Nakon povratka iz Njemačke gdje hrvatska nogometna reprezentacija nije uspjela izborit plasman u osminu finala Europskog prvenstva na državnoj televiziji gostuje Zlatko Dalić.

Nakon što je njegova momčad u posljednjim sekundama primila gol kojim je remizirala s Italijom čime je propustila ući među 16 najboljih ekipa starog kontinenta izbornik Vatrenih je poručio:

– “Trebat će još puno vremena da sve zaboravimo i prebolimo, ovaj šok, tugu i bol. Pogotovo ova zadnja sekunda protiv Italije, ispadaš s Eura prerano. Nismo to očekivali, očekivali smo puno više i to zaslužujemo. Ovo je neuspjeh jer ova Hrvatska vrijedi više.”, prenio je Index.hr njegove riječi.

Preuzimate li odgovornost ili je neuspješan rezultat grupna stvar: “Ne, nije grupna stvar. Ja sa svojim stožerom određujem taktiku i sastav, donosim odluke i za njih odgovaram. Ne pada mi na pamet tražiti alibi, a pogotovo ne u igračima, sucima ili nečem drugom. To je moja odgovornost. Igrači su dali sve od sebe.”

Ipak je bilo grešaka: “Nama se cijeli EURO sveo na 90 sekundi. Oduzmite zadnju minutu protiv Albanije i ovih 30 sekundi protiv Italije i ja ne bih bio tu. Imali bi šest bodova i sada bi govorili o fantastičnoj Hrvatskoj, koja je igrala sjajno drugo poluvrijeme protiv Albanije, koja je pobijedila europske prvake Talijane. Ali tih 90 sekundi je odredilo sve. Ovo je neuspjeh, ali ne mogu prihvatiti da se svodi na to da Hrvatska odjednom nije dobra.”

Biste li nešto promijenili da se vratite tri tjedna unatrag: “Glavnu pripremnu utakmicu smo imali u Portugalu i prije toga Makedoniju s drugim sastavom. Nakon Portugala je cijela javnost, svi mi i ja osobno bili prezadovoljni kako je to izgledalo. Dolazi Španjolska, sličan način igre kao Portugal. Da idem nešto mijenjati, napravio bih grešku. Odlučili smo se za istu priču koja je bila u Portugalu i koja nam je dala veliko samopouzdanje. Sve su ocjene bile fantastične. Mi protiv Španjolske zaista nismo igrali dobro, ali nakon 134 utakmice Španjolske smo bili prvi koji smo im uzeli posjed. Imali smo više šansi, više udaraca, više smo trčali, ali primili smo tri prejeftina gola koja su nas koštala. Zaslužen poraz.”

Je li nas dobar rezultat u Portugala zavarao: “Moguće je da smo vidjeli nešto što se kasnije nije ponovilo, ali tako je bilo i 2018. protiv Brazila, gdje smo vidjeli da možemo. Ja sam izabrao tu utakmicu jer sam htio jakog protivnika koji sliči Španjolskoj. Jesmo li mi možda trebali igrati drugačije protiv Portugala pa da nas Španjolci ne shvate, ali ja sam se vodio svojim rezonom da igramo s jakim protivnikom.”

Možda su bili potrebne neke promjene u popisu igrača: “Jedina dilema je bila tko će biti treći vratar, 99% ljudi i medija se složila s mojim popisom. Razmišljali smo i razgovarali o zamjeni za Brozovića, tražili rješenja, imali smo Moru, koji nije igrao u Bologni zadnjih pola godine. Razmišljali smo o Jakiću, odlučili smo da ćemo ići u drugom smjeru. Kad god je Brozović falio, zatvarali smo to s Modrićem i Kovačićem, to je bila naša ideja.”

Očekivanja uoči kontinentalne smotre su bila velika: “Mi smo u ovo prvenstvo ispraćeni s velikim očekivanjima i euforijom, pokušao sam to ublažiti, ali nije išlo. U Njemačkoj su nas čekali naši ljudi s velikom ljubavi. To je isto uzelo maha. Prije Rusije nam nitko nije vjerovao, tako je bilo i u Kataru i mi smo napravili čudo. Očekivanja su bila prevelika, ali nisu bila bez razloga. Ne tražim alibi, ponavljam, maknite 90 sekundi i mi smo u osmini finala.”

