Zoran Maljković jedan je od najuspješnijih književnih urednika u Hrvatskoj i dosad je u 30-godišnjoj karijeri uredio oko 2000 naslova, od kojih su neki postali književni hitovi. Maljković je i sam krenuo u pisanje, i to slikovnica društveno angažirane tematike, za koje dobiva brojne nagrade

Zoran Maljković jedan je od najpoznatijih i najuspješnijih književnih urednika u Hrvatskoj i dosad je u svojoj gotovo 30-godišnjoj karijeri uredio oko 2000 naslova, od kojih su neki – autorica Sanje Polak i Sanje Pilić, primjerice – postali apsolutni književni fenomeni dosegnuvši nakladu od oko 300.000 primjeraka. Maljković je i sam krenuo u pisanje, i to slikovnica društveno angažirane tematike, za koje dobiva brojne nagrade. Ovaj nesuđeni pravnik i profesor književnosti trenutačno je glavni urednik u maloj nakladničkoj kući Petrine knjige, kamo je došao nakon 25 godina rada u Mozaiku knjiga te kratkog izleta u Egmont. Za Nacional je komentirao trenutačnu situaciju u hrvatskom nakladništvu, ali i pojasnio što sve obuhvaća urednički posao.

NACIONAL: Nakon 25 godina u Mozaiku otišli ste najprije u Egmont, a zatim u Petrine knjige, zašto?

Razlozi su bili dijelom osobni dijelom poslovni. U Mozaiku su se stvari godinama ponavljale, posao je išao dobro i nije bilo izgleda da se išta promijeni, pa su ta rutina i predvidivost presudile. Htio sam još malo života i uzbuđenja. Svi su mi govorili da ne napuštam svoj „prostor moći“, ali nisam to tako gledao pa sam ipak otišao. Nije bilo lako, i još uvijek nije, ali je bilo oslobađajuće. Petrine knjige su opet druga krajnost – velika je mogućnost za brze i kreativne odluke i promjene, nema mnogo ljudi u procesu odlučivanja, samo smo nas dvojica, vlasnik Ante Šerventić, koji je vrstan poznavatelj književnosti, i ja….