Ovih je dana u Novom Sadu objavljena knjiga “Rok poeta Milan Mladenović”, rezultat magistarsko rada profesora na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Zlatomira Gajića “Poezija Milana Mladenovića kao književna i medijska činjenica”.

U opisu knjige stoji da „Milan Mladenović ide u red autora koji su ostvarili najveće domete srpske i jugoslavenske rock poezije te da nakon uvida u osnovne elemente Milanove poetike i njenog razvoja, te utjecaja njegovih suradnika, gotovo jednako moćnih individualaca i kreativaca, slijedi pojedinačna književnoteorijska analiza žanrovski karakterističnih pjesama ovog autora, a zatim i sveobuhvatna tipološka podjela kompletnog opusa prema izvorima inspiracije, te pregledna analiza odabrane diskografije EKV s uvidom u njen muzikološki i književni segment. Zaključno poglavlje nudi detaljan pregled i analizu medijske recepcije stvaralaštva ovog vrhunskog rock autora, čije izvanvremensko djelo posjeduje izuzetnu vrijednost i snažan utjecaj na generacije suvremenika i mlađe, sve do danas“.

Knjiga ‘Rok poeta Milan Mladenović’ magistarski je rad Zlatomira Gajića

Milan Mladenović rodio se u Zagrebu 1958. godine, veći dio života proveo je u Beogradu, gdje je i preminuo 1994. u dobi od 36 godina. Karijeru je počeo s grupom Limunovo drvo, da bi prvu veću popularnost i slavu doživio s grupom Šarlo akrobata, s kojom se pojavio na legendarnoj kompilaciji “Paket aranžman” 1981. Nakon razlaza grupe Šarlo akrobata s kojom je objavio album “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…”, koji mnogi kritičari smatraju jednim od najboljih albuma objavljenih u povijesti jugoslavenske rock scene, Mladenović okuplja grupu Katarina II s kojom 1984. objavljuje album ‘’II’’, koja ubrzo mijenja ime u Ekatarina Velika, s kojom je objavio šest studijskih albuma. Njegove pjesme s grupom Ekatarina Velika i danas su slušane i cjenjenije, dok se njega smatra jednim od najvažnijih autora u rocku na ovim prostorima. Jedan dokaz tome je i podatak da čak u tri države u regiji postoje ulice koje nose njegovo ime, uključujući i ulicu u Zagrebu koju je dobio 2012.

Gajić se od najranije mladosti bavi rock’n’rollom. Odrastao je svirajući u brojnim novosadskim rock grupama, a novinarsku karijeru je proveo u novosadskom Dnevniku kao autor kolumne o rock i jazz muzici, prateći kazališnu, likovnu i književnu scenu. Akademskom karijerom vezan je za Filozofski fakultet u Novom Sadu, gdje je diplomirao i magistrirao na Odjelu za srpsku književnost, a titulu doktora filologije stekao je 2018. disertacijom na temu ’’Rok poezija Branimira Štulića i njeni medijski odjeci’’. Od 2007. radi na Odjelu za medijske studije i predaje novinarstvo i istražuje fenomene rock kulture u dodiru s medijima i književnim stvaralaštvom. Autor je dviju knjiga, ’’Rok pesnik Branimir Džoni Štulić (s prilozima za teoriju rokenrola)’’ 2019. i ’’Rok poeta Milan Mladenović’’ objavljenom ovih dana.

NACIONAL: Zbog čega se poezija Milana Mladenovića i njegov muzički opus izdvajaju od ostatka srpske, ali i regionalne muzičke scene?

Doba nastanka poezije Milana Mladenovića u suglasju s muzikom njegovih bendova obilježeno je ekspanzijom novih naraštaja jugoslavenskog rock’n’rolla i bujanjem scene. Sve su to bili mladi kreativni ljudi, autori koji su stvarali nagonski, nošeni nezadrživom energijom novog vala, a tako zdrava konkurencija morala je na kraju omogućiti i veći iskorak onim posebno darovitim pojedincima, vrijednim, predanim, inteligentnim i u potpunosti svjesnim svijeta oko sebe, kao i vještijim od ostalih u baratanju neophodnim sredstvima za tu vrstu stvaralaštva. Tako su i Šarlo akrobata, Katarina II i EKV od samih početaka bili prihvaćani kao nešto posebno, originalno, pomalo misteriozno, kao zahtjevan komad umjetnosti rock’n’rolla koji i nije mogao prihvatiti baš svako, da bi kasnije prijemčivost tih ploča postepeno rasla gotovo do razine mainstreama.

NACIONAL: A opus Milana Mladenovića?