Osvrnuo se na utakmicu sa Španjolskom: “Posebno me razljutio treći gol, pripremali smo kako ćemo braniti ove kornere, Portugal ih izvodi isto tako i mi smo ih spriječili šest-sedam takvih. Morali smo dati napor da ne primimo taj gol, s 2:0 bi bili još u igri, 3:0 je gotovo. Sve su to prejeftini golovi, nikad nismo primali takve golove.”

Zašto se odlučio na stoperski par Šutalo i Pongračić: “Tko bi ih mijenjao nakon onakve utakmice s Portugalom. Erlić nije odigrao baš najbolju sezonu u Serie A, Pongračić je bio bolji, kroz trening smo se odlučili za to”, a Gvardiol na lijevom beku: “U Manchester Cityju igra pet metara lijevo, ovdje pet metara desno, nije to neka razlika. Problem je što Joško nije bio pravi, nije bio agresivan, previše se povlačio u sredinu. Kako je igrao protiv Portugala? Bio je igrač utakmice.”

Zašto protiv Albanije nije bilo promjena unutar terceta u sredini terena: “Igraš protiv Albanije, koja ima energiju i dobar motiv. Moraš složiti najbolje što imaš. Plan je bio da izlazimo preko ova tri igrača u veznom redu, takva je bila taktika. Bekovi su trebali biti široko i visoko. Gore smo stavili Petkovića jer može sačuvati loptu, poludesno Majer, polulijevo Kramarić. Zahtjev je bio da ti igrači plus bekovi idu u dubinu. Ali dobiješ gol u 11. minuti i sve ti pada u vodu. Taj gol… Gvardiol prati Perišića, a vidite rupu između dva stopera. To je nemoguće da se tako stvori. Nitko od četiri igrača ne blokira centaršut, nitko ne prati igrača koji ulazi iz drugog plana. Niz vezanih grešaka, kao i treći gol protiv Španjolske. Mi smo u prvom poluvremenu trebali primiti i drugi gol.”

O remiju s Albancima je još rekao: “Mi se vratimo nakon 0:1, drugo poluvrijeme igramo dominantno, Albanci ne mogu prijeći centar. Napadamo strpljivo i dajemo dva gola u tri minute. Sve to traje do neke 91. ili 92. minute, kada se nesvjesno povlačimo. Dopustimo protivniku da izađe, par dugih lopti, ne reagiramo dobro. Taj drugi gol, mi kod 2:1 idemo u kontre i ostajemo tri na tri u fazi obrane.”

Analitičar HRT-a Tomislav Ivković je rekao da ste igračima poput oca: “Govorimo o starim i mladim igračima, ali postoje samo dobri i loši igrači. Ti igrači koji su sa mnom od prvog dana, njih sedam, ako izuzmemo Kovačića i Livakovića koji su mlađi, ostaje pet igrača kojih se ja nikad neću odreći. Oni će biti u reprezentaciji dok god to žele, dok sam ja izbornik, dok igraju u kontinuitetu.

Modrić? Tko bi ga se odrekao? Dobio je novi ugovor u Realu i igra. Perišić? Pod navodnicima krivac što nismo prošli dalje. Jedan od najzahvalnijih igrača hrvatske reprezentacije, ali je bio ozlijeđen. Da je bio u formi u kojoj je bio prije ozljede, mi bismo glatko prošli grupu. Svaka mu čast, on je nama u svakom slučaju bio pojačanje, no sigurno je da nije na nivou na kojem je bio i to nam je falilo.

Kramarić? Tko bi se njega odrekao? Gdje god igra, zabija. Brozović? Najbolji zadnji vezni u hrvatskoj povijesti. I sad je najbolji. Da ima netko bolji, igrao bi prije njega. Nitko nema takvu energiju, dodavanje i racionalnu igru. Otišao je u Saudijskoj Arabiji i slažem se da je pao u formi, ali opet je naš najbolji zadnji vezni. Imamo Majera, Ivanušeca, Baturinu, Sučića, ali oni nisu zadnji vezni. Da on nije najbolji, ne bi bio najplaćeniji sportaš Hrvatske.

Druga stvar, protiv Italije smo pretrčali 120 kilometara, Brozović preko 13, a Barella je drugi s 12.5. Najbolji idući Hrvat je Kramarić s 11.3. Nađite vi igrača u hrvatskoj ligi ili bilo gdje koji igra tako kao Brozović.

