Zaokret Kaptola koji je donedavno izopćenom velečasnom Zlatku Sudcu dopustio obnovu duhovnih seminara na kojima će okupljati branitelje, nova je faza angažmana Crkve u predizbornoj kampanji

Najavljeni povratak Zlatka Sudca i početak njegovih duhovnih seminara koji bi, kako se najavljuje, trebali u listopadu početi privlačiti branitelje, mogli bi posredno označiti i početak nove, još eksplicitnije faze angažmana Crkve u predizbornoj kampanji. Upravo bi se u tom aspektu Sudčeva djelovanja mogla kriti pozadina najavljenog zaokreta Kaptola prema poznatom karizmatiku, potvrdilo je za Nacional više neovisnih izvora.

“Moramo ga negdje smjestiti, ne može cijeli život biti nigdje”, tako je novinarima vijest o povratku velečasnog Zlatka Sudca komentirao krčki biskup Ivica Petanjak, no dodao je i da je o obnovi seminara još rano govoriti. Karizmatik kojem su na duhovnu obnovu dolazile tisuće vjernika, nakon zatvaranja Pastoralnog biskupijskog centra Betanija na Malom Lošinju ostao je u crkvenim redovima baš tako – nigdje. Iz Betanije je 2009. pod nikad sasvim razjašnjenim okolnostima najprije premješten u Dom za umirovljene svećenike, a potom je tek na proljeće 2013. angažiran kao duhovnik Vojnog ordinarijata biskupa Juraja Jezerinca.

DO LIPNJA OVE GODINE, kad ga je krčki biskup pozvao da s još desetak svećenika koncelebrira u središnjem euharistijskom slavlju na blagdan Sv. Antuna Padovanskog, nije držao ni jednu misu, ni kao svećenik ni kao pomoćnik. Nema svoju crkvu, pa ni ured u nekoj župi, a biskupi kao da su se međusobno dogovorili da ne odobravaju održavanje njegovih seminara na području ijedne od hrvatskih dijeceza.

Uoči predizborne kampanje to se počelo mijenjati. Mistifikacija Sudčevih aktivnosti se prije šest godina karakterizirala kao eksplicitni pokazatelj duboke krize u hrvatskom društvu. Potom su crkveni krugovi upravo tu mistifikaciju njegovih aktivnosti iskoristili za njegovu izolaciju. Sada se pokušava afirmirati povratak karizmatika čiji bi status medijske zvijezde koja bi trebala nastaviti i javno provoditi duhovnu obnovu braniteljske populacije, mogao iznova mobilizirati dobar dio biračkog tijela. Upućeni izvor za Nacional izjavio je da oni koji su sa Sudcem godinama manipulirali, bilo iz ekonomskih, bilo iz političkih razloga, računaju da bi on mogao mobilizirati ponajprije vjernike desne političke orijentacije. Osobe bliske Sudcu tvrde da je on upravo pod utjecajem tih zakulisnih dušebrižnika u jednoj fazi svog djelovanja o politici i političarima progovarao eksplicitnije od ostalog svećenstva.

Prije nestanka s javne scene Sudac je na propovijedima okupljao desetke tisuća ljudi koji su ga slušali pobožnije nego neke kardinale, knjiga u kojoj opisuje svoj život odlično se prodavala, a izgledom koji podsjeća na Isusa oko sebe je okupljao mnoge javne osobe. Divili su mu se brojni novinari poput Dijane Čuljak, Nensi Brlek, Mirjane Hrge, Ljiljane Bunjevac-Filipović, Milana Ivkošića, Dunje Ujević, atletičarke Ivane Brkljačić, propalog političara Ivića Pašalića ili generala Ante Gotovine, Mirka Norca i Ante Rose. S njim je u kontaktu bio i aktualni šefHDZ-a Tomislav Karamarko.

