Nacional je proteklog tjedna došao do originalnih internih dokumenata koji se mogu tumačiti i kao dokazi da su stvarni vlasnici velikog broja najslušanijih hrvatskih radijskih postaja, već dulje vrijeme, iznimno kontroverzni poduzetnik Zoran Pripuz i njemu blizak milje.

Tijekom posljednjih mjeseci Nacional je objavio niz dokumenata, internih poruka i prepiski, kao i intervju s odbjeglim HDZ-ovim tajkunom Miroslavom Kutlom, koji su otkrili netransparentno vlasništvo nad radijskim sustavom koji uključuje Narodni radio, Antenu, Radio Dalmaciju i brojne druge slušane radijske postaje. Isti taj set dokumentacije, a naročito Kutlini javni istupi, kao i njegova pisma premijeru Andreju Plenkoviću, stavili su u središte bitke za taj radijski sustav upravo Zorana Pripuza. On je u više navrata prozvan da je taj radijski sustav oteo Kutli i javno se u više navrata spominjao kao njegov stvarni vlasnik, onaj koji je već neko vrijeme sakriven iza Ivana Jurića Kaćunića.

Spomenuti kontroverzni Kaćunić gostovao je prošloga tjedna na RTL televiziji i ukratko otprilike izjavio da poznaje Zorana Pripuza i njemu blizak milje, ali da nije ničiji paravan te da s njima nije poslovno povezan.

Kontroverzni Ivan Jurić Kaćunić (desno) gostovao je prošloga tjedna na RTL televiziji te izjavio da poznaje Zorana Pripuza (lijevo) i njemu blizak milje, ali da nije ničiji paravan te da s njima nije poslovno povezan. Međutim, povjerljiva dokumentacija sugerira suprotno. FOTO: Marko Lukunic, Borna Filic/PIXSELL

Međutim, povjerljiva dokumentacija u posjedu Nacionala sugerira suprotno. Otkriva da postoje dokumenti u kojima je Zoran Pripuz vlastoručno pisao o svojim manevrima na temelju kojih je počeo preuzimati taj radijski sustav, kao i pod kojim ga je uvjetima spreman prodati.

Štoviše, u jednom dijelu međusobne korespondencije Zorana Pripuza i Kutle – koju Nacional također posjeduje –Pripuz nudi Kutli da ga otkupi „za polovicu procijenjene vrijednosti“, odnosno za točno 15 milijuna eura.

Spomenuta korespondencija nastala je tijekom 2019. i 2020. godine, u vrijeme kada Kutle i Pripuz nastoje razriješiti svoje kompleksne poslovne odnose i prije nego što je Kutle javno optužio svog nekadašnjeg poslovnog partnera i kuma za otimačinu medijskog carstva.

U tom dopisivanju, koje se odvijalo preko posrednika, obojica iznose eksplicitne tvrdnje o prevari, barataju iznosima od više desetaka milijuna eura, spominju brojne druge poslovne pothvate u Hrvatskoj u koje nominalno ni jedan od njih nije bio uključen, ali i neke vrlo eksponirane javne osobe. Ovi dokumenti otkrivaju i da su se neke od najvećih poslovnih transakcija u Hrvatskoj odvijale u, blago rečeno, netransparentnim uvjetima i s akterima koji su bili skriveni duboko u sjeni, umreženi u javno nevidljivu shemu. Upućuju na nezakonitosti poput isisavanja novca iz različitih kompanija, kamatarenja i reketarenja, ali i na ozbiljan prodor u državne institucije.

Kada je riječ o medijskom carstvu oko kojega se Kutle i Pripuz spore, odnosno o mreži najslušanijih nacionalnih i regionalnih radijskih postaja, znakovit je pasus u kojemu Kutle objašnjava situaciju vezanu uz Radio Dalmaciju.

