O krizi nastaloj uslijed povlačenja Amerikanaca iz Afganistana razgovarali smo sa Zlatkom Dizdarevićem, specijalistom za to područje, ali i bosanskohercegovačkim diplomatom i dugogodišnjim dopisnikom sarajevskog Oslobođenja s Bliskog istoka. Visoka škola diplomacije i međunarod­nih odnosa iz Ženeve (Geneva School of Diplomacy and International Rela­tions) dodijelila mu je 2018. godine počasni doktorat, a od 2001. do 2005. godine Dizdarević je bio i veleposlanik Bosne i Hercegovine, najprije u Zagrebu, da bi sljedeći diplomatski mandat odradio kao veleposlanik u Jordanu, Siriji, Iraku i Libanonu, pokrivajući ih iz Amana. Na Bliskom istoku boravio je i 80-ih godina kao novinar, a dobio je i nagradu za životno djelo novinarskog društva Bosne i Hercegovine. Zlatko Diz­darević godinama piše i kolumne za razne hrvatske medije.

NACIONAL: Još uvijek svjedočimo dramatičnim slikama u Afganistanu. Kako to objašnjavate?

Slike koje gledamo na ekranima pokazuju koliko je bešćutno što se tamo dešava, uz slutnju što će se dalje događati. Trenutna obećanja talibana da neće biti nasilni, da će poštovati tamošnje stanovnike, uključujući i žene, očigledno su rezultat nedavnih njihovih pregovora s Amerikancima u kojima nisu sudjelovale službene vlasti Afganistana. Predsjednik Afganistana Ashraf Ghani s najbližim suradnicima pobjegao je iz Kabula prije samog ulaska talibana u glavni grad zemlje. U tim pregovorima je bilo dogovoreno da se dozvoli Amerikancima i njihovim saveznicima, vojsci i civilima, da napuste Afganistan. Nakon toga, sudbina onih lokalaca koji nisu uspjeli otići, posebno onih koji su služili okupatoru, krajnje je neizvjesna. Teško je vjerovati ovoj “pomirljivosti” talibana koji su odrastali, pripremali se, trenirali i formirali se kroz mržnju prema zapadnjacima i “domaćim izdajicama”. Kako se s razlogom kaže, vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Najgore slutnje u vezi s tim imaju puno osnova, a incidenti koji uključuju i ubojstva nevinih već se događaju.

NACIONAL: Kakvo će biti to “pravo lice” talibana?

Može se do izvjesne mjere pozivati i na uvjerenje da je liderima talibana u novoj situaciji nužno – na bilo koji način – i legaliziranje njihove vlasti na međunarodnoj sceni te da će u tom kontekstu ipak barem u izvjesnoj mjeri voditi računa o tome gdje je granica surovosti nad onima koje doživljavaju izdajicama i neprijateljima u Afganistanu. Istovremeno, taj interes imaju i mnogi dojučerašnji neprijatelji, a sutra partneri u biznisu u njihovoj blizini i šire u svijetu. Mnogi od njih već pokazuju znakove želje i namjere da tamo sa svojim interesima ostanu. Među njima, uz zapadnjake, posebno Kinezi, Rusi, Pakistanci ali i oni iz drugog reda do sada, poput Turske, Katara itd. Potencijali biznisa u Afganistanu su ogromni i mnogi tamo vide svoju šansu u novom pozicioniranju u borbi na tzv. krovu svijeta. Naravno, u ovom američkom otvaranju Pandorine kutije tamo, posebno načinom svog povlačenja, rodile su se i mnoge nove prijetnje Zapadu, Europi i ne samo njima.

NACIONAL: Mislite li tu na prijetnje novim izbjegličkim valom prema Europi i Zapadu?

