U vrhu SDP-a još uvijek vlada veliko nezadovoljstvo jer novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović na svoju inauguraciju nije pozvao predsjednika SDP-a Davora Bernardića, što njegovi suradnici smatraju izrazom nepoštovanja i izostankom elementarne političke pristojnosti Zorana Milanovića. Nepozivanje lidera oporbe na Pantovčak Bernardić i njegovi suradnici protumačili su i kao znak da suradnja Milanovića i Bernardića u slučaju da predsjednik SDP-a postane idući predsjednik vlade neće biti tako jednostavna kako bi se moglo očekivati jer obojica dolaze iz iste stranke. Jedan bliski suradnik Davora Bernardića za Nacional je ovako prokomentirao činjenicu da se on nije našao na popisu uzvanika na predsjedničkoj inauguraciji:

„Zamislite da Ivo Josipović 2010. nije pozvao Milanovića na svoju inauguraciju kakav bi to skandal bio i Milanović sigurno ne bi nikada Josipoviću to zaboravio. Milanović je tada bio na istom položaju na kakvom je danas Bernardić – bio je predsjednik najveće oporbene stranke koja je upravo podržala kandidaturu novog hrvatskog predsjednika. Dakle, potpuno ista situacija kao i danas, samo što je tada Josipović Milanovića pozvao na inauguraciju. Ovo je bio izraz nepoštovanja prema predsjedniku SDP-a, ali ne samo njemu nego predsjednicima svih stranka koje su podržale Milanovića. Za sve njih je trebalo biti mjesta na Pantovčaku.“

Milanović je na svoju inauguraciju pozvao pedesetak osoba, među kojima je bio cijeli državni vrh i suci Ustavnog suda, ali i članovi njegova izbornog stožera, što je u vrhu SDP-a izazvalo i najviše prijepora. Naime, iako Bernardiću i njegovim suradnicima nije sporno pozivanje ljudi poput Orsata Miljenića koji je bio šef Milanovićeva stožera, pitaju se po čemu su to osobe poput Igora Dragovana zaslužile biti pozvane na Pantovčak prije lidera stranaka koje su Milanoviću dale podršku bez koje bi teško mogao pobijediti na predsjedničkim izborima. Ovo nezadovoljstvo pokazuje da usprkos uspjehu na predsjedničkim izborima i naizgled dobrim odnosima između Bernardića i Milanovića tijekom izborne kampanje, između predsjednika SDP-a i novog predsjednika države i dalje postoje određene trzavice koje su prisutne još od vremena kada je Milanović bio predsjednik stranke i kada je na njegovu inicijativu Bernardić maknut kao kandidat SDP-a za gradonačelnika Zagreba te je umjesto njega postavljen Rajko Ostojić.

Politički sukob Bernardića i Milanovića nastavljen je i nakon što je Milanović odlučio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a nakon poraza na parlamentarnim izborima 2016. Bernardić je predsjednik stranke postao dijelom i jer je obećao promjenu politike koju je vodio Milanović te je u kampanji kritizirao poteze svog prethodnika, što mu Milanović po tvrdnjama ljudi iz SDP-a još uvijek nije zaboravio.

‘Zamislite da Ivo Josipović 2010. nije pozvao Milanovića na svoju inauguraciju, kakav bi to skandal bio i Milanović sigurno ne bi nikada Josipoviću to zaboravio’, rekao je za Nacional izvor iz SDP-a

Jedan od razloga zbog kojih se Milanović možda odlučio na to da neće pozvati Bernardića na inauguraciju je i govor koji je predsjednik SDP-a održao u izbornoj noći nakon što je Milanović izabran za novog hrvatskog predsjednika. Bernardić je tada održao jedan poprilično dug govor koji je prema ocjeni mnogih analitičara bio potpuno neprimjeren za takvu situaciju. Umjesto da samo najavi novog predsjednika, Bernardić je održao govor koji je trajao duže od deset minuta te je na neki način ‘’ukrao scenu’’ novoizabranom predsjedniku. Osim što je njegov nastup ocijenjen kao neprimjeren, Bernardić je postao i predmet ismijavanja na društvenim mrežama pa je možda i to jedan od razloga zbog kojih je Milanović odlučio da neće pozvati predsjednika SDP-a na svoju inauguraciju. Službeno objašnjenje šefa Milanovićeva stožera Orsata Miljenića bilo je da je predsjednik sam odlučio koga će zvati na inauguraciju te da je odluka bila da se ide u manjem formatu:

„Mi smo procijenili da su ovo ljudi koji tu trebaju biti. Možemo dovesti deset ljudi i bilo bi deset mišljenja je li tu netko trebao biti ili nije. Mi smo procijenili da su ovo ljudi koji tu trebaju biti. Imali ste ovdje najviši državni vrh, predstavnike oružanih snaga, sudske vlasti, obitelj, članove stožera. Nije pozvan nijedan predsjednik političkih stranaka već su ovdje bili državni dužnosnici – predsjednik Vlade, Sabora, najuži kabinet Vlade, predsjedništvo Sabora, predsjednik Vrhovnog suda, bivši predsjednici, načelnik Glavnog stožera. To je bio kriterij i nastojali smo se držati kriterija i tako će sigurno biti u budućnosti.’’

