Znanstvenici su otkrili dosad najviše razine mikroplastike na dnu mora i to zagađenje otrkiveno je u sedimentima izvučenima s dna Mediterana u blizini Italije, prenosi BBC.

Istraživanje koje je provelo sveučilište Manchester otkrilo je do 1,9 milijuna dijelova plastike po četvornom metru.

To je uključilo primjerice vlakna odjeće i drugih sintetičkih tekstila te majušne fragmente većih predmeta koji su se vremenom raspali.

Istraživanje je znanstvenike dovelo do stajališta da se mikroplastika (čestice manje od 1 milimetra) koncentrira na određenim lokacijama morskog dna zahvaljujući strujama na dubini.

“Te struje gomilaju naplavinske taloge – nalik na podvodne pješčane dine”, objašnjava dr Ian Kane, koji je predvodio međunarodni tim.

“Mogu biti duge desetke kilometara i visoke stotine metara.  Među najvećim su sedimentnim nakupinama na Zemlji. Čini ih vrlo fini mulj pa se može očekivati da u njemu ima mikroplastike”, kazao je za BBC News.

Procjenjuje se da u svjetskim morima godišnje završi između četiri i 12 milijuna tona plastičnog otpada, uglavnom iz rijeka.

Medijski napisi fokusiraju se na velike nakupine plastičnog otpada koje plutaju morima ili završe na plažama.

No taj vidljivi otpad predstavlja samo jedan posto morske plastike, a nije poznato gdje završi ostalih 99 posto.

Dio plastike gotovo sigurno progutaju morske životinje, a vjerojatno se najveći dio raspadne i jednostavno potone.

Tim dr. Kanea već je pokazao da je u dubokim morskim brazdama i podvodnim kanjonima koncentracija mikroplastike u sedimentima visoka.

Simulacije koje su proveli znanstvenici pokazale su koliko učinkovito struje mulja, blata i pijeska, poput onih na dnu morskih kanjona, pokupe i odnesu razna vlakna na još veće dubine.

“Samo jedna takva podvodna lavina može prenijeti ogromne količine sedimenata stotine kilometara po morskom dnu”, kaže dr Florian Pohl sa sveučilišta Durham.

“Na temelju tih laboratorijskih eksperimenata tek počinjemo shvaćati kako te struje prenose i talože mikroplastiku”.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science.

Na području obuhvaćenom istraživanjem između Italije, Korzike i Sardinije nema ničeg neuobičajenog te i u drugim dijelovima svijeta postoje snažne duboke struje koje su potaknute razlikama u temperaturi i salinitetu.

Razlog za zabrinutost je taj da te struje donose kisik i hranjive tvari morskim organizmima na dubinama. Prateći te struje mikroplastika bi se mogla nakupljati u žarištima bioraznolikosti povećavajući izglede morskog svijeta za apsorpcijom plastike.

Profesorica Elda Miramontes s njemačkog sveučilišta Bremen, koja je koautor istraživanja, kaže da svijet mora uložiti iste napore u borbu protiv zagađenja mora plastikom kao što ulaže u borbu protiv koronavirusa.

“Svi ulažemo napore da povećamo svoju sigurnost tako što ostajemo u kućama i mijenjamo svoj život – mijenjamo način rada i čak i prestajemo raditi”, kaže ona. “Sve to radimo kako ljude ne bi pogodila bolest. Na isti način moramo razmišljati o zaštiti mora”.