Izbjeglička drama već je ogromna. Nastavak slijedi. Taj val je višeslojan. Jedno su izbjeglice koje će “legalno” napustiti Afganistan, mada i oni na kaotičan način jer su godinama radili za Amerikance, Britance, Francuze, za zapadnjake generalno. Amerikanci im pripremaju specijalne vize. U ovom času spominje se osamdesetak tisuća mada je to samo kap u moru. No ni to ne ide lako, iz Kongresa SAD-a kreću tim povodom mnogi prigovori. Druga skupina su oni koji će pokušati pobjeći u sadašnjem kaosu računajući s otvorenim granicama susjeda, a treći su oni koji se sada pokušavaju prikriti i pokušat će ilegalno emigrirati kada dobiju priliku. Ta je priča Europi već poznata nakon takozvanog Arapskog proljeća.

NACIONAL: Kanadski premijer Justin Trudeau najavio je da će Kanada primiti 20.000 afganistanskih izbjeglica, a albanski premijer Edi Rama nije postavio ograničenje, rekao je da će ih iz Afganistana primiti koliko god treba.

Sve to lijepo zvuči, spominju se i druge europske države, kao i neke izvaneuropske, ali rekao sam, sve je to kap u moru. Afganistan ima blizu 40 milijuna stanovnika. A mnogo ih se u proteklih 20 godina, posebno u Kabulu koji ima više od četiri milijuna ljudi, povezalo s Amerikancima, njihovim firmama, vojskom, raznim službama i kroz razne usluge i servise. Svaki od njih za talibane je izdajica kojem treba presuditi. Joe Biden rekao je da su Amerikanci došli u Afganistan da im naprave dobru državu. Da su doista htjeli praviti državu u korist afganistanskog naroda, prisjetili bi se države Mohameda Zahira Šaha, kada je tamo davno bilo i sveučilišta i škola u koje su išle i žene, radnih mjesta za njih, javnih djelatnosti, kulturnih institucija u skladu s tradicijom i načinom života Afganistanaca. Kabul je bio grad uzoran za ono vrijeme i tamošnje standarde, prije no što su proizveli mudžahedine, potom stvarali talibane, “studente” na paštunskom jeziku, stvarane i dovedene iz Pakistana da pomognu u protjerivanju sovjetske vojske odande krajem osamdesetih.

NACIONAL: Postoji li sada opasnost da dio afganistanskog izbjegličkog vala preko Albanije, koja je najavila da otvara vrata, nastavi prema Bosni i Hercegovini, a onda i Hrvatskoj?

Naravno da postoji, teško će to itko izbjeći, ma koliko god dosadašnja izbjeglička kriza u BiH bila relativno smirena. Problem nije nestao, ali nakon niza incidenata i procjene da to postaje nesnošljivo, uključile su se i europske institucije i Ujedinjeni narodi te je organizacija zbrinjavanja, njihova dolaska i odlaska relativno pod kontrolom. Opada i broj novih izbjeglica. Bosna i Hercegovina bila je tranzitna tura prema zapadnim europskim državama, preko Hrvatske. U međuvremena se Hrvatska čvrsto zatvorila raznim metodama i energičnom organizacijom, poznati su nekada ilegalni putevi pa ta granica više nije propusna ni “izazovna” za organizirane ture kao ranije. Taj izbjeglički kanal iz Bosne i Hercegovine preko Hrvatske je prilično zatvoren, a to znaju i organizatori transfera ljudi prema zapadnoj Europi pa skreću na druge strane. Biznis s izbjeglicama iz Afganistana tek će se otvarati.

NACIONAL: Kako komentirate one bizarne videosnimke koje prikazuju talibane dok se s oružjem u rukama voze u dječjim automobilima u lunaparku?

