Znanstveni savjetnik i predstojnik Odjela za inovacije, poslovnu ekonomiju i ekonomske sektore Ekonomskog instituta u Zagrebu za B&B uspoređuje gospodarske politike u Hrvatskoj s transformacijama na razini globalne ekonomije.

Sa Zoranom Aralicom, znanstvenim savjetnikom s Ekonomskog instituta u Zagrebu i predstojnikom njegova Odjela za inovacije, poslovnu ekonomiju i ekonomske sektore, razgovarali smo o ekonomskim perspektivama u kontekstu trendova u svjetskoj ekonomiji, ali i u povodu najnovijih odluka hrvatske vlade o povećanju mirovina od sedam posto, rasta cijena energenata poput struje i plina 10 posto, ali i povećanja dužnosničkih plaća od 80 posto u kontekstu jedne od najviših stopa inflacije u Europskoj uniji.

NACIONAL: Pozicionirajte politiku hrvatske vlade u kontekstu svjetskih ekonomskih trendova, ali i trenutačnih poruka Vlade da će mirovine rasti sedam posto, cijene energenata, plina i struje 10 posto, a plaće dužnosnika 80 posto?

U ovome trenutku politika može uživati u relativno povoljnoj situaciju u kontekstu BDP-a. Ne smije se smetnuti s uma da postoji politički konsenzus kako su izuzev ulaska u OECD, ostvareni svi hrvatski međunarodni ciljevi (ulazak u EU, NATO, Schengen) te da je Hrvatska u vrhu EU-a prema stopama rasta od 2019. do danas. Ali trebamo se vratiti na priču o karakteru tog BDP-a kao sumi transakcija koja nema utjecaja na poboljšanje društvenog položaja pojedinaca u Hrvatskoj ako je njena mjera priuštivost stanova. Slična je situacija u priuštivosti zdravstvenih usluga koje građani sve više plaćaju, priuštivosti socijalne skrbi (ako niste dio braniteljske populacije tada je trošak značajno manji) kao i priuštivosti putovanja javnom infrastrukturom (npr. vrijeme putovanja od Zagreba do Ljubljane vlakom se stalno povećava u posljednjih 20 godina). Dapače, smanjenje zarada od plaća je u stvaranju dodane vrijednosti zabilježeno u posljednjih 20 godina, a to tjera ljude da potraže egzistencije izvan Hrvatske. Prazni stanovi su, među ostalim, posljedica činjenice da se oni u posljednje vrijeme ne grade primarno za stanovanje, već sve više su kupci/ulagači oni koji traže rentu na tu imovinu. Znači, manji broj bogatih kupuje te nekretnine, što je i pokazala nedavna studija HNB-a. Osnovno pitanje političkih elita treba biti kako osigurati razvoj života na području Republike Hrvatske. Odnosno, što će ti ljudi tu raditi kao i ono što još važnije, osigurava li im taj njihov posao egzistenciju. Nisam vidio nekakvu promociju, naprimjer, na razini grada Zagreba koji će reći mi smo grad poznat po bilo kojoj industriji (uključujući kompjutorsko programiranje gdje sigurno postoje kapaciteti priznati izvan granica Hrvatske).

NACIONAL: Postoje li industrijske politike u Hrvatskoj?

Nije čudo što su industrijske politike svedene na razinu programa MINGOR-a, bez obzira na prisutne suverenističke tendencije među strankama u posljednjoj kampanji za europske parlamentarne izbore. Liberalizacija cijena energenata je pokretač inflacije u nacionalnim ekonomijama i u drugim sektorima tako da će Vlada i dalje radi toga pokušavati kontrolirati cijene. Pitanje je koliko će tome odolijevati, jer potrebno je povući paralelu s cijenama benzina koje se sada drugačije liberalnije reguliraju u odnosu na prije petnaestak godina kada su se gledali prosjeci u regiji Mediterana. Pri čemu, radi strukture privrede, veći udio uvoza gotovih proizvoda u odnosu na ostale srednjoeuropske i istočne zemlje kao što je Slovenija. S druge strane, kod nas će inflacija uvijek biti veća u odnosu na Sloveniju i slične zemlje koje imaju veći udio uvoza intermedijarnih proizvoda u odnosu na ukupan uvoz. Zato što se uvoz gotovih proizvoda radi s pretpostavkom prodaje po maksimalnoj cijeni koja se obavlja uglavnom na tržištima slabije konkurencije. Što se tiče poteza povećanja plaća, to ima višestruke ciljeve i učinke, ali jedan je definitivan. To je jačanje funkcioniranja države bez obzira na učinke takvog djelovanja.

