Kosi toranj u Pisi jedna je od najprepoznatljivijih građevina na svijetu, a svatko tko ga posjeti, sigurno će ‘okinuti’ jednu fotografiju na kojoj gura slavni toranj. Danas pod UNESCO-vom zaštitom, ova poznata građevina ima turbulentnu povijest ispunjenu pokušajima i najčešće pogreškama da je se uspravi.

Pisa je izgrađena na močvarnom području i samo ime grada potječe od grčke riječi značenja “močvarna zemlja”. Arhitektima to nije puno značilo i nije ih spriječilo da krenu graditi na zemlji čiji je sastav uglavnom glina i fini pijesak. Plitki i teški temelji počeli su se nagibati pod teretom već drugog kata tornja.

Tijekom Drugog svjetskog rata Amerikanci su sumnjali kako Nijemci koriste toranj kao promatračnicu i planirali su ga sravniti sa zemljom. Priča kaže kako je američki narednik Leon Weckstein bio toliko opčaran ljepotom arhitekture tornja i katedrale da nije želio izdati naredbu paljbe čime ga je spasio od uništenja.

Operativna skupina inženjera, matematičara i povjesničara 60-ih se godina  sastala kako bi razmotrili načine stabilizacije. Nakon više od dva desetljeća rada na rješavanju problema nagiba, u siječnju 1990. godine je toranj zatvoren za javnost. Nakon desetljeća obnove i stabilizacije, toranj je ponovno otvoren 15. prosinca 2001.godine. Dugogodišnji napori stručnjaka urodili su plodom — nagib tornja danas je 3,99 stupnjeva, dok je u prošlosti bio 5,5 stupnjeva. Stanovnici Pise ne gledaju blagonaklono na pokušaje da se toranj potpuno uspravi. Razlog tomu jest što slavni nagib privuče i preko milijun turista godišnje čime profitira lokalno stanovništvo.