U kojem je stoljeću izumljen kruh ciabatta? A kolikosu stari omiljeni kolačići s komadićima čokolade?

Ako ne znate odgovore na ova pitanja, nemojte se iznenaditi ako su vaše pretpostavke pogrešne. Ovo su neka od kultnih jela za koje većina ljudi vjeruje da su stariji nego što zapravo jesu: ciabatta je izumljena iste godine kada i dijetalna Coca Cola, a kolačić s komadićima čokolade samo je četiri godine stariji od Joea Bidena.

Evo samo nekoliko jela iz svijeta koje će vas iznenaditi ‘svojom mladosti’:

Tiramisu (1972.)

Kao što je to često slučaj s modernim receptima, o pravom podrijetlu tiramisua vode se žestoke rasprave, no ono što je sigurno je da je riječ o nedavnom izumu. Najjača tvrdnja dolazi iz restorana Le Beccherie u Trevisu, u talijanskoj regiji Veneto. Godine 1972. dodan je jelovniku kao “Tiramesù”, skraćenica izraza koji znači “pokupi me” na lokalnom dijalektu – iako restoran tvrdi da datira iz 1955., kada je tadašnja vlasnica, Alba Campeol, bila trudna a za doručak jeo zabaglione i kavu za energiju. Zatim je radila sa svojim kuharom, Robertom Linguanottoom, na osmišljavanju deserta sličnog okusa.

“Drugi izvori sugeriraju da se pojavio na području Udina 1950-ih godina, a odatle ga Italija službeno priznaje kao ‘tradicionalni poljoprivredni prehrambeni proizvod'”, rekla je povjesničarka hrane Sue Bailey. Priznanje – 2017. od talijanskog ministarstva poljoprivrede – izazvalo je svađu između Veneta i njegovog susjeda Friuli Venezia-Giulia, gdje se nalazi Udine. Nedvojbeno je, međutim, jelo koje je i danas popularno inačica onog iz Le Beccheriea.

Moderna interpretacija tradicionalne slastice zvane sbatudin, tiramisu se radi od keksa umočenih u kavu, prekrivenih slojem tučenih žumanjaka, šećera i mascarponea te posipanih kakaom u prahu. Modernija interpretacija dodaje liker ili slatko vino, obično Marsala. Postoje mnoge druge varijacije, uključujući čokoladni, jagodni i limoncello tiramisu.

Pixabay

Ciabatta (1982.)

Kruh ciabattu je 1982. godine stvorio pekar i vozač reli utrka Arnaldo Cavallari, koji joj je dao puni naziv “ciabatta polesana” ili “Polesina papuča”, prema području u kojem je živio – također u talijanskoj regiji Veneto.

“Pokušavao je stvoriti alternativu francuskim baguetteima, ali s malo više vode i malo karakteristično – talijansko i konkurentno. Izvana je hrskavo, iznutra mekano i za žvakanje”, kaže Sue Bailey za CNN.

Dodavanje više vode zapravo čini kruh jeftinijim za izradu, a Cavallarijev mlin za brašno registrirao je ime i kasnije međunarodno licencirao ciabattu. Do kraja 1980-ih godine, kruh je već stekao popularnost u inozemstvu i masovno se proizvodio u SAD-u i Velikoj Britaniji. Do danas je ostao popularan i postao je simbol mediteranske prehrane u cijelom svijetu.

Pixabay

Nachos (1940.)

Nachosi dolaze iz meksičkog pograničnog grada Piedras Negras, gdje su izmišljeni 1940. godine. “Radnik u restoranu po imenu Ignacio Anaya trebao je pripremiti vrlo brzi zalogaj za neke supruge američkog vojnika. Pa je nasjeckao neke tortilje na trokute, ispekao ih i prelio naribanim sirom i jalapeno papričicom”, ispričala je Bailey.