Visoki dometi ovog autora počivaju na njegovoj izuzetnoj sposobnosti da naslika svijet oko sebe i stanje u duši svoje generacije neobičnim pjesničkim figurama i vještom upotrebom riječi koje kriju snažne emocije i koje je uglavnom bilo teško rastumačiti, ali su ih svi koji su to voljeli i slušali itekako dobro razumjeli, prihvaćajući poruku makar i na podsvjesnom nivou. Pažljivo birana pjesnička riječ, sa suptilnim elementima romantizma, nadrealizma i misticizma, u kompozicijama koje su odisale nasljeđem prijašnjih epoha, ali i neodoljivim dahom modernosti izvan vremena i prostora, morao je u konačnom rezultatu donijeti vrhunski domet umjetničkog rock’n’rolla i književnosti u njenom elitnom poimanju.

NACIONAL: Tko je najviše utjecao na njega kao muzičara i pjesnika?

Tako slojevit, originalan i moćan izraz u dva segmenta, muzici i poeziji, mogao je oblikovati samo netko s visokim stupnjem kompetencija za bavljenje tim vrstama umjetnosti, izuzetno načitan i naslušan pojedinac sposoban da pritom i promišlja o naučenom, ali i da nekim natprirodnim darom, svojstvenim samo najdarovitijim pjesnicima ili šamanima, diše i živi svijet koji ga okružuje, predosjećajući čak i najsitnije seizmološke titraje koji u konačnici dovode do krupnih društvenih promjena.

NACIONAL: Znači li to da je Mladenović imao kvalitetnu obrazovnu podlogu za takav pristup poeziji i muzici koju je stvarao?

Mladenović je prije ozbiljnijeg uzleta na rock sceni bio student svjetske književnosti, predan literaturi svih vrsta i porijekla, u rasponu od helenske mitologije do Márqueza i Borgesa, i bogatoj tradiciji pisanja na južnoslavenskim jezicima koja se prepoznaje u njegovim slikama života na granici, sa stalnim iskustvom blizine opasnosti i smrti. Slično je uzimao i od rock’n’rolla, odrastajući uz trendove, počevši od Beatlesa, preko hard rocka do punka i novog vala, bez žanrovskih predrasuda koje bi ga omele u tom procesu učenja koje je najviše i doprinijelo razvoju njegove kritičke misli te oslobađanju svijesti od predrasuda na putu ka tako originalnoj kreaciji.

NACIONAL: Koliko je za njegov razvoj kao autora značio rad u grupi Katarina II, odnosno Ekatarina Velika i suradnja s ostalim članovima grupe?

Biti pjesnik u tradicionalnom značenju obično podrazumijeva kontemplaciju u dubokoj osami, s povremenim izletima u boemu, dok rock pjesnik ipak dobar dio energije crpi i iz kolektivne svesti svog benda. Mladenovićevo stvaralaštvo je počivalo na duhu zajedništva: on je donosio radni materijal na probe, gdje se dugim sessionima dolazilo do konačnih rješenja na nivou aranžmana i kompozicije, pa čak i samih stihova. Nisu tako rijetki ni primjeri koautorstva s Margitom Stefanović, na primjer u pjesmi ‘’Zemlja’’’, a kada imate suradnicu takvog talenta, obrazovanja, radne etike i mašte, onda se i sami potrudite do krajnjih granica. Odlaskom Bojana Pečara iz benda, kreativna osovina trojnog umjetničkog genija se nepovratno raspala te je Milan u poznoj fazi Ekatarine Velike teže dolazio do stvaralačke energije, ali ni to nije umanjilo njegove krajnje domete.

NACIONAL: S obzirom na to da ste proučili njegov početak, razvoj i kraj, koji biste period muzičkog stvaralaštva izdvojili kao najplodniji i zbog čega?

Postepena gradacija kvaliteta materijala koji su nudili njegovi bendovi na svojim albumima jasno govori o konstantnom razvoju i njega kao pjesnika i svih njih kao muzičara, kao i čitave te energetske cjeline koju su činili Milan, Magi i Bojan s raznim bubnjarima. Svaki novi korak donosio je i novi sjaj, nove iskorake u dosezanju konačne istine o svijetu sa sve višim stupnjem estetske dotjeranosti i poliranosti njihova izraza. Već nakon prva dva albuma, bez neke uočljivije slabe točke, izuzimajući nedovršenu potragu za krajnjim zvučnim i drugim stilskim obilježjima, uslijedio je album ‘’S vetrom uz lice’’ kojim je bend zauvijek definiran kako ga pamtimo i doživljavamo do danas. Time je, međutim, tek otpočela zlatna faza njihova stvaralaštva, jer su na albumima i ‘’Ljubav’’ i ‘’Samo par godina za nas’’ dosegli još viši nivo umjetničkih kompetencija, što je i logično nakon konstantnog uspona, ali i konačno stabilizirane postave sa sjajnim Žikom Todorovićem na vrućoj stolici.