To su ljudi od kojih mnogi u životu nisu vidjeli lunapark. Oni su regrutirani u Pakistanu iz siromaštva, neobrazovani, uglavnom sa sela. Pojavili su se početkom 1990. u sjevernom Pakistanu, nakon povlačenja Sovjeta. Skupljani su mahom po sjevernom Pakistanu sa šesnaest, sedamnaest godina, često i kao djeca bez roditelja i smještali su ih u religijske škole i kampove specijalno napravljene i za vojni trening. Saudijci su tu bili glavni financijeri. U navodno vjerskim školama učilo ih se mržnji i pucanju. Pravili su od njih fanatike koje su onda prebacivali u Afganistan. Prije njih bili su mudžahedini obučavani za borbu protiv Rusa. Osamu bin Ladena, iz porodice saudijskih milijardera, za lidera Al Kaide doveli su iz Amerike. Osamin brat bio je poznati bogati poslovni čovjek u Americi. Čuveni savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera, Zbigniew Brzezinski, kazao je u intervjuu pariškom Nouvel Observateuru da je “SAD bio jako zadovoljan jer je SSSR konačno dobio ‘vlastiti Vijetnam’ u Afganistanu i zaglavio u njemu”. Ta udica bila je i u proizvodnji mudžahedina iz Pakistana, za rat u kojemu je do 1990. u Afganistanu poginulo 15 tisuća sovjetskih vojnika i 640 tisuća Afganistanaca. Mudžahedine su naslijedili mlađahni fanatici talibani, polako preuzimajući vlast u zemlji. Uz sve očigledniji teror koji je podrazumijevao i zabrane televizije, muzike, kina, obrazovanja djevojaka itd.

NACIONAL: Ocjena njemačke kancelarke Angele Merkel bila je da se u Afganistanu dogodio najveći poraz neke od misija NATO-a. Je li pogodila bit događaja kojima svjedočimo nakon odlaska Amerikanaca s “krova svijeta”?

Angela Merkel je jedna od posljednjih suvremenih velikih, pronicljivih političarki Zapada, nalik staroj gardi, danas bezmalo bez nasljednika. I tu je potpuno u pravu. Međutim, u diplomatskoj mudrosti propustila je reći da se radi i o porazu politike Sjedinjenih Američkih Država, uz NATO. Danas se čak nose i prigodne majice unaokolo s natpisom “US Army – War tour”, na kojima je pobrojano 25 država diljem svijeta u kojima je američka vojska intervenirala od 1950. do 2015. godine, interesno “demokratizirajući” planet. A tomu i danas služi oko 800 vojnih baza za različite operacije po svijetu. I u Afganistanu je NATO, zapravo, bio u isključivoj funkciji Amerike, mada nije s tim ekskluzivnim ciljem stvoren. Napravljen kao zapadna alijansa, danas je sveden na polugu bezmalo ekskluzivno američkog interesa.

NACIONAL: Nije li teza o NATO-u kao poluzi za realizaciju američkih interesa malo pretenciozna?

Pogledate li gdje je NATO intervenirao u posljednjem desetljeću, vidjet ćete lako da nije. Naravno, ako vjerujete vlastitim “očima” i faktima. Nažalost, u ovakvim stvarima fakti bezmalo odavno ne važe. I ne samo u ovome.

Američki predsjednik Joe Biden se za obranu i kontraofenzivu mora oslobađati drugih, manje važnih frontova, ma koliko dugo bili aktualni. Nije Afganistan jedino mjesto s kojeg se Amerika povlači u zadnjih godinu dana, na razne načine’, ističe Zlatko Dizdarević. PHOTO: Screenshot

NACIONAL: Ali NATO ipak nije sudjelovao u Arapskom proljeću.

NATO u Arapskom proljeću nije bio potreban jer su se glavni zapadni inicijatori tamošnjeg “proljeća”, pretvorenog u tešku zimu, orijentirali na noviju doktrinu s tzv. proxy snagama u zemljama koje treba destabilizirati i rušiti tamošnje režime instalirajući nove, po mjeri tuđih interesa. Ne ide se s vlastitim vojnicima koje će vraćati u mrtvačkim kovčezima kućama, obarajući rejting politici koja ih je po raznim svjetskim zabitima slala radi svojih interesa. Zato se podižu na noge i organiziraju unutarnji neprijatelji, a dovode i ekstremisti raznih profila iz drugih država. NATO tu nije potreban. Računalo se da su, recimo, u Arapskom proljeću dovoljni ISIL i razni fundamentalisti, Al Nusra, prije toga Al Kaida i Bin Laden pa Zawahiri, u Libiji plaćenici, u Afganistanu talibani. A “proljeća” nije bilo u zemljama interesnih prijatelja i saveznika, u Saudijskoj Arabiji, Emiratima, Kataru…

NACIONAL: Govorite o vojnom porazima Amerikanaca. Nije bila, međutim, riječ o klasičnim vojnim porazima, nego o promjeni politika prilagođenih novim okolnostima?