Vida… Igrač koji je 104 puta u hrvatskom dresu ostavio srce na terenu. On je s nama, ali ja sam procijenio da je u slabijoj formi od Pongračića i Šutala. Ali čovjek sjedi na klupi. Meni je žao, ali mislim da su drugi bolji. Da imam bolji od Modrića, Brozovića, Kramarića… igrali bi. Daj Bože da dođu bolji i ja ću ih staviti.”

O Sučiću je dodao: “Fantastičan igrač, budućnost hrvatskog nogometa, ali pogledajte drugi gol. Njegov igrač odlazi u dubinu, on ga ne prati. Taj igrač odigrava dodavanje i mi primamo gol. Ne kažem da je on kriv, ali to je taj niz grešaka. U zadnjoj sekundi moraš dati jedan dodatan napor da to spriječiš. Šutalo je mogao puno bolje, lijeva noga, a on ide petom. Ali to su te greške. Bez tog gola bi prošli grupu.”

Jeste li trebali biti stroži prema igračima: “Zbog tog odnosa sam ja drugi i treći na svijetu.”

Otkud panika u završnicama utakmica čega nije bilo u Kataru i Rusiji: “I tu smo rješavali do zadnje sekunde, zadnje situacije. Nešto se uvuče u tebe, dogodi se. Ne znam ima li u povijesti neka reprezentacije koja je primila dva gola u zadnjim sekundama u dvije utakmice zaredom.”

Nakon izgubljene pobjede s Albanijom trebalo se psihološki oporavit: “Bilo je jako teško, ali znali smo da imamo šansu, da moramo pobijediti Italiju. Morali smo pokazati koliko smo hrabri i ustrajni. Kako sam predstavio Talijane? Aktualni prvak Europe, čvrsta i kompaktna reprezentacija koja nema velikih zvijezda, ali ima dobrog izbornika, dobru taktiku i igrače koji puno rade i koji imaju iskustvo. Taktika je bila da u prvom poluvremenu ne primimo gol jer smo u prve dvije utakmice ušli s minusom. Dobiti gol od Italije u prvom dijelu je pogubno. U prvom poluvremenu smo igrali kako treba, u drugo krenuli fantastično, zabijemo gol nakon promašenog penala.”

Puno govora je bilo o sucu utakmice nakon sraza s Italijom: “Neću govoriti o sucu, neću tražiti alibi u njemu. Mislim da kriterij nije bio isti, ni blizu. Problem je tih osam minuta. Maksimum je bilo pet, on je stavio osam i dalje nemam komentar. Ne želim se više upuštati u to. Mi kao ekipa smo to mogli riješiti. Penal je bio očigledan, mislim da nije trebao VAR, ali išao se uvjeriti. Penal za nas, Luka ga uzme… Krama je podržao Luku da puca penal, dao je i gol u Portugalu. Promijenio je strana, Donnarumma je strašno obranio. Prepao sam se da će Luka izgubiti samopouzdanje, ali on zabija gol iz igre i postaje najstariji strijelac u povijesti Eura. Odličan centaršut Sučića, sjajna reakcija Budimira, a Luka se nađe u petercu, što mu nije svojstveno inače, i zabije. Navijači kako su nas podržavali tada, to dugo nisam vidio.”

Zašto je Kovačić zamijenjen u drugom poluvremenu: “Osjetili smo da smo pali u veznom redu u trci i agresiji, imali smo puno problema s Chiesom kad je ušao. Htjeli smo pojačati trku s Ivanušecom, ušli su on i Perišić da zatvore našu lijevu stranu. Gvardiol je davao signale jer nije uspio sam zatvarati Chiesu.”

O golu Italije je izjavio: “Prvo imamo situaciju gdje imamo faul koji nismo dobili, a onda faul za Italiju na njihovoj polovici. Prolazim pored klupe i Iva mi pokazuje na mobitelu 7:04. Tada je Budimir morao leći pred loptu, baciti je negdje, smetati Donnarummi. Morali smo ih usporiti u tome, ali nismo reagirali. Pet igrača nam je ispalo, previše smo suzili, a onda je njihov igrač pogodio što možda ne bi da gađa još 100 puta.“

Izbornik je potom progovorio i o napadačima, prvi je bio Petković: “Nama je bio cilj dotjerati loptu do njega jer ima fantastičnu mogućnost sačuvati loptu ili da odigra dodavanje u dubinu. Albanci su to jako dobro zatvarali, nije bilo protoka lopta prema njemu i baš zato je bio odsječen. Nedostajalo mu je lopti. Nedostajalo je jer nas je gol poremetio, previše igrača se vraćalo po loptu”, potom i Budimir: “Čini mi se da on više da kad uđe s klupe. Sudjelovao je u golovima protiv Albanije i Italije, on je borac, agresivan, jako je dobar za takve utakmice. Puno toga dobroga je donio. Neupitno da nam je značajan igrač.”

