Znanstvenim skupom “Josip Lovretić (1965.-1948.), jedno stoljeće poslije” u Otoku kod Vinkovaca obilježena je u subotu 150. obljetnica rođenja toga hrvatskog etnografa, svećenika i književnika koji je još kao učenik vinkovačke gimnazije sakupljao narodno pjesništvo, a hrvatsku kulturu zadužio je etnografskom monografijom “Otok – narodni život i običaji”.
Josip Lovretić jedan je u nizu velikih ljudi iz galerije hrvatskih svećenika, a monografijom o Otoku i njegovim ljudima i običajima ušao je u sve pore života Otočana zapisujući sve detalje života i rada tadašnjih naraštaja Otočana stvorivši spomenik Otoku kakvih je malo, ocijenio je mons. Luka Marjanović pozdravljajući sudionike znanstvenog skupa u ime Đakovačke i osječke nadbiskupije, kojoj je pripadao i Josip Lovretić.
“Živio je s narodom i za narod. Sve ono što je mučilo i veselilo narod mučilo je i veselilo i njega”, poručio je vukovarsko-srijemski župan Božo Galić ukazavši na značaj očuvanja kulturne baštine koju je Lovretić neumorno prikupljao za buduće naraštaje.
Otočki gradonačelnik Josip Šarić podsjetio kako ime toga znamenitog Otočanina, Josipa Lovretića, nose mjesno otočko kulturno-umjetničko društvo i osnovna škola, a samo središte Otoka krasi Lovretićevo spomen poprsje ispod kojega je danas položen vijenac i zapaljene svijeće..
Govoreći o Josipu Lovretiću kao zapisivaču etnološke i folklorističke građe, Klementina Batina s Odsjeka za etnologiju HAZU naglasila je da je Lovretić kao 28-godišnji sjemeništarac sudjelovao u prikupljanju narodnih pjesama iz Otoka na poziv Matice hrvatske 1877. godine za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama.
Podsjetila je također da je Josip Lovretić počeo narodne pjesme zapisivat i prikupljat još kao vinkovački gimnazijalac.
Lovretićeva književna ostavština ostala u sjeni njegova briljantnog etnografskog rada
Po mišljenju upraviteljice Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima Anice Bilić, Lovretićeva “književna ostavština ostala je u sjeni njegova briljantnog etnografskog rada”.
“Njemu je knjiženost poslužila kao sredstvo da u književne tekstove spremi što više etnografske građe, a fubula, likovi i radnja su mu poslužili samo da privuče pozornost tadašnje publike”, kazala je Bilić.
Lovretić se književno potvrdio u čak četiri književna roda te je iza njega ostalo četrdesetak pjesama, pedesetak crtica i pripovjedaka, drama, roman i dvije putopisne reportaže.
“Sva ta djela, nažalost, razasuta su po periodici i zato je njegov književni opus, iako bogat, pomalo ostao zapostavljen. Uistinu se javlja potreba za sabarnim djelima Josipa Lovretića”, rekla je Anica Bilić.
Organizator znanstvenog skupa je Grad Otok, a suorganizatori Centar za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, Područni centar Vukovar Instituta društvenih znanosti” Ivo Pilar”, Gradski muzej Vinkovci i Đakovačka i osječka nadbiskupija.
Josip Lovretić rodio se u Otoku 1865. godine. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Vinkovcima, a teologiju je studirao u Đakovu. Za svećenika je zaređen 1888. godine, a službovao je u Vrpolju, Đakovu i Gradištu.
Još kao učenik vinkovačke gimnazije sakupljao je pjesme narodnog pjesništva, a 1896. izdaje knjigu s oko sedam tisuća narodnih dvostiha pod naslovom “Pjesmice za igre u kolu”. Skupljao je pjesme u Otoku, Privlaki i Komletincima te ih slao Matici hrvatskoj.
Ime mu je vezano uz monografiju o Otoku objavljenu u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena JAZU od 1897.-1899. Godine 1920. povukao se u samostan „Dolorosa“ u Čardaku kod Gradačca u kojem i umire 1948. godine.
U spomen 150. obljetnice rođenja Josipa Lovretića u nedjelju će se u kripti otočke Župne crkve sv. Antuna Padovanskog otvoriti prigodna izložba dok će svetu misu u crkvi predvoditi đakovački i osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić.
Komentari