Sa Zoranom Aralicom, znanstvenim savjetnikom s Ekonomskog instituta u Zagrebu i predstojnikom Odjela za inovacije, poslovnu ekonomiju i ekonomske sektore, razgovarali smo o perspektivama hrvatskog gospodarstva u promijenjenim okolnostima u kojima su zemlje BRICS-a preuzele vodstvo od donedavno vodećih zemalja svijeta okupljenih u grupaciji G-7 predvođenih SAD-om. Unatoč tome da će hrvatsko gospodarstvo ove godine rasti prema procjenama Eurostata 1,2 posto, a MMF-a 1,7 posto, što je više od prosjeka Europske unije, Aralica je upozorio i na činjenicu da se ove godine predviđa i pad njemačkog gospodarstva na koje je Hrvatska dominantno naslonjena.

B&B: Francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je ponosan što ga je na privatni razgovor u Kinu pozvao kineski predsjednik Xi Jinping, a taj je razgovor trajao nekoliko sati. Kada se vratio u Pariz, počeo je govoriti kako Europa ne bi trebala slijepo slijediti politiku SAD-a kada je Kina u pitanju. I njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock sa žestokim stavom prema Rusiji počela je ublažavati svoju retoriku. Kako to tumačite?

I njemačka ministrica Annalena Baerbock morala je ići u Kinu. U Francuskoj je oduvijek postojala, a u ovome trenutku jača teza o potrebi eurocentričnosti. Ta tendencija isplivala je kod Macrona, ali ona još nije uobličena i u konkretnu politiku. Riječ je samo o inicijativi. Nije nevažno da je ta inicijativa Macrona dobila i potporu Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća. Otvorilo se pitanje na koji će se način Europa pozicionirati. Hoće li i dalje ostati vezana za skupinu G-7 u kojoj vodeću ulogu ima SAD ili će početi graditi neutralniju poziciju. To je strateško pitanje na koje u ovom trenutku nemamo jasan odgovor.

B&B: Gdje se u tom kontekstu nalazi Hrvatska?

Hrvatska je definitivno u američko-europskom bloku, ali u tom bloku postoje gradacije. Mađarska je neutralnija u odnosu na baltičke zemlje koje su uplašene zbog potencijalne ruske invazije, odnosno od širenja rata, što je nažalost i dalje otvoreno pitanje jer malo zemalja u ovome trenutku u svijetu radi na postizanju mira u Ukrajini.

B&B: Sada je postao važan i ovaj hrvatski LNG terminal kao dobavni pravac za plin, važan energent za Europu. No taj je plin znatno skuplji od ruskog plina koji je donedavno bio i glavni energent za Europsku uniju, posebno njemačku industriju.

Tehnologija prijenosa tog ukapljenog plina, koji se najprije prebaci u tekuće stanje da bi se potom vratio u plinovito, povećava njegovu cijenu. Dakle, tehnologija njegove dobave znatno je složenija. To može funkcionirati sve dok postoji orijentacija na kupovinu tako skupih energenata, odnosno dok poduzeća koja dobavljaju plin u bilo kojoj etapi imaju relativno visoke zarade. S druge strane, u ovome trenutku malo je teže očekivati da će se zemlje koje nabavljaju skuplje energente buniti. Ne smije se smetnuti s uma da su financijski rezultati američkih energetskih kompanija bili fantastični na kraju prošle godine. Čak se time pohvalio i američki predsjednik Joe Biden ocijenivši da takvi financijski rezultati još nisu bili zabilježeni u tom sektoru. Zatvaranje plinovodnih tokova iz Rusije dovelo je do povećanja profitabilnosti američkih energetskih kompanija, a sve ovo što se kod nas događa s LNG-jem na Krku izvedenice su profita svih onih zemalja koje imaju koristi od poskupljenja energenata, primjerice Norveška i SAD. Jedna od opcija je da taj LNG služi i drugim zemljama, a da tako i Hrvatska ima koristi od ove nove situacije. Zanimljiva stvar s plinom je činjenica da je Hrvatska u proteklom desetljeću, od 2000. do 2010. upravo u plinu postizala najveće unapređenje u konkurentnosti.

‘Hrvatska je u američko-europskom bloku, ali tu postoje gradacije. Mađarska je neutralnija u odnosu na baltičke zemlje’

B&B: Kako je to bilo značajno za hrvatsko gospodarstvo?