Na red je došao i Mario Pašalić: “On je vrijedan i strpljiv igrač, fantastičan je kao osoba, nikad nećete čuti prigovor od njega. Kad god je igrao, dao je jedan impuls. Protiv Italije je počeo i odradio fazu obrane, ali u napadu je izgubio neke lopte koje su bile čiste. Ali protiv Španjolske i Albanije je napravio pomak kad je ušao.”

O kapetanu Modriću je dodao: “On ima kredite kod mene i naravno da ih je zaslužio. Poseban je osjećaj svima kad on dođe u reprezentaciju. Ovo je zaista bio šok, suze svih nas… Imaš prolazak i dobiješ gol u 98. minuti. Da se raspadneš… Znamo koliki je Luka emotivac i koliko živi za to. Njega prati i 2008. i 2016. i sad ovo. Razgovarao sam s njim i zaključili smo da nema ništa bez patnje. Osvojili smo tri medalje u šest godina, ali ti moji senatori su ih osvojili nakon deset godina patnje i truda. Ovi mladi dečki su osvojili dvije medalje u pola godine, oni nemaju tu muku. Moraš to proći, i ja s njima, da bi opet bio pravi. Ne može u životu biti samo radost i veselje. Nogomet je okrutan i ubije te, nas je ubila ta 98. minute. Treba naći snage i energije ponovo se dići. Nije sramota pasti, sramota je ne dići se. Pali smo, ja sam pao, ali moramo se dići i dići ćemo se. Nismo razgovarali o tome ostaje li, bilo bi jako lijepo da ostane, ali on će sam odlučiti. Vidjet ćemo koliko nam znače ti stariji igrači tek kad napuste reprezentaciji i koliko ćemo patnje imati da opet sve posložimo. Moja misija je odvesti Hrvatsku na SP za dvije godine, pripremiti se kroz Ligu nacija.”

Emotivno je potom izjavio: “Ja sam izbornik šest godina i devet mjeseci. Sve su bili samo uspjesi, radost i sreća. Prije sedam-osam godina Hrvatska je igrala više utakmica na praznom nego punom stadionu, prekidale su se utakmice. Za šest godina smo napravili svjetsku nogometnu velesilu. Postali smo simbol nacije. Doveli smo preko 100 tisuća ljudi u Berlin, Hamburg i Leipzig. Postali smo sinonim nacije. Nije sve u medaljama i pobjedama, ima i to nešto. Kad kažem mi, tu mislim i na predsjednike saveza, Šukera i Kustića, igrače, stožer i neki mali djelić meni. Nema tu mjesta kritici, ovi igrači zaslužuju samo hvalospjeve. Svi koji ih kritiziraju moraju se ustati kada govore o njima i hrvatskoj reprezentaciji. Ovo se moralo dogoditi. Jesmo razočarali i napravili neuspjeh, ali život ide dalje. Ne može sve biti samo uspjeh.”

Ostaje li za kormilom Vatrenih: “Nisam čovjek koji će pobjeći nakon prvog neuspjeha. Ovo je moj prvi neuspjeh. Neće mene otjerati naslovi po novinama i komentari na društvenim mrežama. Moje mjerilo je onih 100 tisuća navijača u Njemačkoj, 30 tisuća navijača koji nakon Italije skaču i bodre nas. Znam da sam doživio poraz i da su svi koji su čekali poraz dočekali svoju šansu. Oni sad izvode penal, ja se branim. Ništa me neće pokolebati u mom putu, neću se odreći ničega svoga, ja znam tko sam i što sam i kome odgovaram. Neće se ni hrvatska reprezentaciji odreći svojih vrijednosti, nego će nastaviti dalje. Nakon dugo godina su došle i navijače skupine, svi zajedno su nas bodrili. To je uspjeh. Rezultat je neuspjeh, ali nisam čovjek koji će odmah pobjeći. Hvala savezu i igračima na podršci. Neću donositi nikakve ishitrene odluke, ali ja ovu Hrvatsku vodim sedam godina. Kad Hrvatska pobjeđuje, moja uloga nije nikakva, kad izgubi, onda je druga priča.”