‘Kriterij upotrebe europskih NPOO sredstava, gdje spada i robotaksi, treba biti da pozitivne učinke osjeti veći krug ljudi’

NACIONAL: Izjavili ste u razgovoru za B&B da su zemlje BRICS-a, predvođene Kinom, Indijom, ali i Rusijom kao dijelom te ekonomske grupacije, preuzele vodstvo od zapadnih zemalja G7 u svjetskom BDP-u. Zašto se to dogodilo? Je li razlog u broju stanovnika, odnosno, ekonomski rečeno, broju potrošača?

Približno je taj odnos u svjetskom BDP-u 34 posto BRICS, a 30 posto grupacija G-7 od sedam industrijski najrazvijenijih zemalja Zapada. Pola od tih 34 posto BRICS-ova BDP-a je Kina. Odgovor na vaše pitanje je banalan. Pojedine zemlje BRICS-a imaju značajno mjesto u petoj tehnološkoj revoluciji koja je započela 70-ih godina prošlog stoljeća. To je Aleksandar Krnjajić vješto opazio u svojoj knjizi “Novac i razvoj: pokretačke snage svjetskih monetarno-financijskih tokova”. Velika Britanija, koja je imala primat u prvoj i drugoj tehnološkoj revoluciji, koje su trajale od 1771. do 1875. godine, nametnula se u 19. stoljeću i kao prva financijska sila svijeta. Londonski City i danas je ostao jedan od najvećih financijskih centara u svijetu. Britanski industrijski i novčani kapital prvi je započeo osvajati inozemna tržišta, ponajprije ona koja su se smatrala tadašnjim slobodnim tržištem. Slično je bilo s njihovom vojnom dominacijom u to vrijeme.

NACIONAL: Kakva je situacija danas?

U današnjem kontekstu vremena tehnološka premoć se također preljeva na financijsko i vojno polje, pri čemu takvi procesi mogu biti očiti u razdoblju duljem od više desetljeća kao što je slučaj s Velikom Britanijom u sredini 19 stoljeća. Slični trendovi danas se događaju s Kinom. Kina postaje jako važna sila u pogledu prisutnosti na međunarodnim tržištima, a ima sve veći značaj i kao financijska sila. Drugi važan element je broj stanovnika. Sumarno su zemlje BRICS-a, među kojima je i Brazil kao najmnogoljudnija država u Južnoj Americi s 220 milijuna stanovnika, veće od drugih dvaju najvećih tržišta. Veće je od tržišta SAD-a i tržišta Europske unije. I Kina i Indija, svaka od njih, imaju više od 1,1 milijardu stanovnika. Dakle, veća su im od tržišta SAD-a i tržišta Europske unije. I treći element je teritorij, prostor na kojem se nalaze ta tržišta, a osim dominantno Azije, to su i Afrika, Južna Amerika kao i oni dijelovi Europe koji su pod ruskim utjecajem.

‘Osnovno pitanje političkih elita treba biti kako osigurati razvoj života na području Republike Hrvatske. Nisam vidio nekakvu promociju, npr. na razini grada Zagreba, koja će reći da smo mi grad poznat po bilo kojoj industriji’ | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

NACIONAL: Kina je na rang-listi Svjetske banke preuzela vodstvo od SAD-a po BDP-u, a Rusija se unatoč sankcijama Zapada zbog agresije na Ukrajinu, probila na četvrto mjesto potisnuvši Njemačku na petu poziciju. Kako Zapad može odgovoriti na taj pritisak dominantno iz Azije na svjetsku ekonomiju?