To prije svega znači da imamo određena znanja u tom području. Postizanje konkurentske prednosti u proizvodima koji se zasnivaju na resursima (en. resource based product) može se tumačiti da je hrvatska država pretrpjela deindustrijalizaciju tijekom 1990. – 2000. i više konkurentsku prednost nije zasnivala na tim dijelovima proizvodnih djelatnosti, za razliku od Češke i Slovenije. Tako da je priča s plinom i energetikom malo podsjećala na priču o turizmu i nekretninskom biznisu. Izvedenica je to napuštanja proizvodno-tehnološke orijentacije društva, pri čemu su takve indicije postojale u Hrvatskoj i ranih 70-ih godina prošloga stoljeća.

B&B: Koje je glavno pitanje danas u svjetskoj ekonomiji?

Ključno pitanje ekonomije danas je decoupling, razdvajanje vodećih zemalja u svjetskoj ekonomiji. U tom razdvajanju s jedne strane je skupina zemalja okupljenih oko SAD-a, Europske unije i Japana. S druge strane je blok BRICS s Brazilom, Rusijom, Indijom, Kinom i Južnoafričkom Republikom. Ali taj je blok još uvijek iznimno heterogena skupina i s tim blokom sve tješnje surađuju male skupine zemalja diljem svijeta. Danas među tim zemljama postoje desetine različitih multilateralnih sporazuma, a BRICS se sve više diferencira. To se mora naglasiti. Kao okidač tog razdvajanja uzima se trenutak kada je moćna grupacija G-7, kojoj pripadaju SAD, Kanada, Japan, Njemačka, Italija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, pokrenula sankcije prema Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. To je imalo i tzv. rikošet efekt, a to je efekt kao kada se metak odbije od tvrde podloge pa ranjava i ubija sve oko sebe u tom odbijancu. Dakle, imalo je povratne posljedice i na same zemlje koje su uvele te sankcije Rusiji. Do 2022. godine G-7 je bio dominantna ekonomska sila, a slična situacija bila je prilikom pokretanja rata u Afganistanu, ali tada su još imali i Rusiju na svojoj strani.

B&B: Znači li to da je G-7 izgubio dominaciju?

Zemlje BRICS-a već sada imaju veći udio u svjetskom BDP-u od država koje su se donedavno smatrale vodećim zemljama svijeta. Ta će se razlika nastaviti povećavati u korist BRICS-a. U tom kontekstu postoji još nekoliko regija poput Južne Amerike ili Subsaharske Afrike. Uz Indiju i Kinu postoje i zemlje jugoistočne Azije, kao i više desetina multilateralnih organizacija. Svijet se mijenja, a Južna Koreja balansira između ta dva pola, iako je bliže američkom polu. Filipini i Tajvan su izvan te priče i bliže su SAD-u. Azijske zemlje uz izuzetak Japana, koji je uveo sankcije Rusiji, nisu čvrsto opredijeljene. Postoji istraživanje European Intelligence Unita koliko je zemalja u prvom bloku, a koliko neutralno: 36% svjetske populacije zemalja se pridružilo zapadnom bloku, 33% posto je zasad neutralno, a oko 32% su one zemlje za koje se može smatrati da su opravdavale ruski narativ.

‘Sve što se kod nas događa s LNG-jem na Krku izvedenice su profita svih onih zemalja koje imaju koristi od poskupljenja energenata’, ističe Zoran Aralica. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Zašto je to važno?

Kada pogledamo prema sljedećoj 2024., sve se svodi na postavljanje tog zida. Po projekcijama gospodarskog rasta za 2024., Indija i Kina imat će od četiri do pet puta veće stope rasta BDP-a od SAD-a. S druge strane, projekcije za Veliku Britaniju i Njemačku kao najsnažnije gospodarstvo u Europi predviđaju čak i gospodarski pad.

B&B: Što u tom kontekstu očekuje Hrvatsku, malu i otvorenu ekonomiju?

Kad bi se vršile usporedbe današnje Hrvatske i njenog gospodarstva s razdobljem od prije 30-40 godina onda i Hrvatska, kao uostalom cijeli blok zemalja istočne Europe, taj tzv. tranzicijski prostor, doživljava stagnaciju u globalnom kontekstu. Od devedesetih godina može se globalna ekonomija simbolički prikazati kroz tri tvornice, a tvornica za koju je Hrvatska bila i ostala zakačena je Njemačka. Danas se cijela Europa, pa onda i Njemačka, kao i Hrvatska, nalazi u najvećim problemima u svijetu, a ti su problemi do sada bili ignorirani.

B&B: Što se dogodilo u tom razdoblju od tri desetljeća?

