Od 1982. godine, kada su se prvi put okupili pa do danas, beogradska rock grupa Partibrejkers objavila je osam studijskih albuma, dva live albuma i dvije kompilacije najvećih hitova. No važnije od toga je da su svojim beskompromisnim garažnim rockom, fenomenalnim gitaristički rifovima Nebojše Antonijevića Antona i sjajnim stihovima karizmatičnog pjevača Zorana Kostića Caneta ostavili neizbrisiv trag na rock sceni u Jugoslaviji pa tako i u Hrvatskoj. Teško je pobrojati bendove i glazbenike koji su nakon slušanja Partibrejkersa uživo osnovali rock grupu.

NACIONAL: Je li u ovih 40 godina Partibrejkersa postojao vrhunac karijere ili, kada se osvrnete, gledate na tih 40 godina ravnomjerno?

Uvijek su kod nas postojali neki pikovi. Poslije 40 godina još uvijek postoji veliki interes za nas. Prvi dio turneje kojom slavimo 40 godina pokazao je da nas publika jako voli i pokazala je jako veliki interes za nas. Žele nas. Prilaze nam i pričaju kako smo im sredili život, pričaju nam koliko im značimo i koliko smo utjecali na njih. Naša karijera je bila burna. Znali smo prestajati s radom da se malo odmorimo jer biti u Partibrejkersima je vrlo intenzivna energija. Zbog naše energične svirke, jakih pjesama i visokog stupnja ritma. Jedini je problem zdravlje jer smo matori. Mijenjamo često klimu, osjećamo se ovako ili onako, pa ne znaš zašto je tako itd. Međutim, onda dođe taj trenutak kada moraš izaći na pozornicu i kada čuješ prvi ton Antonove gitare i ubaciš se u sve to i ta muzika te liječi.

NACIONAL: Kada smo posljednji put razgovarali, rekli ste da je rock’n’roll prirodni preparat na bazi optimizma i da ga se može konzumirati koliko god tko hoće jer osigurava vitalizam i nema nuspojava. Koliko je vama u životu pomogao rock’n’roll?

Kada osjetiš da se gasiš, preko muzike se spasiš.

Zoran Kostić Cane (u sredini, s članovima benda) frontmen je i osnivač rock grupe Partibrejkers, jedne od najpopularnijih u bivšoj Jugoslaviji. FOTO: Romana Slačala

NACIONAL: Zvuči kao odličan stih neke vaše buduće pjesme. Teško se danas baviti rock’n’rollom i ostati normalan. Nastupali ste širom regije i Europe i imate prijatelje na svim stranama, no kako je biti roker danas u Srbiji, u Beogradu? Koliko je to teže nego u nekom drugom gradu, nekoj drugoj državi?

Sve je teže. U drugom vremenu živimo. Drugačije su postavljene stvari. Sve je postavljeno tako da vodi ka nekoj tipiziranosti, nekoj bezličnosti, nekoj uniformiranosti. Drugačije je nego što je bilo. Svjedoci smo da se svijet promijenio na gore. Velika je neizvjesnost. Dobro je što se sada može putovati. Naročito sada nakon korone, tijekom koje smo svi sjedili doma. Cijeli život putujemo i onda odjednom sjediš doma i lupaš glavom o zid. Razmišljaš kako biti koristan.

NACIONAL: Nakon koronavirusa je počela ruska agresija na Ukrajinu, a stanje u svijetu je sve lošije za običnog čovjeka, pa tako i za vas muzičare. Kako se vi nosite s tim stresnim situacijama i odakle najviše crpite snagu?

Imam tu jednu mogućnost što postoji jedno jezero na koje odlazim kada god je lijepo vrijeme, kada ima svjetla. Bez obzira na to kupao se ili ne. Dobro sam za sada. Prije neki dan sam imao osjećaj kao da je neki virus prošao kroz mene. Osjećam da osim Boga nemamo više nikakve zaštite. Ništa što bi nas moglo umiriti, smiriti i primiriti. Gomila je misli koje su se nakupile, pa reminiscencija, pa razmišljanje o nečemu što je nekada bilo itd. Mnoge stvari nam se dešavaju, a da nemaju veze s našom voljom.

NACIONAL: Koliko vas je pogodila ta polarizacija društva i moralni kaos koji je poput nuspojave pratio dolazak koronavirusa?

To je uvijek tako. Pogodi te ono što iz tebe izlazi. Sva ova razmišljanja koja te vraćaju unatrag naprave ti neki zatvor. Sve je manje ljudi. Ljudi odlaze, umiru, nestaju. Mnoge stvari o kojima nisi razmišljao ili, kao nije bilo vremena da o njima razmišljaš, došle su na dnevni red razmišljanja. Najvažnije je ne biti sam i biti usamljen.

