ZNANSTVENICI TVRDE Razina kofeina u krvi mogla bi imati pozitivan učinak na mršavljenje i dijabetes

Autor:

Pixabay

Razina kofeina u krvi mogla bi utjecati na tjelesnu masnoću i rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, pokazalo je istraživanje koje su zajedno proveli švedski Institut Karolinska, Imperial College iz Londona i Sveučilište Bristol.

Napitci s kofeinom, a bez kalorija, mogli se koristiti za smanjenje razine tjelesne masti, no potrebna su dodatna istraživanja.

“Genetski predviđene veće koncentracije kofeina u plazmi povezane su s nižim indeksom tjelesne mase i masom cijelog tijela”, objašnjavaju znanstvenici u istraživanju objavljenom u časopisu BMJ Medicine.

“Nadalje, veće koncentracije kofeina u plazmi povezane su s nižim rizikom od dijabetesa tipa 2“, dodaju.

Studija je uključivala podatke od nešto manje od 10.000 ljudi prikupljene iz postojećih genetskih baza podataka, a usredotočujući se na varijacije specifičnih gena za koje se zna da su povezani s brzinom kojom se kofein razgrađuje u organizmu.

Općenito, osobe s varijacijama koje utječu na gene – CYP1A2 i gen koji ga regulira, nazvan AHR – imaju tendenciju sporije razgraditi kofein, omogućujući mu da dulje ostane u krvi. No, oni također imaju manje potrebe za kofeinom pa ga i manje konzumiraju.

I dok je potvrđena veza između razine kofeina, indeksa tjelesne mase i rizika od dijabetesa tipa 2, ova studija nije pokazala povezanost između količine kofeina u krvi i kardiovaskularnih bolesti, uključujući fibrilaciju atrija, zatajenje srca i moždani udar.

Važno je također imati na umu da nisu svi učinci kofeina na tijelo pozitivni, što znači da treba biti oprezan kada se procjenjuju dobrobiti konzumacije.

“Manje studije pokazale su da unos kofeina rezultira smanjenjem težine i masnog tkiva, ali dugoročni učinci unosa kofeina nisu poznati”, upozoravaju znanstvenici.

Ovaj pozitivan učinak kofeina objašnjavaju načinom na koji kofein povećava termogenezu (proizvodnju topline) i oksidaciju masti (pretvaranje masti u energiju) u tijelu, a oboje igraju važnu ulogu u ukupnom metabolizmu.

“Iako je ova studija uključivala velik uzorak, Mendelova randomizacija nije nepogrešiva ​​i još uvijek je moguće da su u igri drugi čimbenici koji nisu uzeti u obzir”, dodaju oni.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.