“Vjerujemo da isključivo narod Tajvana ima pravo izabrati svojeg predsjednika”, završio je svoj pobjednički govor novoizabrani čelnik Tajvana, službeno ‘Republike Kine’, Lai Ching-te koji je pripadnik vladajuće Demokratske progresivne stranke. Zbog pozivanja na nezavisnost Kineska Komunistička Partija ga smatra opasnim separatistom kojem je zabranjen dolazak u Kinu. To je i razlog zbog kojeg su pred izbore upozorili birače da glasaju između mira i rata.

Naime, dok Lai spominje narod Tajvana i njegovo pravo na izbor, Kineska Komunistička Partija odbija na bilo koji način priznati neovisnost Tajvana te ustraje na stavu da na svijetu postoji samo jedna Kina i samo jedan Kineski narod, usprkos činjenici da Tajvan posjeduje sve karakteristike neovisne, suverene države. Osim jedne, a to je međunarodno priznanje. Međunarodna zajednica još uvijek održava iluziju da postoji samo jedna Kina kako ne bi stali na ‘žulj’ Kineskoj Komunističkoj Partiji i njihovoj naizgled, neiscrpnoj količini novca i utjecaja. Ipak, trenutna predsjednica Tajvana Tsai Ing-wen, koja se po ustavu nije mogla ponovno kandidirati nakon dva mandata, posljednjih osam godina je intenzivno radila na poboljšanju međunarodnih odnosa, posebno sa SAD-om, te je novom predsjedniku Laiju na pobjedi čestitalo više od 50 zemalja, uključujući Japan koji ih je nazvao ‘ključnim partnerom i važnim prijateljem’.

Tajvan je stvarno ključan partner Japana, ali i cijelog svijeta, jer su dominantni svjetski proizvođač poluvodiča koji se koriste u svim električnim uređajima, od mobitela na kojem vjerojatno čitate ovaj članak, do tenkova, brodova, aviona i sustava protuzračne obrane o kojima ovise sve države, uključujući Kinu. Naravno, to što ne priznaju njihovu neovisnost, ne znači da su neovisni o Tajvanu. Usprkos činjenici da trgovina između Kine i Tajvana opada posljednjih godina, još uvijek više od trećine tajvanskog izvoza odlazi u Kinu. Pad trgovine uzrokovan je ekonomskom stagnacijom Kine i sankcijama koje im je nametnuo SAD.

Treba imati na umu da Kini ujedinjenje s Tajvanom nije stvar pragmatizma. U militarističkoj i nacionalističkoj patologiji Kineske Komunističke Partije, ujedinjenje s Tajvanom je imperativ. Neovisan Tajvan je posljednja sramota iz ‘stoljeća poniženja’ kroz koje je Kina prolazila od otprilike polovice 19. do polovice 20. stoljeća. To ‘stoljeće poniženja’ je završilo 1949. kada je ‘Republika Kina’ pobjegla na Tajvan, te od tada Kineska Komunistička Partija pokušava izbrisati sve sramote koje su proživjeli. Ovo je temelj njihove vlasti, jer legitimitet Kineske Komunističke Partije ne proizlazi iz podrške naroda kao u demokracijama već iz njihove uloge u povijesti Kine. Oni smatraju da imaju povijesnu misiju svrgnuti imperijaliste i feudalce te je njihova politika neraskidivo povezana s njihovom povijesnom misijom.

Do sada su vratili Hong Kong i Macao pod svoju kontrolu, ali tvrdoglavi Tajvan odbija ponovno ujedinjenje. Danas je ono nezamislivo narodu Tajvana koji gaji iznimno čvrstu i živu demokratsku kulturu u kojoj se javno broji svaki glas te birači prate svaki dio izbornog procesa. Na ovim izborima je, primjerice, jedan čovjek uočio kako ljudi iz izbornog povjerenstva nisu zatvorili kutije po završetku glasanja te na tome ustrajao dok to nisu učinili. Stoga je odgovor na naslov članka poprilično jednostavan: ne, Laijeva pobjeda ne znači rat, on je oduvijek bio neizbježan.

Kao što vidimo u Gazi trenutno, ali i s ponovnim rastom tenzija u Bosni i Hercegovini, status quo s kojim ni jedna strana nije zadovoljna neizbježno vodi sukobu. Pitanje je vremena kada će do njega doći. Ovi izbori su možda ubrzali njegov početak, ali i taj zaključak je upitan, jer Kina ima pregršt vlastitih problema. Osim ekonomske stagnacije i užasne demografske slike nastale zbog politike jednog djeteta koja je dovela do toga da u Kini ima 30 milijuna muškaraca više nego žena, tu je i sveprisutna korupcija, posebno u vojsci, odnosno Narodnooslobodilačkoj armiji Kine koja je ogranak Kineske Komunističke partije.

Krajem prošle godine je predsjednik Xi Jinping proveo veliku čistku, smijenivši devet visoko rangiranih časnika nakon što su američki obavještajci objavili kako su im rakete punjene vodom umjesto gorivom, a lansirni položaji imaju nepravilne poklopce zbog kojih je lansiranje raketa potencijalno neizvedivo. Predsjednik Xi je zacrtao modernizirati vojsku do 2050. i do tada ćemo skoro sigurno vidjeti rat. Hoće li on doći već u ovom desetljeću ili čak ovoj godini ne možemo znati, ali postoje mnogi problemi unutar Kine zbog kojih će im biti teško odlučiti se za invaziju, usprkos vojsci s najviše vojnika i brodova na svijetu.

Ipak, jedno možemo pretpostaviti, a to je da ćemo do 2049. sigurno vidjeti sukob preko Tajvanskog tjesnaca. Naime, te godine Narodna ‘Republika Kina’ slavi stoti rođendan, a Kineska Komunistička Partija je obećala vratiti ‘staru slavu’ Kine do te godine. Kao što smo rekli, njihov legitimitet se crpi iz njihove povijesne uloge te bi njeno neispunjavanje moglo poljuljati željezni stisak koji drže nad Kinom što je nedopustivo u očima partijskih dužnosnika.