U slučaju Afganistana desile su se sve moguće okolnosti koje su prisilile Amerikance da se povuku odatle nakon 20 godina, ali i da se nadaju za sebe dugoročno dobitničkom rezultatu. Razlozi su geostrateški. Kina im je postala najveća opasnost, globalno i na dugu stazu. S razlogom. Ugrožavaju im se globalna dominacija i ekskluzivitet u svijetu, geostrateški, ekonomski, sutra i tehnološki, čak i u svemiru. Uz to, Kina nije sama, svakim danom tu su i novi interesni saveznici. Biden se za obranu i kontraofenzivu mora oslobađati drugih, manje važnih frontova, ma koliko dugo bili aktualni. Nije Afganistan jedino mjesto s kojeg se Amerika povlači u zadnjih godinu dana, na razne načine. Američki predsjednik Joe Biden je, recimo, imao ključnu ulogu čak i u smjeni sve neposlušnijeg Benjamina Netanyahua u Izraelu, ma koliko mu Izrael bio važan i blizak. Bibi se osilio i svojim ambicijama radikalno potpaljivao situaciju s novom generacijom u Palestini. Biden procjenjuje da mu se smanjuje prostor za bavljenje Bliskim istokom, pa tako i Izraelom i Palestinom, u odnosu na jučer. Shvativši da se Netanyahu neće “smiriti” i zbog otvorenog sudskog procesa zbog korupcije, Biden pritišće političare u Izraelu da naprave novu vladu bez njega, čak i s jednom malom palestinskom političkom partijom u toj vladi.

NACIONAL: Predsjednik Biden nastoji se vratiti i u nuklearni sporazum s Iranom?

Iz tog sporazuma šest moćnih sila s Iranom Trump je jednostrano izašao 2018. godine. Podignute su tenzije s Iranom. Teheranu više nitko ne može prigovoriti što su nastavili s obogaćivanjem urana. Da bi smirio te napetosti s Iranom i na Bliskom istoku, Biden opet čini napor kako bi se vratio u Sporazum i s te strane bio slobodniji u utrci s Kinom. Naravno, tamo ne smije dati prostora ni novim neprijateljima.

NACIONAL: Koje značenje u tom kontekstu ima američko povlačenje iz Afganistana?

To je povlačenje iz te povijesno važne i složene zone s velikim tradicijama, s povijesnim narodima različitih vjera i običaja, ali i oslonjenim na druge narode i države u regiji. Najmnogobrojniji su Paštuni s korijenima u Pakistanu, dominantno u vojsci. Potom Hazari koji su šiiti i Tadžici perzijskih korijena, naravno, bliski Iranu. Uzbeki su orijentirani na Rusiju itd. Svi oni bili su ugroženi novim marionetskim vlastima koje su doveli Amerikanci u ime “nation buildinga”. Njihovu bešćutnost i kriminal kapitalizirali su talibani šireći svoj konzervativni utjecaj u unutrašnjosti zemlje. A zemlja je posjedovala ogromna blaga, posebno u maku za opijum, ali i u rijetkim mineralima bitnima za svijet, poput litija, kobalta, uz zlato, bakra itd.

NACIONAL: Kolika je vrijednost tih nalazišta važnih minerala?