„Prije zadnjih spomenutih dogovora otkupili smo 25 posto Radija Dalmacije od Slobodne Dalmacije, i to po punoj tržišnoj cijeni, nešto više od četiri milijuna kuna, što je financirano iz bankarskog kredita koji još vraćamo tako da je taj posao neutralan u odnosu na odnose s Crnim (Ninoslav Pavić, op.a.). Kod Mare je na dispoziciji cjelokupni tijek odnosa s Crnim i precizan ispis njegovih obaveza i aktivnosti koje su u tijeku oko naplate…“ piše Miroslav Kutle u kronologiji koja je putem posrednika uručena Zoranu Pripuzu. Ovaj, pak, na istom pismu vlastoručno upisuje svoj odgovor:

„Zašto ovdje spominješ Radio Dalmaciju ako nismo bili 50 % – 50 %? Ti i Nino ste digli kredit 11.000.000 kuna da bi kupili 25 % dionica od Slobodne Dalmacije jer su oni bili vlasnici 25 %, pa ste izvukli tu lovu i ti si dobio minimum 4 milijuna kuna, a ja sam kupio 26 posto Radija Dalmacije od Nikolića za 2.148.000 kuna i sada vraćam kredit Buljubašiću od 11 milijuna kuna, odnosno banci koja je u stečaju. To je tvoj prokušani prevarantski scenarij“, uzvraća Pripuz Kutli.

U novom pismu, upućenom nešto kasnije, Pripuz opisuje cjelovitu situaciju i način na koji su, kako smatra, radijske postaje zapravo pripale njemu. „Ti i Jura (Juraj Hrvačić, op. a.) ste pokrali 116.000.000 kuna i ti si mene zvao da spašavam što se spasiti da, molio si me da dam novac u to i uspio sam stabilizirati sustav koji ste vas dvojica masakrirali. Daj mi samo jednu -u gdje si dao u sustav jedan euro zadnjih 20 godina i prije. Samo si izvlačio i dizao kredite. Ako imaš sredstva da kupiš, evo ti sve u pola cijene. Ti si već rekao da sustav vrijedi minimalno 30 milijuna eura pa ga sad možeš kupiti, naravno, ako imaš novac, jer tvoje prevare kod mene više ne prolaze“, poručio je Zoran Pripuz Miroslavu Kutli.

Odbjegli HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle sa Zoranom Pripuzom intenzivno se dopisivao tijekom 2019. i 2020. godine, u vrijeme kada su njih dvojica nastojala razriješiti svoje kompleksne poslovne odnose, prije no što je Kutle Pripuza javno optužio za otimačinu medijskog carstva te pisao čak i premijeru Andreju Plenkoviću. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Međutim, Kutle je Pripuzu po posredniku poslao odgovor na te njegove navode. U njemu mu je, među ostalim, rekao ovako: „Moj ovlašteni predstavnik za pregovore i traženje dogovornog rješenja sa Zoranom Pripuzom i njegovom ‘organizacijom’ dana 30. 5. 2020. uručio mi je set papira koji je primio na sastanku u Plazi dan ranije, neposredno iz ruku Zorana Pripuza. Predmetne papire preuzeo sam pred svjedocima i uz prisustvo ovlaštenog sudskog vještaka, koji ih je odmah preuzeo na obradu i vještačenje. Da se ne nalazimo u fazi pregovora oko traženja dogovornog rješenja, te bih papire odmah proslijedio policijskim i nadležnim pravosudnim tijelima na postupanje, jer njihov sadržaj predstavlja produženo djelo ucjene, reketa, prijetnje…

Pretpostavljam da Zoran Pripuz pokušava nešto kazati o radijskom sustavu, a ne zna kako i što da učini. U mojoj arhivi je cijeli povijesni tijek, od ideje do nastanka postojećeg radijskog sustava, i taj pregled u skraćenom obliku sam mu poslao. Ako se već o nečemu prepisujemo ili razgovaramo, to bi trebalo biti suvislo i potkrijepljeno relevantnom dokumentacijom. U svakom slučaju, vrlo interesantna će biti dokumentacija kojom će uskoro cjelokupnoj hrvatskoj i europskoj javnosti Zoran Pripuz obrazložiti kako je stvorio svoju poziciju u radijskom sustavu…

Kad Zoran Pripuz govori da je prevaren i pokraden, onda je to najveći mogući sarkazam. Kad govori to nekome tko zna najmračnije detalje većine njegovih aktivnosti, pokazuje koliko se izgubio u svojim lažima i obmanjivanju sebe i svih oko sebe. Poslao sam ti povijesni pregled o tome kako sam osmislio i stvorio taj sustav koji si oteo i zamisli, ti mene trpaš u grupu sa svojim kolegom otimačem Jurom i prosipaš floskule o svojem poštenju – stvarno si jado i veliko razočarenje.’