Upravo njihova prisutnost na Sudčevim seminarima osigurala je prvorazrednu medijsku promociju onoga što je Sudac poručivao. U Sudčevu slučaju to je bio duboki prijezir prema liberalnoj demokraciji, Zapadu, ateistima i agnosticima, a vrhunac doktrine bila je ideja o teokraciji kao najboljem društvenom uređenju. Njemu bliske osobe tvrde da su i te njegove izjave nastale kao posljedica manipulacije jednog broja osoba koje su mu se približile. Njegove su poruke i u crkvenim krugovima počeli doživljavati kao izazov, a neki su fenomen Zlatka Sudca ocrtali i kao psihopatološki fenomen hrvatske države i jednog dijela njenih katoličkih vjernika. Zato ga se u dijelu crkvenih krugova postupno počelo prikazivati i kao vještog manipulatora, egocentrika s razvijenim menadžerskim sposobnostima, ali i kao osobu s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

UNATOČ TOME, CRKVA NIKADA NIJE SLUŽBENO OBJASNILA zbog čega je Sudac 2009. završio doslovce nigdje, iako je u Hrvatskoj i tada bilo puno onih koji su mu darovali svoje povjerenje i tako dodatno promovirali vjeru i Katoličku crkvu u Hrvatskoj.

Početkom 2009. Papa Benedikt XVI. naredio je provođenje detaljne istrage nad ljudima koji tvrde da su imali ukazanja Gospe. Svi su pozvani na psihijatrijski pregled, utvrđivao se stupanj njihova obrazovanja, kao i ubiru li od svojeg “prosvjetljenja” direktnu financijsku korist. Benedikt XVI. je u siječnju 2009. najavio i odrednice koje bi biskupima pomogle da prepoznaju prevarante među onima koji tvrde da imaju vjerske vizije, pet rana Isusovih, stigme i ostala euharistijska čuda. Sve s ciljem da se zaustavi navala kojekakvih mistika koji svojim svjedočenjem o izravnoj vezi s Bogom odvlače ljude iz Crkve u kojekakve kultove.

Sudac je 2009. pozvan u Vatikan na ponovljeno ispitivanje stigmi i drugih svjedočenih fenomena, no ti rezultati nikada nisu objavljeni. Na prvom ispitivanju, u poznatoj rimskoj klinici Gemelli, ustanovili su da je stigma u obliku križa na njegovu čelu znanosti neobjašnjiva.

ZLATKO SUDAC RODIO SE U RIJECI 1971., a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku. Nakon završene srednje škole neko vrijeme radio je kao strojarski tehničar, a potom je upisao studij sociologije i psihologije u Rijeci. Kako je sam znao govoriti, “odgovarajući na Božji zov”, 1993. otišao je u bogosloviju i u Zagrebu završio teologiju. Za svećenika su ga zaredili 1998. i imenovali za župnika u malom otočkom mjestu Novalji. Zbog navodnih stigmi koje je dobio u svibnju 1999. mnogi su ga prozvali karizmatikom i čudotvorcem, a uzme li se u obzir posjećenost njegovih nastupa i propovijedi, moglo se tvrditi da nitko u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj posljednjih godina nije imao toliki utjecaj na vjernike.

Renesansa duhovnosti Zlatka Sudca, kako sam naziva taj događaj, počela je u proljeće 1999. u Novalji na otoku Pagu, dok je još bio kapelan u njihovoj župi. Šetao je s prijateljicom Milkom Ricov, povratnicom iz Amerike u čijoj je kući tada živio, uz obalu mora i puhala je bura. Prema njihovim tvrdnjama, odjednom se bura smirila, a na nebu pojavilo neobično sunce i znak križa. Oboje su kleknuli i počeli moliti, a sljedećeg jutra Sudca je počelo peći čelo. Milka Ricov svjedočila je o tome pred lokalnim župnikom koji je obavijestio biskupa i od tog trenutka počeli su se množiti razni neobjašnjivi fenomeni koji su se Sudcu počeli pripisivati – svijetljenja, levitacije, bilokacije, odnosno, sposobnosti da se istovremeno bude na više mjesta, pa i čudesna izlječenja. Crkva je odlučila biti rezervirana i suzdržana u službenim komentarima o svojem sve popularnijem svećeniku. Povukli su ga iz Novalje i odlučili da se neko vrijeme kloni javnosti.

Godinu dana kasnije Biskupski ordinarijat Krk osnovao je Betaniju, tvrtku registriranu za organiziranje i održavanje duhovnih vježbi osobama koje dolaze na duhovne susrete, pa im je nudila i usluge boravka i smještaja, kao i karitativni prihvat i smještaj za osobe u potrebi. Kao duhovnik Betanije velečasni Sudac počeo je nositi bijelu odjeću, a na propovijedima koje su postajale sve popularnije, govorio je, osim o ljubavi i vjeri, često i o političkim temama. Iako se u politiku neprimjereno upliću brojni hrvatski svećenici, Sudac je i to činio drugačije – spominjući konkretna imena političara kojima je dijelio pohvale i kritike. Često je gostovao u hrvatskim katoličkim misijama u Europi, a 2004. otisnuo se na turneju po SAD-u.