Vrijednost zaliha se procjenjuje na bilijun dolara. Amerikanci su tu polako gubili tlo pod nogama, dok su Kinezi pokazivali sve veći interes za zemlju i minerale, a Rusi brigu za nekada “svoje” države u okruženju, plašeći se utjecaja talibana u susjedstvu. Washington je intervenirao u Afganistanu službeno radi eliminacije Bin Ladena i Al Kaide nakon 11. rujna 2001. Zapravo, bitno im je bilo zavladati “krovom svijeta”. Nije bez osnova ni procjena da se tamo sada želi nadoknaditi neuspjeh u kreiranju “islamske države” kojom će se vladati regijom, a što nisu uspjeli s Irakom i Sirijom. Njihovo prisilno povlačenje uz povratak talibana donosi novu destabilizaciju u regiji koja im sad, zapravo, odgovara.

NACIONAL: Intervenciju u Afganistanu pokrenuo je američki predsjednik George Bush stariji uz podršku utjecajnog državnog tajnika Jamesa Bakera. U Afganistan su intervenirali republikanci, a ne demokrati kojima Joe Biden pripada.

Nebitno je jesu li u takvim operacijama na vlasti demokrati ili republikanci. U pitanju je doktrina vladanja resursima uz sve druge interese po logici “prava” na sve to širom svijeta. To je doktrina iskazana u onoj čuvenoj “Amerika first”, a rodoslovi su joj još otprije pola stoljeća stratezi tipa Brzezinskog, Roberta Kagana, Kissingera itd. Dovoljno je pročitati samo “Veliku šahovsku ploču” Brzezinskog. Danas su im ulogu preuzeli više ili manje poznati vladari u ogromnim “geostrategijama” novca, energije, oružja, cjepiva itd. Politike više ne kreiraju političari. Povelja UN-a i slični dokumenti odavno su muzejski.

NACIONAL: Kojoj je onda filozofiji pripadao Donald Trump za kojeg se govorilo da je izvan klasičnog establishmenta?

Donald Trump je počeo pregovore s talibanima još prije nekoliko godina. Najavljivao je i povlačenje iz Iraka, Sirije, čak je i NATO i neke velike potpisane multilateralne sporazume dovodio u pitanje. Dogovor s talibanima o povlačenju iz Afganistana postigao je nedavno u Dohi. To je i najavio. Ali način na koji je Biden krenuo u realizaciju tog povlačenja bio je netaktičan, ne ostavljajući dovoljno prostora za potrebnu organizaciju ni vojske ni civila. Izuzetak je bila munjevita operacija napuštanja ogromne zrakoplovne baze Bagram. Taj zapravo čitav mali američki grad u Afganistanu u samo tri dana potpuno je napušten, uključujući 70.000 ljudi. Iza njih će ostati čak i hrana i nepotrebna oprema uz tone smeća. I tragovi zatvora u kojem su mučeni zatvorenici, Afganistanci. Deseci i deseci američkih aviona tamo su godinama tjedno polijetali i slijetali. U bazi su bili i zatvori za neprijatelje. U dvije noći napustili su tu cijelu bazu, a da zapovjednik afganistanske vojske pojma nije imao da se to radi.

NACIONAL: Je li uopće moguće izvesti takvu operaciju u dvije noći? Zvuči nemoguće, radi se o 70.000 ljudi.

Pokazalo se da je moguće. Normalno, odluka je donesena poodavno. Sada Joe Biden izjavljuje da je iznenađen kako je brzo pala afganistanska vojska pod naletom talibana. Pomalo čudno jer je znao kojeg je “kalibra” ta korumpirana vojska sa zapovjednicima koje je više interesirao biznis s drogom nego vojna gotovost. Ipak, procurilo je i to da je dvadesetak američkih diplomata i službenika iz tamošnje ambasade još 13. srpnja poslalo predsjedniku pismo upozorenja da se talibani spremaju ući u Kabul. Dakle, malo je mjesta bilo iznenađenju i izjavi da se “operacija odvijala mnogo brže nego što smo očekivali”. I baza Bagram je povučena prošlog mjeseca.

NACIONAL: No američki predsjednik je rekao da Amerikanci nisu očekivali tako brzi kolaps afganistanske vlade i njene vojske.