U dopisivanju koje se odvijalo preko posrednika, i Miroslav Kutle i Zoran Pripuz iznose eksplicitne tvrdnje o prevari, ali ti su dokumenti ujedno i prvi čvrsti pokazatelji da je Pripuz vlastoručno priznao da je sudjelovao u preuzimanju dijela radijskog sustava, kao i da od Kutle očekuje da mu ga plati 15 milijuna eura. FOTO: Nacional

Razotkrivanje njihova sukoba oko vlasništva nad sustavom radijskih postaja jedan je segment ovih značajnih dokumenata koji ilustriraju kako su u određenom periodu funkcionirale hrvatska poslovna zajednica i medijska scena, kompleksnost odnosa među javnim i skrivenim partnerima te zakučaste i netransparentne, a u nekim slučajevima i rubno zakonite poteze, blago govoreći.

Spomenute Pripuzove rukom pisane teze koje je preko posrednika poslao Miroslavu Kutli, dramatično demantiraju Ivana Jurića Kaćunića koji o sebi navodi da je samostalan poslovni čovjek. Naročito se to odnosi na Pripuzovo pojašnjenje kako je i od koga otkupio suvlasnički dio u Radiju Dalmaciji.

Sve je to tjednima bilo u središtu pozornosti zbog koncesije koju je donedavno koristio poznati zagrebački Radio 101.

Nacional je već objavio originalne dokumente koji otkrivaju novu razinu skandala oko nedavne odluke Vijeća za elektroničke medije da radijsku koncesiju koju je donedavno koristio poznati Radio 101, dodijeli tvrtki Top radio čiji je nominalni vlasnik kontroverzni Ivan Jurić Kaćunić. Ti dokumenti otkrivaju da je najmanje jedan član Vijeća za elektroničke medije bio u teškom sukobu interesa samo zato što je sudjelovao u odlučivanju o tom slučaju. On se zove Davor Marić, a kompromitirao je kompletan odabir novog koncesionara frekvencije koju je donedavno koristio zagrebački Radio 101 time što je prešutio svoje poslovne kontakte s Ivanom Jurićem-Kaćunićem iz vremena dok je bio formalno povezan s Radiom Dalmacija.

Štoviše, Nacional ima originalne dokumente koji pokazuju da je Marić prešutio dio svojih poslovnih aktivnosti koje su, da se za njih znalo, mogle značajno utjecati na proces putem kojeg je on uopće dospio u Agenciju za elektroničke medije.

Prešutio je da se tijekom svoje karijere ponašao posve suprotno onomu kako bi se trebao ponašati član neovisnog regulatornog tijela koje, kako samo o sebi navodi, “promiče javni interes i pluralizam medija, stručnim i transparentnim djelovanjem opravdava povjerenje javnosti, potiče medijsku pismenost, stvara uvjete za proizvodnju kvalitetnog hrvatskog audiovizualnog sadržaja te osigurava ravnopravne uvjete za razvoj medija i medijskih sloboda”.

Nacional je objavio i dokumente koji dokazuju da se Marić godinama ponašao netransparentno, da se sastajao s Kaćunićem i da su funkcionirali kao dva značajna kotačića u sofisticiranom tajnom ortaštvu – koje je svojim djelovanjem godinama dramatično potkopavalo ravnopravne uvjete za razvoj medija i medijskih sloboda. U tom konkretnom slučaju potkopavali su ravnopravne tržišne uvjete na hrvatskom radijskom tržištu. Marić je bio značajan kotačić u tom tajnom ortaštvu jer je dugi niz godina glumio suvlasnika Radija Dalmacije za Miroslava Kutlu. To je ključni prešućeni dio njegove poslovne biografije. Potom je Kaćunić od Kutle preuzeo i potraživanje koje je imao prema Mariću te je u kolopletu drugih netransparentnih odnosa Marića i isplatio iz Radija Dalmacije.

