Zrinka Paladino, arhitektica i konzervatorica s doktoratom iz povijesti umjetnosti, u svojoj novoj, autobiografskoj, knjizi ‘Crtice’ piše o svojoj obitelji – suprugu Josipu Paladinu i svojim sinovima – ali i o neuništivim ženskim prijateljstvima, obiteljskim božićnim ritualima i prvom susretu sa suprugom

Kada je Zrinka Paladino na društvenim mrežama pročitala kako je jedna njezina poznanica priznala da peče kolače da bi ih njezine djevojčice ponijele u školu, no pojela ih je još tijekom pečenja pa je djecu uputila u školu s kupovnima, osjetila je ushit što nije jedina „pohlepna nemajka“. Ona je, naime, priznaje, ovisna o tri vrste kolača – londonerima, banatskim jastučićima i kolačićima koji sliče Saturnu, imena 2+2 ili Non Plus Ultra. Rijetko radi te tri vrste kolača jer ne staje dok im kraja ne vidi, dok sva druga hrana svijeta može kraj nje mirno propasti. Suprug ju je jednom u dva ujutro uhvatio u smočnici kako jede londonere, a kada radi banatske jastučiće od jutra ne jede ništa da bi ih se, kada ih napravi, „mogla dostojno natući“. Treću vrstu je jednom pokušala poslati po sinovima na prodajni sajam u školu, ali ostalo je na pokušaju, dala im je tek šest komada, uz neke druge vrste koje baš ne voli. Kada je učiteljica sa žaljenjem konstatirala da nema više onih najboljih, njezini su sinovi rekli: „Bilo ih je jako puno, no pojela ih je naša mama i nama djeci nije ostalo skoro ništa.“

Eto, tako piše arhitektica i konzervatorica s doktoratom iz povijesti umjetnosti, majka trojice sinova i supruga izvrsnog neurokirurga Josipa Paladina, Zrinka Paladino, u svojoj novoj, autobiografskoj knjizi „Crtice“. A ako je suditi po zaista velikoj posjećenosti nedavne promocije te knjige, što danas nije često i književna događanja znaju biti otužno prazna, ljudima se sviđa to što ona piše….