U atriju zagrebačke Galerije Klovićevi dvori već tradicionalno se održava jedan od najstarijih ljetnih glazbenih festivala, Večeri na Griču. Ove godine na 43. Večerima samostalnim koncertom predstavit će se mladi gitarist Zlatko Josip Grgić, koji je dao intervju Nacionalu.

NACIONAL: Nastupit ćete na festivalu Večeri na Griču, kakav je osjećaj svirati na otvorenom?

Za mene je nastup na 43. Večerima na Griču u prekrasnom atriju Klovićevih dvora velika čast i ujedno velika inspiracija. Ta romantična atmosfera pod vedrim nebom i zvijezdama inspirira me da pružim maksimalne emocije svirajući koncert koji se ne zaboravlja. Na neki način to je premijera onoga što sam pripremio za Ameriku, ali i Kinu i Japan koji su uskoro u planu, možda već za sljedeću godinu.

Koncert započinjem obradom katalonske narodne pjesme El cant dels ocells (Pjev ptica), koju je obradio i često izvodio na koncertima veliki čelist Pablo Casals. Prije nekoliko dana snimili smo video u Raklju pokraj Pule upravo s tom antiratnom kompozicijom. Amerikanci će plasirati video na svojoj platformi, a time ne samo propagirati mene i moj rad, već i prekrasnu hrvatsku obalu Jadranskog mora.

NACIONAL: Svirate na gitari iz 1890., o kakvoj je gitari riječ i zašto je posebna?

Koncert u atriju Klovićevih dvora svirat ću na gitari koju je izradio najveći graditelj gitara Antonio de Torres 1869. Sve su Torresove gitare remek djela, a posebnost ove gitare je prvo ‘pojačalo’ u povijesti koje je de Torres napravio. To je mesingani lijevak tzv. tornavos koji je ugrađen u zvučni otvor gitare te time usmjerava i obogaćuje izvorni zvuk same gitare.

Dana 31. ožujka 2019. održao sam koncert u crkvi sv. Petra u Beču na Torresovoj gitari iz 1884. koju je i sam Antonio de Torres nazvao “nepobjediva” i to je bilo prvi put da je gitara napustila Španjolsku. Za to je bila potrebna posebna dozvola španjolskog ministarstva kulture jer je ta gitara proglašena nacionalnim blagom Španjolske.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili posvetiti klasičnoj glazbi i zašto baš gitari?

U gitaru sam se zaljubio kad sam upoznao Tommyja Emmanuela. Moj otac je radio nekoliko koncerata za Tommyja u Hrvatskoj i veliki koncert u Musikvereinu u Beču odmah nakon Novogodišnjeg koncerta. Tada sam imao pet godina. Nikad neću zaboraviti kako sam tada, kao jako mali, na zadnjem sjedalu u autu sviruckao dok je tata točio benzin, a veliki gitarist Leo Witoszynski je rekao sa suvozačeva sjedala mojoj majci “bit će gitarist od Zlatka”. Sad uglavnom slušam stare snimke. To su klavirist Rubinstein i violinist Kogan, a od novijih klaviristica Helen Grimaud. Svakodnevni rad s ocem jako mi je važan, koncerti te kontakt s publikom.

NACIONAL: Jedan ste od najperspektivnijih gitarista u svijetu, nedavno ste snimili skladbu Serenata Española Joaquima Malatsa za dokumentarni film o Antoniju de Torresu u kojem sudjeluju najbolji gitaristi svijeta. O čemu se radi i kako je došlo do toga?

Nazvao me je Gabriele Lodi, talijanski graditelj i restaurator gitara koji restaurira instrumente za Muzej instrumenata u Cremoni, i pozvao me u Carpi na snimanje dokumentarnog filma o Antoniju de Torresu. Tražili su mlađeg gitaristu koji svira i poznaje Torresove gitare. Svirao sam do sada na tridesetak Torresovih originalnih gitara i osjetio sam magičnost tih umjetničkih djela. Svirao sam u Cremoni na proslavi 200 godina od rođenja Antonija de Torresa, a tada je bila izložena i moja gitara iz 1890. izrađena od ptičjeg javora i posebne smreke. Tada sam pitao Sinier de Ridder, najveću muzikologinju s područja gitaristike, tko je Antonio de Torres. Odgovorila mi je da je on Leonardo da Vinci.

NACIONAL: Spomenuli ste da pripremate američku turneju, kada počinje i gdje ćete svirati?

Objavio sam Bachovu Chaconnu uz pratnju komornog orkestra prema obradi Bachove od F. Mendelssohna za violinu i klavir. To je bila prva izvedba Bachove Chaconne za gitaru i komorni orkestar u svijetu. Nakon toga stigao je mail GSI-a iz Los Angelesa, najveće svjetske gitarističke platforme, u kojem je pisalo: “Svi mi ovdje mislimo da je ovo jedinstven i veoma važan projekt za gitaristički svijet. Želimo organizirati koncerte po Americi”. Osim Chaconne, snimio sam osam španjolskih kompozicija za gitaru i komorni orkestar. Taj se španjolski program posebno dopao Amerikancima i on će biti na koncertnom programu na turneji po Americi. Koncerte sviram pod nazivom “Večer španjolske glazbe – glazbeno putovanje kroz Španjolsku i španjolske gradove”. To su moji cjelovečernji koncerti uz pratnju komornog orkestra. Turneja počinje krajem godine u Los Angelesu, San Franciscu, uglavnom po zapadnoj obali. Planiraju se u drugoj fazi i New York i istočna obala.

NACIONAL: Koliko je u Hrvatskoj klasična gitara, da tako kažem, prihvaćena? Kakve su reakcije publike?

Nisam toliko upoznat s gitarističkom scenom u Hrvatskoj. Slijedim svoj put prema osjećajima. Publika se ne može prevariti. Prije nekoliko dana, 3. srpnja, svirao sam u Mirinama na Krku. To je antički lokalitet blizu mora. Koncert je bio prepun ljudi željnih nečeg lijepog, atmosfera ispunjena emocijama i predivnim zvucima prirode. Slijedim svoj put. Velike stvari su nam nadohvat ruke, samo se treba prepustiti viziji i tom neobjašnjivom trenutku spoznaje koji se ne može naučiti. U današnje vrijeme čini nam se da sve znamo, uz internet, YouTube… a zapravo o samoj biti ne znamo puno. Možemo se samo prepustiti osjećajima, a toga nam danas nedostaje. Te spoznaje koje nastaju u trenutku i koje nas dovode do biti nisu objašnjive. Nikola Tesla objašnjava da je šetajući parkom i recitirajući Goethea shvatio funkcioniranje izmjeničnog elektromotora.

NACIONAL: Kakvi su planovi nakon turneje? Čemu biste se željeli posvetiti?

Veliki hobi su mi automobili. Volim čuti te specifičnosti i nijanse zvuka motora, jesu li svi cilindri usklađeni… Šalim se! Gitara je dio mog života, nakon gitare opet gitara, lijepo je to. Jednom kad odsvirate Bachovu Chaconnu i proživite sve te emocije i zakonitosti univerzuma i ostanete isti čovjek… To je ono što me vodi i čemu sam posvećen.