BDP je mjera transakcija. Znači, uspješan si u onoj mjeri u kojoj proizvodiš transakcije, bez obzira na njihov karakter. Bukvalno, ako netko nešto otkopa iz zemlje i zakopa u istu zemlju tako da nema nikakve vidljive posljedice, mjeriš te aktivnosti kao dvije transakcije bez obzira na to što nema učinka na pojedinca, zajednicu, regiju, državu. U ovom primjeru broje se transakcije. Sumarno, zemlje BRICS-a su prostorno značajno veće od onoga što se naziva tržištem EU-a i SAD-a zajedno. Ne smije se zanemariti činjenicu i da je ogroman dio bivšeg Sovjetskog Saveza, iako samo Rusija danas ima 144 milijuna stanovnika, činio značajnu proporciju teritorija Europe. Ako si fizički veći, a imaš veću populaciju i poduzimaš mjere koje proizvode pozitivne učinke za veliki dio ljudi – naprimjer, izvlačiš ih iz siromaštva – tada nije teško odgovoriti na postavljeno pitanje zašto je došlo do toga da zemlje BRICS-a prestignu G7.

NACIONAL: Kako G-7, najrazvijenije industrijske zemlje Zapada, može odgovoriti na taj izazov BRICS-a?

Zapad ima dvije opcije. Prva je prihvaćanje multipolarnosti, a to zahtijeva i postupno zaustavljanje utrke u naoružavanju s najvećim vojnim rivalima u svijetu Rusijom i Kinom, što nije realno u ovom trenutku. Takvi su trendovi postojali u vrijeme američkog predsjednika Ronalda Reagana i sovjetskog lidera Mihaela Gorbačova i bili su preduvjeti za jedno dulje razdoblje mira koje se naziva „Great Moderation“ I trajalo je do 2008. godine, odnosno, pojave svjetske financijske krize. Ne smije se zaboraviti da je to preduvjet življenja u prosperitetnim okolnostima što bi trebala biti težnja bilo koje politike. Druga je opcija suprotna, povećanjem razine različitih oblika konflikata, a to se trenutno i događa. Od uvođenja sankcija, carina i zabrana kao i potpomaganja održavanja ratnih konflikata poput ovih u Ukrajini i na Bliskom istoku. Međutim, i takvo djelovanje je iscrpljujuće jer smanjuje važnost američkog dolara i eura na dugi rok na različitim svjetskim tržištima. Kao što se vidi, osnovni mehanizmi koji se razvijaju unutar BRICS-a su međusobna trgovina između članica kao i izgradnja infrastrukturnih koridora, pri čemu se uloga zemalja G7 pokušava smanjivati, što je lakše u uvjetima prepreka u međunarodnom poslovanju.

‘Karakter BDP-a nema utjecaja na poboljšanje društvenog položaja pojedinaca u Hrvatskoj’

NACIONAL: BRICS-u se priključuju Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ta multilateralna organizacija okrupnjava. Kako G-7 – drugim riječima, zapadna civilizacija – može na to odgovoriti?

Tek ćemo vidjeti kako će se razvijati ta multipolarnost o kojoj govore zemlje BRICS-a. Ne vidim jasnu globalnu viziju funkcioniranja svijeta i u kojoj je to mjeri različito u odnosu na planove EU 2050 ili slično. Treba imati na umu da u naravi govorimo o heterogenoj skupini zemalja s jakim ekonomskim kineskim značajem. No ta dominacija nije identična američkoj dominaciji u NATO-u ili G7, koja se kasnije preljeva na njihovu suradnju s EU-om. Sigurno će međunarodna trgovina između vodećih zemalja BRICS-a biti jedan od značajnijih motora suradnje. Druga važna stvar je najavljivanje sustava plaćanja između zemalja BRICS-a. Za sada je najzvučniji program koji se najavljuje uspostava vlastitog sustava plaćanja kao i razmjena u njihovim vlastitim valutama. Indirektno to govori o dedolarizaciji njihove, pa nije isključeno i svjetske ekonomije. Pritom mislim da će dolar i dalje ostati najjača valuta s postupnim slabljenjem u ukupnom volumenu transakcija. Postupnu dedolarizaciju pratit će deeurizacija svjetskog gospodarstva. Međutim, u svijetu trenutno ne postoji tako “čista plahta”, jako sredstvo plaćanja koje bi zamijenilo dolar u značajnom smislu u kratkom roku. Zanimljivo je približavanje dviju zemalja koje bi trebale biti bliže krugu G7, prema BRICS-u. Prva je Turska koja je prije par tjedana podnijela i prijavu za članstvo u BRICS-u, a druga je Srbija koja BRICS, barem ono što se iščitava iz medija, naziva alternativom EU-u.