NACIONAL: Unazad nekoliko godina sve češće propovijedate o Bogu i važnosti vjere i nerijetko gostujete na raznim duhovnim seminarima ili u školama kao predavač. O čemu najčešće propovijedate?

O tome kako se Bog reflektira kroz naš život. Kroz naš pogled na ljude i kroz nas same. Jednostavno, samo da je neka topla ljudska priča, tako da mogu nekome pomoći. Ako mogu nekome pomoći, pomogao sam i sebi.

NACIONAL: Dobar ste prijatelj s pakračko-slavonskim episkopom vladikom Jovanom Ćulibrkom. Razgovarate li o vjeri i ulozi i važnosti vjere ili o bivšim i aktualnim rock bendovima, s obzirom na to da je on odličan poznavatelj rock scene?

Ne čujemo se mi baš često. Nazovem ga kada mu želim nešto čestitati, kada je neki blagdan. Znamo se dugo i pričamo o svemu tome, ali uvijek pričamo o prisutnosti Boga kroz molitvu. Vjernik se postaje do kraja života. To nije završen proces. Stoji, kleči, moli i voli.

NACIONAL: Jednom ste prilikom izjavili da je od životne važnosti vjerovanje u ljudsku dobrotu. Koliko je teško u današnje vrijeme i u djelu svijeta u kojem živite pronaći i doživjeti ljudsku dobrotu?

Ima je. Nevjerojatni su ovi ljudi koji nam prilaze tijekom turneje. Nevjerojatno je koliko tu ima dobrote, ali se ta dobrota ne može iskazati zbog količine lošeg koje vlada u svim segmentima društva. To je problem. Ima dobrih ljudi i mora ih biti jer da ih nema, propalo bi sve.

Partibrejkersi su osnovani u beogradu 1982., ove godine obilježavaju četiri desetljeća rada, a posljednji album – ‘Sirotinjsko carstvo’ objavili su 2015. godine. FOTO: Romana Slačala

NACIONAL: Poznata je vaša izjava da je rock’n’roll vječan dok su mu djeca vjerna pa me zanima kako gledate na ovu aktualnu trap scenu širom regije koja je oduševila i osvojila novu generaciju mladih?

Ima super bendova. Naročito u Srbiji. To je već neki kontinuitet. Ništa nije umjetno ili nategnuto. Rock’n’roll i muzika za koju živiš i od koje živiš, bolje je djelovanje i prenošenje poruka. Jako je čudno vrijeme danas jer svi pričaju u nekom šapatu. Gledaju da se glasno ne izjasne. Jako je sve čudno. Život nas je odveo negdje drugdje. Sada je jako opasno živjeti, biti svoj i razmišljati svojom glavom. U principu, samo neka je istina u pitanju jer će nas obraniti već na neki način.

NACIONAL: Da su vaši stihovi često sjeli na plodno tlo govori i podatak da je 2019. godine učiteljica sedmog razreda u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu cijeli svoj razred odvela na koncert Partibrejkersa u sklopu nastave pod nazivom ‘’Glazbena abeceda’’. Kako vam se dopala ta ideja da se mladim ljudima u njihovim formativnim godinama predstavi rock kroz koncert i izbliza ih se upozna s energijom, snagom i kemijom rock’n’rolla?

To je odlična ideja. To je moja dobra prijateljica, profesorica Ana Bajo. Jedno divno biće. Sve što budi nešto dobro u ljudima, treba im ponuditi. Sve što je korisno i plemenito. Sve se te karakteristike danas brišu, a karakteristike su nijanse života.

NACIONAL: Posljednji album Partibrejkersi su objavili 2015. godine. Bilo je to ‘’Sirotinjsko carstvo’’, nakon toga ste objavili album sa Škrticama, surađivali s grupom Artan Lili i zemunskim gimnazijalcima s kojima ste snimili pjesmu ‘’Uspavanka bez krova’’, s ciljem pomoći beskućnicima i ljudima teške materijalne situacije, ali se publika zaželjela vaših novih pjesama i energije Partibrejkersa. Radite li nove pjesme?

Što se tiče Partibrejkersa, mi moramo imati taj jedan određeni period kada ćemo samo to raditi. Da možemo biti fokusirani na to. Puno nam treba energije, a već starimo. To je prirodan proces. Imamo mi već neke pjesme koje su procesu razrade.

NACIONAL: To su pjesme koje su već zaživjele na koncertima ili ne?

Nisu još zaživjele. Nisu još gotove.

NACIONAL: S obzirom na 40 godina karijere s Partibrejkersima i posvećenosti vjeri, jeste li razmišljali o nekoj zbirci pjesama, knjizi mudrosti, biografiji ili nečemu sličnom?

Biografiju ne bih pisao, ali neke pjesme i pjesmice bih rado objavio. Iskreno, zapravo ne znam. Previše sam trenutno u nekim razmišljanjima koja nemaju veze s tim.