NACIONAL: Što je vama najupečatljivije?

Posebno je upečatljiv njihov izraz na ploči ‘’Ljubav’’, kao gotskom hard rock albumu za 21. stoljeće, nastalom na samom kraju našeg kolektivnog doba nevinosti, koje se u njemu preslikava s tek neznatnim, ali primjetnim nagovještajima novog doba, u kojem će se značenje pojedinih antropoloških pojmova kao što su kuća, zemlja, sloboda i istina polako gubiti pred novim civilizacijskim trendovima, uglavnom usmjerenim protiv ozdravljenja čovjeka i njegova suživota s prirodom. Međutim ni kasnije, kada je potpuni mrak prekrio ovo podneblje, Mladenovićev pjesnički dar nije oslabio, naprotiv, kao da je ostvarenje antiutopije naših života, koju je i sam anticipirao, donijelo poseban sjaj njegovoj poeziji i nove vrhunske domete zabilježene na posljednja dva albuma Ekatarine Velike.

NACIONAL: Koliko je primjetan razvoj Mladenovića kao pjesnika od faze prvog benda Limunovo drvo, preko grupe Šarlo akrobata pa sve do Ekatarine Velike i projekta ‘’Angels Breath’’ koji je napravio u suradnji s Mitrom Subotićem?

Usporedna analiza pjesničkih postupaka koje je koristio u ranoj fazi, na albumu ‘’Katarina II’’, i svih kasnijih radova, govori o vrlo ranom razvoju njegova pjesničkog bića, koje je vremenom samo dobivalo na značaju maštovitim i kreativnim slikanjem vremena punog inspiracije svih vrsta. Mladenović je kao pjesnik ustvari bio formiran još u vrijeme Limunova drveta, ali je faza Šarla akrobate na tren usporila njegov dalji razvoj jer je to ipak bio više Kojin bend, kabastih aranžmana, parodiranog punkoidnog izraza u maniri tekstualnog minimalizma snažnog stava i konceptualnog poigravanja s apsolutno svim postojećim pojavama društva i umjetnosti tog vremena.

Mladenović je najprije bio aktivan u Šarlu akrobati, a kasnije u EKV-u, od 1977. do smrti 1994. FOTO: Srdjan Vejvoda

NACIONAL: Znači li to da faza sa Šarlo akrobatom nije toliko važna za poetiku i muzički opus Milana Mladenovića?

Vrlo brzo se pokazalo da to nisu bila obilježja Mladenovićeve poetike: on je težio manje direktnim porukama od Kojina uobičajenog izrugivanja slušatelju u lice, većem stupnju slikovitosti, bogatoj metaforici, poigravanju značenjima riječi, sadržajnijem i daleko bogatijem izrazu koji će automatski biti popraćen i širokom zvučnom slikom obogaćenom klavijaturama, za koje nije moglo biti mjesta u Šarlu, iako ih je Milan još tada žarko želio. Premostivši tu fazu, obojica su bili sretno rasterećeni pritiska te su, zadržavši dobar odnos do kraja, krenuli svaki svojim putem kojim su, čini se, u potpunosti ostvarili osobne potencijale, afinitete i ambicije. Postšarlovski razvoj Milanove karijere rock pjevača i pjesnika nedvojbeno svjedoči o odsustvu svakog kompromisa i konstantnoj nadgradnji, što je kao rezultat dalo uglavnom ujednačenu kvalitetu njegova kompletnog opusa i kao pjesnika i kao muzičara.

NACIONAL: Je li opravdan svojevrsni kultni status koji danas ima Milan Mladenović i po kojem nekoliko ulica u gradovima nosi njegovo ime?

Njegov kultni status je potpuno opravdan, a oslikava se i na druge načine, na primjer nastojanjima da se njegova poezija uvede u školsku lektiru ili čitanke, dok je već sada poneka pjesma ovog autora gotovo redovno na repertoaru dječjih i drugih zborova. Sve to govori o svojevrsnom priznavanju Milana Mladenovića kao velike i važne pojave u umjetnosti i životu na ovim prostorima, i svakako opravdava i potkrepljuje i nastojanja znanstvenika, novinara i drugih umjetnika da se njegovu djelu da potreban društveni dignitet. Sada je već jasno da će njegovo djelo živjeti vječno jer ispunjava sve kriterije za izlazak iz vremenskih okvira, a kada je tako, zašto se ne bi i pojedini mikrotoponimi prepoznavali kao njegovi.