NACIONAL: Osim što prednjači brojem stanovnika, Azija je usvojila i visoku tehnologiju u čemu prednjači Kina, a prati je Indija. Indijci se smatraju i najboljim softverašima u svijetu. Mogu li Europska unija i SAD odgovoriti tom planetarnom izazovu?

Riječ je o različitim zemljama i različitim ekonomskim modelima. Pritom je kineski razvoj zasnovan na proizvodnom sektoru, jakoj invenciji i difuziji tehnologija diljem svijeta. Za razliku od tog modela, ekonomski model Indije zasnovan je na uslužnom sektoru I razvoju infrastrukture. Slično je jak ICT sektor u cjelini kao i jačanje tehnoloških sposobnosti u cjelini. Kod nas su također dominantna poduzeća uslužnog sektora, ali niske dodane vrijednosti, koja uživaju u slabijem tržišnom natjecanju u odnosu na proizvodni sektor, ali kao posljedica slabijeg tržišnog natjecanja I reguliranja imaju mogućnost uživanja i u visokim cijenama. Pritom je tehnologija u našem slučaju gotovo nepotrebna i jer omogućuje tržišnim natjecateljima da i bez nje postižu ciljeve. Upravo slabo tržišno natjecanje umanjuje transformativno djelovanje ekonomije zasnovane na znanju. U prvom slučaju (Kina) imamo jak potencijal tehnološke transformacije, gdje se preobražaj društva, ekonomije i života odvija uz intenzivnu upotrebu tehnologija bez obzira na to što to ima i svoje negativne posljedice. U drugom slučaju sukladno modelu u Hrvatskoj brojiš automobile, turiste i sve češće evidentiraš negativne učinke svog fenomena, a to je da te svake godine dođe posjetiti više milijuna turista. To su broj požara, nedostatak vode i struje u turističkim naseljima tijekom ljeta, zagađenje mora i obale, apartmanizacija obale gdje lokalno stanovništvo ne može do nekretnina, stvaranje praznih prostora na lokacijama gdje se dominantno živjelo od svoga rada, ne samo od rente. Tako da se kod nas transformacija događa bez tehnologije pa nije ni čudo da domaći rad napušta prostor jer je u podređenom položaju u odnosu na strani kapital prisutan kod nas uglavnom u uslužnom sektoru (ponajprije financije, hotelski turizam). Iseljavanje pojedinaca je samo posljedica ovoga što govorim tako da nas u budućnosti čeka kupovanje praznog prostora koji ti ljudi polako napuštaju.

‘Nije čudo da domaći rad napušta prostor jer je u podređenom položaju u odnosu na strani kapital prisutan u uslužnom sektoru’

NACIONAL: Dok Rimac Automobili, poznata kompanija Mate Rimca koja je dobila poticaje za električne automobile i robotaksije od hrvatske države, ali i od Europske unije, još razvija robotaksi, oni probno već voze u nekoliko kineskih gradova. Kina je proizvela i vlastiti čip, a što se događa u visokoj tehnologiji, nedavno je posvjedočila i diplomatska razmjena darova između mađarskog premijera Orbána i turskog predsjednika Erdoğana. Dok je Orbán turskom predsjedniku darovao rasnog konja, Erdoğan mu je za nedavnog službenog posjeta Budimpešti uzvratio električnim automobilom turske proizvodnje kojim ga je osobno provozao ulicama Budimpešte.

Kao što sam već rekao, peta tehnološka revolucija je rezultat proizvodnje i upotrebe čipova, pri čemu je digitalizacija samo sredstvo povezivanja subjekata u cilju postizanja što veće međusobne iskoristivosti. Činjenica je da robotaksi nije nikakva game changer industrija koja će stvoriti tehnološki boom s pozitivnim posljedicama za ekonomiju Republike Hrvatske. To je jedna platforma koja postoji u svijetu. Međutim, tu se postavlja pitanje što se alternativno moglo napraviti s tim novcem. Je li bilo moguće bolje uvezati urbani promet pa da, naprimjer, iz Siska u Samobor dođete za 30 min? Mislim da osnovni kriterij upotrebe europskih NPOO sredstava, gdje spada i robotaksi, treba biti da pozitivne učinke osjeti što veći krug građana, a to trenutno nije slučaj. U suprotnom, sve veći broj projekata postat će sporan.