NJEGOVE MISE U HRVATSKIM KATOLIČKIM MISIJAMA na Istočnoj obali bile su iznimno posjećene. Crkve u kojima je propovijedao nisu mogle primiti sve koji su ga dolazili čuti, a negdje su morale intervenirati i vatrogasne jedinice kako bi spriječile ljude da se naguraju u prostor koji prima nekoliko tisuća vjernika, no za Sudca je bio premalen. Premalena mu je postajala i Betanija.

Po povratku iz Amerike objavio je svoju monografiju “Zlatko Sudac, svećenik i umjetnik”, a tri godine kasnije osnovao je vlastitu izdavačku tvrtku Joshua. Iste godine kad je osnovana, tvrtka je 2008. objavila knjigu “Zlatko Sudac – razgovori” koju je napisala novinarka Dunja Ujević i koja je do kraja 2009. prodana u 20 tisuća primjeraka. Iste godine Joshua je prijavio 2,9 milijuna kuna prihoda.

Ako je suditi po nekim njenim recentnim javnim istupima, Dunja Ujević danas radije ne bi govorila o Sudcu i žali što je pristala napisati tu knjigu.

Tako je 2009. u svakom smislu bila nova velika prekretnica za karizmatičnog svećenika. Završila je tako da ga je Crkva izolirala i velikim planovima o ulaganju zarađenog novca. Jedna od ideja bila je otvaranje Centra Milosrdnog Isusa po uzoru na Betaniju, ali puno većeg kapaciteta. Druga, pokretanje vjerskog TV programa. Od svega se, međutim, ostvarilo tek otvaranje internetske stranice velecasnisudac.com, a prema riječima Jakova Sedlara, završen je i film “Sudac” čija se premijera najavljivala više puta, no do danas nije održana.

“Redatelj filma je Dominik Sedlar i on ga je završio prije tri godine, ali kada će biti prikazan, ne ovisi o nama, nego o ordinariju, o Zlatku, o crkvenim strukturama”, kaže Jakov Sedlar koji je bio uključen i u ideju o pokretanju vjerske televizije. Prema njegovu viđenju, milost koju je novi krčki biskup pokazao prema Sudcu ne mora nužno odrediti i konačan datum premijere filma.

“Teško je predvidjeti što će Crkva odlučiti. Volio bih da se situacija oko Sudca normalizira jer je on to stvarno zaslužio, zaslužila je to i masa ljudi kojima je pomogao i kojima može pomoći. Velika je stvar da je on vraćen, da može ponovo održavati svoje duhovne vježbe”, zaključio je Sedlar. Izvor blizak Sudcu tvrdi da je upravo on zabranio Sedlaru promociju filma, čak i prije nego što je to Crkvi postalo sporno. Posljednje dvije godine velečasni Sudac s medijima komunicira isključivo preko ordinarija, rekao nam je Sedlar kad smo ga pitali kako sa Sudcem stupiti u kontakt.

MILIJUNI KOJE JE TVRTKA JOSHUA ZARADILA U 2009. već su se sljedeće godine istopili, a prijavljeni prihodi nisu dosegli ni 100 tisuća kuna. Već u 2011. tvrtka je poslovala s minusom većim od 400 tisuća kuna.

Nakon što se povukao iz javnosti, velečasni Sudac propovijedi je zamijenio umjetničkim izražavanjem te se počeo baviti i dizajnom interijera. Povremeno bi se pojavljivao u javnosti na promocijama knjiga ili filmova svojih prijatelja.

“Ja sam vjerojatno bio jedan od rijetkih koji je išao do samog hrvatskog crkvenog vrha tražeći da promijene svoju odluku, ali nažalost nisam uspio”, rekao je Zdravko Tomac te za Nacional otkrio što on misli zašto su crkvene strukture odlučile prešutno izopćiti Sudca.

“Jedan je razlog taj što on pokušava izigravati Isusa, čudotvorca, iako je Zlatko uvijek govorio da on samo ukazuje put prema Isusu. Zatim su mu prigovarali zbog oblačenja, da nosi skupe cipele i na neki način strši od zavjeta skromnosti svećenika i duhovnika, pa do ostalih raznih optužbi”, kaže Tomac koji smatra da se kod određenih struktura u Crkvi pojavila ljubomora zbog njegove silne popularnosti i karizme pa su ga, prema njegovu uvjerenju, određeni ljudi zato odlučili ukloniti iz javnog života i Crkve.