Iako je neosporno da je novi predsjednik imao pravo izabrati ljude koje je želio vidjeti na Pantovčaku, njegov odabir otvara pitanje kako bi izgledala moguća kohabitacija s premijerom Bernardićem. Iz ovog cijelog slučaja može se naslutiti da odnosi između Milanovića i Bernardića nisu na najvišoj razini, a to bi u budućnosti mogao biti veliki problem pogotovo ako SDP pobijedi na parlamentarnim izborima koji bi se trebali održati nakon ljeta. Uzak krug ljudi oko Bernardića uvjeren je u njegovu pobjedu, a šef SDP-a u javnim nastupima već najavljuje kako će se u prvih šest mjeseci obračunati s kriminalom i korupcijom u hrvatskom društvu i da ga u tome neće spriječiti niti potencijalne prijetnje. Pitanje je hoće li u tome imati podršku predsjednika Zorana Milanovića ili će njihova kohabitacija biti slična onoj kojoj je već jednom imao Milanović s Josipovićem.

Između 2011. i 2015. uloge su bile obrnute i Milanović je tada bio premijer, a predsjednik je bio Josipović. I dok je na prvi pogled izgledalo da dvojica čelnika imaju dobar odnos, u pozadini je očito bilo dosta nesuglasica što se vidjelo i na podršci koju je Milanović pružio Josipoviću u borbi protiv Kolinde Grabar-Kitarović. Prije toga treba naglasiti da je Josipović na svoju inauguraciju pozvao Milanovića kao predsjednika najveće oporbene stranke i stranke koja je stala iza njegove kandidature. Doduše, na Josipovićevoj inauguraciji na Markovu trgu bilo je puno više uzvanika, ali Milanović je dobio mjesto u drugom redu uzvanika i to ispred bivših hrvatskih premijera među kojima je bio i Ivo Sanader. No odnosi između tadašnjeg premijera i predsjednika do idućih izbora su zahladili pa je u nekoliko izjava Josipović baš Milanovića izdvojio kao jednog od najvećih krivaca za svoj izborni poraz protiv Kolinde Grabar-Kitarović.

U krugu suradnika šefa SDP-a postoji strah da će Milanović s Pantovčaka pokušati utjecati na događaje u SDP-u te da će i dalje podržavati Bernardićeve oponente kako bi oslabili njegovu poziciju uoči izbora

Bivši predsjednik tvrdio je tada da nije imao dovoljnu podršku stranke i da su mu na neki način iz SDP-a sabotirali kampanju uoči predsjedničkih izbora u prosincu 2014. Razočaran porazom Josipović se nije nakon izbora vratio u SDP, već je osnovao novu stranku Naprijed Hrvatska s kojom nikada nije postigao veći izborni uspjeh, ali je nakon dogovora s Bernardićem ponovno pristupio SDP-u te je njegova stranka pripojena najvećoj oporbenoj stranci. Zanimljivo je i da je Josipović uoči inauguracije bio jedan od većih kritičara odluke da se ona umjesto na Markovu trgu održi na Pantovčaku, rekavši da je inauguracija nije predsjednikova fešta, već državni ritual koji nosi određenu simboliku te je dodao: “Taj ritual ne mora koštati kao prijašnje inauguracije, no tu nije riječ o novcu, riječ je o simbolici. Moja pozicija tijekom pripreme inauguracije bila je da treba držati do tradicije jer ona državu čini državom.”

Ali već nakon inauguracije Josipović je priznao pogrešku te je rekao da je ona bila apsolutno decentna, ugodna, lijepa i dostojanstvena, a dodao je i da je on mislio da je zbog političke poruke, možda staro mjesto primjerenije, no da to ionako nije bila jako važna primjedba. Odnos s Josipovićem u svakom slučaju može biti dobar putokaz kako bi u budućnosti mogli izgledati odnosi između premijera Bernardića i predsjednika Milanovića. Milanović je aktualnom premijeru Andreju Plenkoviću obećao da može računati na njegovu suradnju i podršku u okviru ustavnih ovlasti i bilo bi stvarno čudno kada bi se to promijenilo u slučaju da u Banske dvore uđe Bernardić. U krugu suradnika šefa SDP-a pak postoji strah da će Milanović i s Pantovčaka pokušati utjecati na događaje unutar SDP-a te da će i dalje podržavati neke Bernardićeve oponente kako bi oslabili njegovu poziciju uoči parlamentarnih izbora. Iako su u vrhu SDP-a poprilično puni samopouzdanja i uvjereni su u pobjedu na parlamentarnim izborima, određena doza opreza ipak postoji i to prije svega jer su uvjereni da im veća opasnost za potencijalni izborni neuspjeh prijeti unutar stranke, nego od HDZ-a i premijera Plenkovića.