U tom razdoblju svjedočimo opadanju značaja istočnoeuropske industrije, da bi se poslije 2008. i financijske krize taj fenomen prelio posebno na njemačku industriju mjereno na globalnoj razini. Taj manji značaj ne događa se zbog rata u Ukrajini. To je pogrešna teza. To se počelo događati još u vrijeme financijske krize 2008. i 2009. Postojali su neki programi u pravcu razvoja ključnih tehnologija, ali se nije istraživalo zašto se dogodilo to zaostajanje. Je li razlog bila liberalizacija prema Kini, odnosno seljenje proizvodnje u Kinu i na istok? Ili je razlog bila troškovna strana? To se nije istraživalo. Kada je Donald Trump proklamirao svoj program ‘’America First’’, zid među blokovima spomenutih zemalja postaje sve veći. Brojni ekonomski instituti u Europi i Americi nisu postavili jasnu dijagnozu zašto gubimo bitku od Kine, a u budućnosti ćemo gubiti bitku i od Indije. Jednostavno, nemamo odgovor na pitanje zašto dolazi do stagnacije Zapada. Hrvatska tako danas doživljava sudbinu tog njemačkog bloka. Sve se to prelijeva i na Hrvatsku, iako je i bez toga bila ozbiljno deindustrijalizirana u zadnjim desetljećima.

‘Uvođenje sankcija Rusiji od G-7 zemalja imalo je rikošet efekt, kao kad se metak odbije pa ranjava sve oko sebe’

B&B: Što je obilježilo tu deindustrijalizaciju Hrvatske?

Devedesetih godina izgubilo se više stotina tisuća radnih mjesta. Hrvatska industrija danas postoji samo u manjim segmentima jer ne možemo reći da nema aktivnih ljudi. Industrija nije pokretačka snaga regija, županija i države. Među političarima izuzev Ljube Jurčića nemate osobu koja proklamira otvoreno kroz programe industrijske politike bez obzira na opredjeljenje. Nemate značajnijeg privrednika koji je član glavnih odbora vodećih stranaka u Hrvatskoj, barem nisam čuo za takav slučaj. Ako pogledate SAD i EU, situacija je drugačija. To je važna agenda bez obzira na to kojem bloku političari pripadaju. Postoje i mjesta u Hrvatskoj koja su doživjela blagu reindustrijalizaciju poput Međimurja, a broj zaposlenih u industriji raste čak i u Slavonskom Brodu.

B&B: Kakvi su potencijali za reindustrijalizaciju Hrvatske?

U jednom znanstvenom istraživačkom projektu bavio sam se s kolegom Nebojšom Stojčićem i pitanjem potencijala za reindustrijalizaciju Hrvatske. Najveći potencijal ima sjeverozapadna Hrvatska iz jednostavnog razloga jer je najbliža najrazvijenijim tržištima. Ako odete u Čakovec onda ćete vidjeti dvadesetak, tridesetak pogona koje su pokrenuli ljudi koji su bili u Austriji, Švicarskoj ili Njemačkoj. Oni dijelovi Hrvatske koji su blizu zapadnom tržištu imaju veći potencijal. Ta sam istraživanja ponovio i za cijelu središnju i istočnu Europu, pa su se i tamo pokazali slični rezultati. Ono što je bliže zapadnim tržištima ima življu industrijsku strukturu, a sve ono što je bliže Ukrajini i Rusiji atrofira.

B&B: Je li to posljedica rata u Ukrajini?

I o tome sam pisao. Velike kritike zemalja istočne Europe datiraju još od 2016. i 2017. Države Višegradske skupine, a to su Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska, ne žele biti hub koji će samo sastavljati njemačke proizvode kao što je slučaj u automobilskoj industriji u Slovačkoj i to onda vraćati u Njemačku. Žele povećati input znanja u okviru svih tih industrija. Prevladao je stav da ih je Njemačka pretvorila u sastavljače proizvoda, a zbog uvođenja eura 2000. taj je benefit više išao prema Njemačkoj i Austriji zbog veće produktivnosti privrede tih zemalja, pa je postala intencija čak i bolje povezivanje tih zemalja s Kinom, Indijom i SAD-om. Zašto? Zbog razlika u produktivnosti taj je benefit dosad išao više u korist Njemačke i Austrije, a manje u korist zemljama Višegradske skupine, gdje se počela smještati ta industrija. U tim se zemljama smatra da njihova poduzeća mogu postići veći benefit ako se inovacijski i tehnološki u većoj mjeri povezuju. Nažalost, zbog pandemije covida i rata u Ukrajini dosta je toga poremećeno u svjetskim lancima dodane vrijednosti. Tako smo ponovno došli do osnovnog pitanja danas u ekonomiji: što se spomenutim decouplingom (razdvajanjem) u ekonomiji može postići, podupirati ga ili odustati od njega?