“Njemu su dolazili bolesni, parovi koji nisu mogli imati djece smatrali su da im on može pomoći… On je bježao od toga, ali vjerojatno je ta atmosfera o njemu kao čudotvorcu utjecala na rezervirani stav Crkve prema Zlatku. Jedan visoki crkveni čovjek rekao mi je kako moram shvatiti da u Crkvi nitko za života ne može biti proglašen svecem, pa tako ni Zlatko ne može imati taj status koji se, ne njegovom krivnjom, pomalo o njemu stvara kao o reinkarnaciji Isusa. Ali sve su to sporedne stvari, bitno je da je to čovjek koji vjeruje u ljubav, čovjek koji u sebi ima duhovnu snagu da pokrene ljude da izlaz iz svojih problema potraže u sebi i u svojoj duhovnoj obnovi”, zaključio je Tomac.

Biskup Vojnog ordinarijata Juraj Jezerinac 2013. pozvao je Sudca da drži seminare duhovne obnove zatvorene za javnost. Potpuno povlačenje iz javnosti bilo je očigledno uvjet da ga Crkva ponovo angažira.

Sudac je odlučio doktorirati na temu kako vjerovanje može izliječiti PTSP i ostale psihičke bolesti. Njegov mentor je predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb Miro Jakovljević. Tvrdi se da bi njegovi najavljeni novi duhovni seminari trebali prije svega biti posvećeni braniteljskoj populaciji, iako od hotela Malin, gdje bi se seminari trebali održavati, Nacional do zaključenja ovog broja nije dobio nikakvu potvrdu te informacije. Velečasni Sudac uvijek je imao poseban odnos s braniteljima. Tako je u vrijeme svoje najveće svećeničke slave javno pozivao generala Antu Gotovinu da se ne predaje sudu u Haagu.

JEDAN DIO NJEGOVIH POKLONIKA SMATRA da su Crkvi smetali Sudčevi radikalni politički stavovi te da se i u tome može tražiti dio razloga za njegovu marginalizaciju. Sada se čini da se to počinje mijenjati. Ako je suditi prema posljednjim objavljenim fotografijama, Sudac je na pojavnoj razini ostao isti. I dalje pomalo sličis Isusu Kristu, i dalje ima pažljivo njegovanu bradicu, obojenu kosu, a uz sve i bijelu odoru, unatoč kanonskoj preporuci prema kojoj svećenici trebaju odijevati crni talir.

SUDAC JE U VIŠE NAVRATA PROKLINJAO AMERIKU, EU I NATO te je poput nekadašnjih svetaca javno priznao da je u prošlosti masturbirao, imao djevojku i pušio marihuanu. Može se tvrditi da je zakleti protivnik globalizacije, bolje mišljenje nema ni o Europskoj uniji, a posebno ga je ogorčilo izbacivanje kršćanstva iz europskog ustava. Tko stoji iza te odluke i u ime čega, njemu ne predstavlja dilemu: “U ime sotonskog prava. Jer Sotona nema više što izgubiti… Mi smo podlegli sotonskoj zamci. Vražjoj igri nekolicine ljudi koji vode cijelu tu politiku.” Jedino veće zlo za njega je liberalizam. U svijetu Zlatka Sudca liberalizam je isto što i individualizam, terorizam, senzacionalizam i banalizam, a svi zajedno su totalitarizmi novoga doba. Konstatira da liberalizam sputava čovjekovu slobodu te da čovječanstvo mogu spasiti samo Božji zakon i teokracija. U duhovnom pogledu, najveće zlo za njega predstavlja agnosticizam, a agnostike, uz opasku da su najgori, Sudac proziva nesvrstanima novog doba. U istu kategoriju, po njemu, spada individualizam, a ateisti su oholi i lijeni. Osobe bliske Sudcu tvrde da je većinu toga izgovorio pod utjecajem jednog broja ljudi koji su ga svojedobno okružili i njegovu blizinu pokušali ekonomski i politički kapitalizirati.

Možda je pokora višegodišnje izolacije promijenila retoriku Zlatka Sudca, no ostane li ona podudarna spomenutim izjavama, u okruženju branitelja koji bi u predizborno vrijeme mogli kod njega potražiti duhovnu obnovu, politizacija Crkve mogla bi uoči parlamentarnih izbora doseći posve novu razinu.