NACIONAL: Vaš doktorat je ‘’Rok poezija Branimira Štulića i njeni medijski odjeci’’ koji ste obranili 2018. Je li moguće uspoređivati poeziju i muzički značaj Branimira Štulića s opusom Milana Mladenovića?

Usporedbe su uvijek moguće, ali ponekad nisu potrebne, u svakom slučaju su zahtjevna disciplina, pogotovo kada počivaju na upadljivim razlikama. Ali ako tragamo za sličnostima, vjerujem da one počivaju na krajnjem cilju obaju autora, a to su ideje o slobodi, samosvjesnom i sretnom pojedincu kao osnovnom preduvjetu stabilne zajednice na putu kao projektiranoj i, činilo se nekad, u njihova vremena, ipak dostižnoj utopiji ili happy endu. Usprkos svim sličnostima ili razlikama, danas imamo na raspolaganju dva izuzetna opusa koja svaki za sebe svjedoče o potencijalima i ostvarenim mogućnostima rock’n’rolla kao društvenog fenomena, i vrste umjetnosti sposobne da kroz najviše domete barem na tren pruži nadu da je moguć i neki drugi, bolji svijet od ovog koji živimo.

NACIONAL: Zbog čega Štulića mnogi smatraju najvećim rock autorom s prostora bivše Jugoslavije?

Mnogo je razloga za to, gotovo koliko i pjesama koje je iznjedrio na prvih desetak vinilnih uradaka. Pa i više od toga jer njegov značaj odavno nije samo umjetničke, već i društvene prirode. Bez obzira na to je li stvarao svjesno ili nagonski, ono što je zabilježeno njegovim stihovima opći je glas cjelokupnog zapadnobalkanskog plemena koje se, danas sretno razdruženo, veoma rijetko okuplja pod isti kišobran, kao kada iz zvučnika zagrmi bilo što od Azrina katalog. Veoma je, međutim, zanimljivo da aktualnost tih pjesama ni danas ne jenjava, što ipak više govori o našim manama, nego o vrlinama njihova autora. Takva vrsta mesijanstva čini se da je neophodna narodima sviklim na idolopoklonstvo i liderstvo, a to opet ukazuje da je put ka istinskoj slobodi čovjeka i društva s ovog podneblja, pa i daleko šire, ipak utopija. Drugu stranu Štulićeve neodoljivosti čini njegova muzika: vodeći se istim principima stvorio je autohtonu jugoslavensku rock matricu, ustvari istinsku narodnu muziku urbanog čovjeka s ruralnim korijenima kojoj nitko nije odolio, osim one male grupe najurbanijih ratnika među nama, koji jednostavno ne mogu podnijeti prizvuk etno melosa u njegovu glasu, što također ne treba osuđivati.

NACIONAL: Kako biste ocijenili stanje s novim muzičkim autorima i rock pjesnicima u regiji? Vidite li među svima njima potencijalne nasljednike Mladenovića i Štulića?

Volio bih da mogu odgovoriti drugačije, ali nažalost ne vidim njihove nasljednike, a čini se i da nisam u krivu kad to tvrdim. Prije svega, okolnosti su sada drugačije, svi sve znamo jer su sve istine sada na ovaj ili onaj način dostupne, pa su i senzacije kakve su nekad donosile snažne pjesničke misli ili originalni rokerski izrazi danas gotovo nezamislive. Drugo, i same ideje rock’n’rolla, pa i umjetničkog stvaralaštva uopće, davno su potrošene te nam je prije bilo kakvog novog pokušaja da ponovo zakoračimo na put slobode neophodna temeljna re-evolucija rokerskog izraza i smisla stvaranja angažirane umjetnosti. Međutim, ne treba gubiti nadu u ostvarenje takve mogućnosti jer rock’n’roll kao ideja danas upravo i preživljava još samo na toj tankoj niti vjerovanja da je dosežan onaj stih Ekatarine Velike ‘’Promeniću svet do kraja pesme…’’ koji je, by the way, napisala Margita.

NACIONAL: Planirate li knjigu o Mladenoviću promovirati u Zagrebu i Hrvatskoj?

Ta ideja je postojala još pri objavljivanju prethodne knjige, ali su nas sulude okolnosti u koje je svijet zapao prethodne tri godine u tome spriječile. Sada se čini da je tako nešto ostvarivo, ali pričekajmo ipak da nas netko pozove, pa ćemo rado nastaviti s druženjem na ove i sve druge srodne teme.