zauzme strože stajalište prema tom problemu.

Papa u četvrtak otvara skup više od stotinu biskupa na kojem će se razgovarati o problemu svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece.

Ona se godinama uzalud borila da je Crkva službeno prizna kao žrtvu, čak je i pisala samome Papi, ali je svećenik koji ju je zlostavljao izbjegao kazneni progon.

Njezina borba dobro ilustrira izolaciju koju osjećaju mnoge žrtve čije postojanje Crkva i dalje ignorira, posebice u siromašnim zemljama u kojima je politički i socijalna utjecajna.

Denise je živjela u Kingstonu kada ju je njezina sestra, zajedno s cijelom obitelji, upoznala s budućim svećenikom, bratom Paulom, studentom teologije i članom Kongregacije muke Isusa Krista.

“Brat Paul vodio je duge razgovore s mojim ocem i moja majka bi ga pozivala da ostane na večeri”, rekla je.

“Rekao je da ga jako privlačim. Bilo mi je neugodno. Rekao je da Crkva ima pravila s kojima se ne slaže i da radi što mora kako bi ispunio svoje crkvene dužnosti.”

Tvrdi da ju je jednom silom počeo ljubiti, a ona ga je odgurnula i zatražila da je odvede kući. Bilo ju je toliko stid da je odlučila da neće reći roditeljima, strahujući od njihove reakcije.

Dugogodišnja depresija

Svećenik ju je u tjednima koji su uslijedili zvao više puta na nedjeljnu misu i u župni ured.

Jednog dana ju je pozvao u ured i odveo u svoju spavaću sobu gdje ju je silovao, kazala je. Nekoliko dana poslije ponovno ju je silovao nakon što ju je opio vinom. “Osjetila sam da je tog dana nešto u meni umrlo.”

Nekoliko tjedana poslije otkrila je da je trudna nakon što se onesvijestila u trgovini pa joj je on dogovorio ilegalni pobačaj. “Mislila sam samo na to da sam sramota za svoju obitelj.”

Kasnije se zaredio za svećenika, ali joj je i dalje dolazio u studentski dom najmanje jednom tjedno na seks.

“Rekao je da me voli i da sam ja njegova djevojka”, rekla je, dodajući da ga je prihvatila jer se osjećala bezvrijedno i usamljeno. “Slušala sam poput robota. Tada mi nije bilo stalo ni do čega”, rekla je.

S 21 godinu ponovno je zatrudnjela i imala još jedan ilegalni pobačaj, dodajući da nakon toga više nije mogla imati djece.

Četiri godine poslije preselila se u Kanadu na daljnji studij i potom u Los Angeles, gdje sada predaje na sveučilištu i radi kao neuropsihijatrica.

Grijesi Očeva

U Kanadi se i udala, no dvije godine poslije se razvela.

“Nisam raščistila bijes i strah od odnosa s ocem Paulom”, kazala je. “Nosila sam krivnju i stid cijeli život i desetljećima sam se liječila od depresije”, dodala je.

O tome je napisala i knjigu ne bi li prevladala duševnu bol. Godine 2013. izdala ju je pod naslovom “Grijesi Očeva” i “svaki mjesec godinu i pol” slala primjerak Papi.

Godine 2016. konačno je primila pismo nadbiskupije Los Angelesa u kojoj je pisalo da se Papa redovito moli za “žrtve zlostavljanja” i da će se moliti za nju.

No za smjenu svećenika o kojem je bila riječ treba imati dokaze o zlostavljanju, kazali su joj.

“Bila sam bijesna kada sam dobila pismo jer se činilo da mi Papa nudi samo molitve, a ne pomoć da riješim problem”, rekla je.

Godine 2017. vratila se s odvjetnikom na Jamajku na sastanak s lokalnim nadbiskupom i ocem Paulom.

“Svećenik je na sastanku priznao da je s njome imao spolne odnose (ali ne da ju je silovao) i da je zatrudnjela s njime, ali nije priznao da joj je dogovorio pobačaj”, kazala je.

Boji se da je on zlostavljao i druge žrtve.

“Premještali su ga iz župe u župu jer je, kako sam čula, bio problematičan.” Nakon sastanka s njime, svećenik je nestao iz župe i “čini se da nitko ne zna gdje se nalazi”.

“Sada radim za ECA-u kako se ono što se dogodilo meni ne dogodilo nijednom drugom djetetu”, zaključila je.