Tko bi mogao biti nasljednik Luke Modrića: “Naravno da imamo nekoga takvoga, ali treba vremena. Govorio sam kako se Modrić patio 12 godina da bi došao do medalje. Treba vremena… Imamo mlade igrače koji su potencijali. U ovoj generaciji, Mateo Kovačić je taj. A od ovih koji dolaze, sigurno da su tu Sučić i Baturinu. Imaju kvalitetu i potencijal, ali moraju imati kontinuitet i moraju igrati. O Baturini smo razmišljali, da i protiv Španjolske i Italije igra, ali situacije su bile drugačije. Ima okomitost i brzinu, što nama fali, sigurno je da će dobivati sve više prigode. On je taj koji će uz još nekoliko mlađih nositi budućnost.”

Kakvo je stanje na bočnim pozicijama: “Na desnoj strani imamo Juranovića i Stanišića koji se izmjenjuju. Drugačiji su tip igrača, Juranović je brži, Stanišić je stabilniji. Na lijevoj strani je Joško. Sosa se, nažalost, pogubio odlaskom u Ajax. Sve snage moramo usmjeriti na snagu i pripremu i te bokove koji su u nogometu sve važniji i sve bitniji, trebaju nam brzi i prodorni igrači koji mogu zatvoriti i fazu obrane.”

Može li Hrvatska u budućnosti koristiti formaciju s tri igrača u zadnjoj liniji: “Imamo nekoliko jako dobrih igrača u tom dijelu igre, Gvardiola, Stanišića, Šutala, Erlića, Pongračića, Ćaletu-Cara… Treba to vidjeti. Problem je što u reprezentaciji nema vremena. Okupimo se u ponedjeljak, a igramo u srijedu. To zahtijeva malo više pripreme, no sigurno imamo potencijala za tu priču i moramo raditi na tome. Stoperi su uglavnom mlađa generacija i sad ostaju sami. Sjetite se Gvardiola u Kataru, bio je sjajan, ali je uz sebe imao Lovrenu. I Vida ga je korigirao s klupe.”

Hoće li biti promjena u predstojećoj Ligi nacija: “Riječ je o šest utakmica, rujan, listopad i studeni. Mora se jasno komunicirati što je plan i želja. Reprezentacija se mora slagati za kvalifikacije. Pokušat ćemo tražiti i rezultat, ali ako se to ne uspije, da se ta reprezentacija složi i da se da šansa igračima za koje se pretpostavlja da to mogu. Sigurno da moramo tražiti zadnjeg veznog, nije lako igrati tu poziciju. Nemamo tog radnika i rudara.”

Upitan je i stožeru reprezentacije i njihovom doprinosu: “Moj stožer radi jako dobar posao, svaki dan komuniciramo. Kad smo radili popis, sjeli smo za stol i nismo se dizali dok nismo sve raščistili i dogovorili. Složili smo se oko popisa i to je bilo ono najbolje što Hrvatska ima. Svi radimo, Ćorluka, recimo, radi na defenzivnim prekidima. Uvijek se ustaje s klupe u tim situacijama, ali ti s klupe ne možeš dati nikakav savjet, nitko te ne čuje.”

Na koncu je kako prenosi Index.hr zaključio: “Hvala mojim igračima na mjesec dana energije, rada, truda, strpljenja i discipline. Odradili smo ih bez ijednog problema, sve je funkcioniralo i to je dokaz koja su oni vojska i koja su oni ekipa. Hvala mom stožeru na kvalitetnom radu, na podršci ljudi u savezu. Moram se zahvaliti i našim navijačima, sve su oduševili. Jesmo razočarali, Euro je bio loš, ali barem smo doveli te naše navijače. Podržavali su Hrvatsku svi zajedno i to je jedino ispravno, i kad gubimo i kad pobjeđuje. Postali smo simbol naroda i simbol Hrvatske i mi smo postali svjetska velesila. Dogodio se taj kiks, ali možda se to moralo dogoditi da budemo bolji.”