Vojska i vlada Afganistana bili su poslušna poluga američke politike u Afganistanu, koja bez glave više nije mogla funkcionirati. Ta afganistanska vojska bila je sastavljena od onih vojnika i oficira koji su s talibanima i mudžahedinima sudjelovali u intervenciji protiv Rusije i dobili su to kao nagradu. Pod tom vladom afganistanska država u svojoj unutarnjoj organizaciji doživjela je potpuni kolaps.

NACIONAL: U Afganistanu je bio razvijen i biznis s drogom?

Još su davno talibani razvili taj biznis s drogom, odnosno opijumom koji se dobiva od maka uzgajanog na nepreglednim poljima Afganistana. Odatle i danas ide po cijelom svijetu najveća trasa ove sirovine za opijum. Postoji skorašnji podatak da su Amerikanci u proteklih 20 godina u izgradnju tamošnje države i biznisa uložili blizu 100 milijardi dolara. U istom razdoblju talibani su na opijumu zaradili više nego što je bila američka investicija u tu državu. Sve je to podiglo temperaturu i nezadovoljstvo u osiromašenom i prevarenom narodu, dodatno teroriziranom interpretacijom vjere iskazivanom na početku čak i poznatim rušenjem starih ogromnih statua Bude 2001. godine, čega se svijet i danas sjeća. Talibani su se i time vratili na tamošnju scenu. Da cinizam bude potpun, neki od tadašnjih lidera talibana bili su i u delegacijama koje su sada pregovarale s Amerikancima o projektu njihova interesnog povlačenja.

NACIONAL: Tko je još prije koju godinu započeo pregovore s talibanima osim Amerikanaca ?

Pouzdani izvori tvrde da su prije pet godina pregovore počeli i Rusi i Kinezi, shvativši da će doći do kraha američke politike. Na vrijeme su krenuli u traženje partnera za svoje interese. U toj regiji Amerikanci danas pregovaraju s Tadžikistanom razmatrajući varijantu za novu bazu, Rusi obavljaju vojne vježbe s Uzbekistanom i Tadžikistanom, a Kinezi postavljaju vojne instalacije, također s Tadžikistanom, koji je najsiromašniji u toj zoni, oslanjajući se uglavnom na doznake dijaspore koje im čine trećinu BDP-a u zemlji. Odlični za partnera.

NACIONAL: Jesu li zato Rusi i Kinezi i danas ostali među rijetkim veleposlanstvima u Kabulu?

Naravno. Za takve poslove potrebne su i ambasade. U Afganistanu, uz to, postoji i veliki broj raznih naroda, plemena i religija. Na njih uvijek netko sa strane ima neki utjecaj. Pakistanci su najprisutniji preko Paštuna, a njih ima najviše i najmoćniji su. Upravo su Paštuni bili najveći izvor iz kojeg su nastajali u početku mudžahedini, a kasnije i talibani proizvedeni nakon povlačenja Sovjetskog Saveza iz Afganistana. Sada se nad ulogu Pakistana nadvila sjena Indije, njihova kultnog neprijatelja. U Afganistanu su i skupine koje pripadaju tradiciji Irana. To su Hazari, koji su šiiti, kao i Tadžici perzijskih korijena, koji govore farsi. U Iranu danas ima i oko dva milijuna izbjeglica iz Afganistana. Svatko ima svoju produženu ruku u toj Pandorinoj kutiji.

NACIONAL: Na što u toj priči računaju Rusi?

Rusi tamo imaju svoje Uzbeke. Ta se Pandorina kutija sada otvorila odlaskom Amerikanaca. Kinezi vide svoju ogromnu šansu na već spomenutim tamošnjim nedirnutim a rijetkim svjetskim nalazištima minerala i ruda koje su prethodno iscrpili u Africi. Pogledajte što je još u geostrategiji odlaska Amerikanaca. Amerikanci su inicijalno vodili bitku zajedno sa Saudijskom Arabijom u pozadini i s drugima za stvaranje “Islamske države” na Bliskom istoku, u Iraku i Siriji. Nisu uspjeli i evo nove prilike.

