Znanstvenici su stvorili program umjetne inteligencije (AI) koji može detektirati izvanzemaljski život – iako nisu sigurni točno kako radi. Novi algoritam strojnog učenja – treniran korištenjem živih stanica, fosila, meteorita i laboratorijskih kemikalija – može razlikovati uzorke biološkog i nebiološkog podrijetla 90% vremena, tvrde znanstvenici koji su ga stvorili.

Ipak, unutarnji mehanizmi algoritma ostaju tajna. Znanstvenici kažu da se novi sustav može koristiti gotovo odmah. Skenirao bi prisutnost života na Marsu analizirajući podatke o marsovskim stijenama prikupljenim od strane rovera Curiosity, kao i potencijalno otkrio podrijetlo tajanstvenih i drevnih stijena koje se nalaze na Zemlji.

Tim je objavio svoje rezultate 25. rujna u časopisu PNAS. “Ovi rezultati znače da možemo možda pronaći oblik života na drugom planetu, druge biosfere, čak i ako je vrlo različit od života koji poznajemo na Zemlji”, rekao je koautor studije Robert Hazen, astrobiolog u Carnegie Institution for Science u Washingtonu, D.C.

“I, ako pronađemo znakove života drugdje, možemo utvrditi je li život na Zemlji i drugim planetima potekao iz zajedničkog ili različitog podrijetla. Drugim riječima, ovaj bi se način trebao moći koristiti za otkrivanje izvanzemaljskih biokemija, kao i života na Zemlji”, dodao je. “To je velika stvar jer je relativno lako uočiti molekularne biomarkere života na Zemlji, ali ne možemo pretpostaviti da će izvanzemaljski život koristiti DNA, aminokiseline, itd. Naša metoda traži obrasce u molekularnim raspodjelama koji proizlaze iz ‘funkcionalnih’ molekula života.”

Znanstvenici već znaju da miješanje kemikalija i održavanje istih na određenim temperaturama može stvoriti organske molekule poput aminokiselina (temeljnih za život). Ali ako lovci na izvanzemaljski život žele dokazati da su pronašli život izvan Zemlje, moraju odgovoriti na jednostavno pitanje: Kako znamo jesu li stvari koje pronađemo biološkog podrijetla ili su se formirale slučajnim kemijskim procesom u svemiru? S obzirom na to da se organske molekule obično razgrađuju tijekom vremena, to je teško pitanje za odgovoriti ljudima, stoga su istraživači krenuli u izgradnju algoritma strojnog učenja koji bi im mogao pomoći.

Znanstvenici su počeli koristiti metodu već primijenjenu na NASA-inoj svemirskoj letjelici: piroliza, odnosno grijanje uzorka bez prisustva zraka kako bi ga razdvojili na plin i biokarbon. Razgrađeni dijelovi uzorka zatim se razdvajaju tehnikom nazvanom kromatografija, prije nego što se njegovi atomi pretvore u podatke pomoću masene spektroskopije, piše Live Science.

“Posljedice ovog novog istraživanja su mnoge, ali postoje tri ključne stvari”, rekao je koautor studije Jim Cleaves, kemičar u Carnegie Institution for Science. “Prvo, na nekoj dubljoj razini, biokemija se razlikuje od abiotičke organske kemije; drugo, možemo pogledati Marsove i drevne uzorke Zemlje da bismo utvrdili jesu li nekad bili živi; i treće, vjerojatno ovaj novi način može razlikovati alternativne biosfere od one na Zemlji, što ima značajne posljedice za buduće astrobiološke misije.”