Jelo je nazvao “Nacho’s special”, a Nacho je uobičajeni nadimak za one koji se zovu Ignacio. Popularnost nachosa proširila se regijom kada je otvorio vlastiti restoran, a zatim prešao granicu u Teksas i Sjedinjene Države, gdje je recept modificiran i proširen. “Ballpark nachos” ubrzo su postali glavni proizvod na stadionima i u kazalištima.

Anaya je umro 1975., ali njegova ostavština nastavlja se u Piedras Negrasu, gdje se od 1995. održava Međunarodni festival nachosa u njegovu čast.

Pixabay

Havajska pizza (1962.)

Najkontroverznija pizza na svijetu ima vrlo moderno i nevjerojatno podrijetlo. “To sigurno nije talijanski izum, a nije ni havajski. Zapravo je iz Kanade. Kuhar po imenu Sam Panopoulos, koji je imao prilično eklektičan restoran u Ontariju, sjetio se napraviti pizzu koja je malo drugačija. Pa je stavio malo ananasa na pizzu”, rekla je Bailey.

Zašto ju je nazvao havajska pizza? “Pretpostavljam da je to jednostavno bilo od marke konzerviranog ananasa koji je koristio”, kaže. Općenito prezrena od Talijana, pizza s ananasom izaziva snažna mišljenja diljem svijeta – 2017. predsjednik Islanda se našalio da bi je zabranio kad bi mogao postavljati zakone (dobio je snažnu reakciju na društvenim mrežama). Intrigantno, pizza je svoju najveću popularnost stekla u Australiji, ali i dalje uživa sve veću prepoznatljivost u cijelom svijetu, ne malim dijelom zbog svoje sposobnosti da polarizira mišljenja.

Carbonara (1944.)

Jedno od najpoznatijih talijanskih jela od tjestenine također je predmet rasprave o svom podrijetlu. Jedno od vjerodostojnih objašnjenja je da je kuhar iz Bologne, Renato Gualandi, izumio jelo na kraju Drugog svjetskog rata, koristeći sastojke koje su u Italiju donijeli američki vojnici koji su upravo oslobodili zemlju.

Konkretno, koristio je slaninu i jaja u prahu, koja su možda potjecala iz vojnih obroka, a vjerojatno se oslanjao na tjesteninu alla gricia, slično jelo, bez jaja, za koje se vjeruje da je staro stoljećima. Gualandi je tada postao šef kuhinje savezničkih trupa u Rimu, što bi objasnilo snažnu povezanost grada s carbonarom.

Kao što je uobičajeno za mnoge talijanske recepte, carbonara (što na talijanskom znači “ugljeni plamenik”, možda od izvorne metode kuhanja) također je predmet beskrajnih kontroverzi o svojim sastojcima. Većina talijanskih kuhara reći će da su dopuštena samo četiri, osim soli i papra: tjestenina, jaja, sir pecorino i guanciale, meso slično slanini. Međutim, carbonara postoji u beskrajnim varijacijama, a također se obično radi od parmezana, pancete, slanine, vrhnja, maslaca pa čak i češnjaka.

Pixabay

Kolačić s komadićima čokolade (1938.)

Daleko od toga da je star stoljećima, kolačić s komadićima čokolade (Cholocolate Chip Cookie) izumila je kasnih 1930-ih Ruth Wakefield, vlasnica restorana u Whitmanu, Massachusetts, koja ga je nazvala Toll House Chocolate Crunch Cookie, prema imenu svog restorana. Recept je prvi put objavila 1938. godine, a godinu dana kasnije prodala ga je Nestléu za simboličan jedan dolar.

Izum se često navodi kao slučajan, Ruth Wakefield je ponestalo orašastih plodova pa ih je zamijenila komadićima čokolade iz Nestlé pločice. Međutim, to nije slučaj – točniji izvještaji prikazuju njen recept bio namjeran. Kako mu je rasla popularnost, kolačić je izgubio svoje komplicirano ime. Godine 1983. Nestlé je izgubio ekskluzivnu licencu za njihovu proizvodnju, otvarajući vrata beskrajnim industrijskim varijacijama.

Pixabay