Prema povijesnim spisima, Josip Broz je 10. kolovoza 1934. godine po prvi puta predstavljen s imenom Tito. Iako to ime možda neobično zvuči za naše krajeve (češće su, recimo, varijacije nadimka Tito u latinskoj Americi), korijeni se ovog nadimka vuku u prošlosti Titovog rodnog kraja – Zagorja. Sjetimo se samo poznatog kajkavskog pisca Tituša Brezovačkog (rođen 1757. godine), autora poznate komedije Matijaš Grabancijaš Dijak. Još jedan poznati književnik, Ksaver Šandor Gjalski nosio je ime Tito, iako će ga rijetki prepoznati po njegovom pravom imenu – Ljubomil Tito Josip Franjo Babić. Gjalski je rođen u dvorcu Gredice u Zagorju, mjestu koje je svega 15-ak kilometara udaljeno od Kumrovca.

Tita su, naravno, mnogo puta pitali odakle je izvukao takav nadimak, na što je on odvraćao: “To je često ime u Zagorju i nema neko posebno značenje”. Valjda mu se sviđalo kako zvuči. Inače, Tito je koristio i mnoge druge nadimke kroz život: Walter (u Kominterni), Ivan Kostanjšek i Slavko Babić. Posjedovao je i švedsku putovnicu na ime John Alexander Karlsson i kanadsku na ime Spiridon Mekas.

Nadimak Tito nije bio posve beznačajan, budući da je zbunjivao strane sile tijekom Drugog svjetskog rata. Dok su neki pokušavali saznati tko ili što se krije iza tog nadimka, drugi su govorili da Tito uopće ne postoji – da ime Tito predstavlja kolektivno vodstvo komunističke internacionale u Jugoslaviji.