‘Sada Joe Biden izjavljuje da je iznenađen time kako je brzo pala afganistanska vojska pod naletom talibana. Pomalo čudno, jer znao je kojeg je ‘kalibra’ ta korumpirana vojska’, rekao je dizdarević. PHOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

NACIONAL: Što je, po vama, bio smisao te tvorevine srednjoj Aziji? Zvuči pomalo zavjerenički.

Smisao je bio uzeti im bogatstva koja imaju kao što su nafta i plin i ne dati im da se emancipiraju. Od emancipiranih trgovaca sa starom tradicijom ne bi barel nafte mogli dobiti za jedan dolar. Tako se pojavila ideja da se stvori islamska republika kojom se može vladati, a to je bila i cijela priča s Irakom, Sirijom i cijelim takozvanim Arapskim proljećem. I uvlačenje Irana u labirint Afganistana bilo bi uspjeh. Paštuni ih posebno ne vole. Iran se, vjerojatno, u to neće uvući. Američka logika ovdje sluti na sljedeće: kad već moramo otići iz Afganistana, ostavit ćemo kaos iza sebe. To navodi i na jedno medijsko razmišljanje ma kako ono zvučalo prejednostavno. U Afganistanu su veliki imperiji slomili kičmu u povijesti. Tamo je načeta Velika Britanija. Potom je ubrzan poraz Sovjetskog Saveza. Zatim, evo poraza Amerike. Sada bi prema tom narativu u Afganistanu trebalo slomiti i Kinu. Amerika im zato otvara taj prostor. Jedan zapadni analitičar ovih dana čak je rekao da su Amerikanci svjesno ušli u ovaj poraz, jer će on biti manji od poraza koji će doživjeti Kina kada uđe u Afganistan.

NACIONAL: Koji je interes Rusa u Afganistanu kada su ga već jednom morali napustiti podvijena repa?

Rusi nemaju ambicije koje ima Kina. Njihova je namjera zaštiti prostor oko sebe od talibana i Amerike. Znači, one zemlje koje su nekada pripadale Sovjetskom Savezu, a naslanjaju se na Afganistan, poput Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana. Naravno, radi vlastite sigurnosti. Pitao sam svojevremeno u Jordanu ruskog ambasadora, uz početak takozvanog Arapskog proljeća, koji je interes Rusije da uđe u Siriju. Vrlo precizno mi je rekao da im je interes zaustaviti u Siriji prodor ISIL-a i sličnih terorista. Jer ako probiju Siriju, eto ih s kalifatom na Crnom moru, a tu je “meki trbuh” Rusije. U Pretkavkazju se već tada stvarao islamski emirat, idealan kao proxy snaga u pokušaju destabilizacije Rusije. Bitke za sigurnost matice vode se danas u susjedstvu, iza granice, a ne samo na vlastitom teritoriju. Uz generalno interesno i brutalno rušenje međunarodnog poretka, ova logika dobiva na snazi.

NACIONAL: Što konkretno sada poduzima Rusija?

Rusi organiziraju vojne treninge s Uzbecima i Tadžikistancima. Nisu jedini. Kina montira vojne instalacije u Tadžikistanu. Amerikanci planiraju otvoriti novu bazu u Uzbekistanu i komuniciraju s Tadžikistanom. To je postala nova geostrateška priča u okolnostima nakon što su Amerikanci napustili Afganistan. Pakistan se sada nalazi u problemima. Dosad je bio ključni izvor za proizvodnju talibana pa je zato bio u sovjetsko doba veliki američki interes. Pa i partner. Amerikanci su im zato još davno dozvolili da naprave atomsku bombu.

NACIONAL: Kakva je u toj novoj geopolitici pozicija Indije?

Indija sada postaje nova sila iza zavjese, potencijalno partner Zapada i Bidena nakon što je godinama bila u BRICS-u (Kina, Indija, Brazil, Južna Afrika…). To je razlog za veliku paniku u Pakistanu. Ukratko, talibani u Afganistanu nisu bili slučajni ni ranije, a evo, nisu se pojavili iznenada ni danas. Dio su sistema kaosa.