Ivan Jurić Kaćunić je 2011. godine, kao osoba od punog povjerenja Miroslava Kutle, u jednom od bezbrojnih vlasničkih restrukturiranja u mreži hrvatskih radiopostaja sklopio sporazum s Marinkom Nikolićem, osnivačem i tadašnjim suvlasnikom splitskog Radija Dalmacije. U tom dokumentu, naslovljenom „Protokol 50:50 o poslovnoj suradnji i partnerskim odnosima“, njih dvojica detaljno preciziraju poslovni pothvat u kojemu se vlasništvo nad Radijem Dalmacija prebacuje na tvrtku Mikroval d.o.o. Između ostalog, detaljno propisuju načine imenovanja članova uprave, dijele odgovornost oko poslovnog i programskog segmenta tog radija, međusobno dogovaraju pravo veta na sve bitne odluke i definiraju buduće strateške ciljeve u vlasničkom i poslovnom aspektu. Taj sporazum je Jurić Kaćunić proslijedio Miroslavu Kutli, tada već u bijegu u Bosni i Hercegovini, koji je u stvarnosti bio vlasnik niza najvećih hrvatskih radiopostaja.

U istom dokumentu se ime današnjeg člana Vijeća za elektroničke medije Davora Marića spominje na nekoliko mjesta, no ključan je detalj koji opisuje njegov suvlasnički dio u Radiju Dalmaciji. „Partner B (Marinko Nikolić, op.a.) je obvezan u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku 10 dana od dana potpisivanja ovog Protokola, pokrenuti postupak ustupa, prodaje i prijenosa (otkupa) poslovnih udjela u trgovačkom društvu Radio Dalmacija d.o.o. koji glase na ime Davor Marić i Nada Marinić Marić i koji zajedno čine 27 posto temeljnog kapitala“, jedan je od citata iz dokumenta koji posjeduje Nacional. Potom se opisuje kako će – nakon što se u novoj tvrtki Mikroval tako konsolidira najmanje 52 posto vlasništva nad Radijem Dalmacijom, Ivan Jurić Kaćunić otkupiti 50 posto te tvrtke i za to isplatiti Nikoliću osam milijuna kuna. Drugim riječima, Ivan Jurić Kaćunić isplatio je Nikolića, a ovaj Davora Marića i njegovu suprugu.

„Partner A (Jurić Kaćunić, op.a.) prima na znanje činjenicu da je Partner B (Nikolić) u pregovorima s Marićima kao prethodnim imateljima 27 posto udjela u Radio Dalmaciji morao prihvatiti obvezu da istima unaprijed, a najkasnije do 15. 12. 2011. godine, isplati dobit za 2011. godinu i time je stekao pravo da stupi na njihovo mjesto, odnosno konzumira njihovu dobit za 2011. godinu kada bude isplaćivana“, drugi je bitan segment istog dokumenta. Pojednostavljeno, Davor Marić uspio je unaprijed naplatiti dobit iz poslovanja kada je već formalno izašao iz vlasničke strukture Radija Dalmacije.

Tog i takvog Davora Marića administracija Andreja Plenkovića odabrala je kao adekvatnog neovisnog stručnjaka za članstvo u Agenciji za elektroničke medije.

Međutim, rukopis Zorana Pripuza u cijelu tu priču uvodi novi zaplet, i to zato što Pripuz piše da je od spomenutog Nikolića otkupio njegov vlasnički udio u Radiju Dalmaciji. Sve to dodatno potvrđuje prošloga tjedna javno izrečene Kaćunićeve laži kojima je nastojao relativizirati svoje veze sa Zoranom Pripuzom.

Dokumenti i prepiske koje objavljuje Nacional značajno pridonose rasvjetljavanju njihova odnosa, no paralelno otkrivaju ambis u koji je prije više od jednog desetljeća upao veliki dio poslovne scene u Hrvatskoj i iz kojega se do dana današnjeg ne uspijeva izvući.