Na otvaranju 75. Frankfurtskog sajma knjiga, najveće svjetske manifestacije tog tipa, slovenski filozof Slavoj Žižek podigao je popriličnu prašinu kada se na otvorenju sajma u Kongresnom centru osvrnuo na nemire na Bliskom Istoku. Evo što je sve rekao.

“Pričekajte s aplauzom. Na kraju nećete pljeskati. Ponosan sam, da sam tu, na knjiškom sajmu. Knjige su, kako smo danas opet iznova čuli, potrebnije nego ikada prije. Bez njih nema rješenja za grozni rat u Gazi. Bezuvjetno osuđujem Hamasov napad na Izraelce uz granicu s Gazom – bez ikakvih ‘ako’ i ‘ali’. Izraelu priznajem pravo da se brani i osujeti prijetnju.

Ipak, opažam nešto neobično. Čim čovjek spomene kako treba analizirati zamršenu pozadinu situacije, u pravilu je odmah optužen kako podupire ili opravdava Hamasov terorizam. Da li smo svjesni koliko je čudna ta zabrana analize koja bi nam bolje predočila kompleksnost trenutka? Kakvom društvu je svojstveno takvo ponašanje?

Društvu koje je ustrojeno poput košnice za pčele! Koji idiot je izabrao takav primjer? Znate li kako žive pčele? To je najtotalitarnije društvo koje možete zamisliti. Više od 80 posto su ženskog spola, kastrirane su, nije im dozvoljen seksualni razvoj, one samo rade! Tu je i kraljica koja jednom u životu opći s deset mužjaka. Čim ovi dožive orgazam, odmah im proguta penise! Ne, hvala, ne želim živjeti u takvom društvu!

Slavoj Žižek: “Trebao sam biti još oštriji”

Naslov nedavne polemike, o antisemitizmu i BDS-u (Palestinski pokret za ekonomske sankcije protiv Izraela op. prevod.), u Der Spiegelu na njemačkom je glasio: ‘Wer Antisemit ist, bestimmt der Jude und nicht der potenzielle Antisemit’, prevodim ‘Tko je antisemit odlučit će Židov, a ne potencijalni antisemit’. Dobro, zvuči logično. Sama žrtva trebala bi odlučiti da li je uistinu žrtva. Ali zar isto ne vrijedi i za Palestince koji bi trebali moći odrediti tko im oduzima zemlju i elementarna prava?

U ovom trenutku želim vam usmjeriti pažnju na divan detalj koji sam danas opazio na Sajmu. Posljednja riječ govora slovenskog predsjednika, ispravite me ako griješim, bila je Palestina! To je ujedno bio i jedini spomen Palestine. Sve ostalo odnosilo se na Hamas protiv Izraela. Oprostite, ali u ovom trenutku, morate uključiti i milijune Palestinaca.

Da se vratim na temu… Analizirajući pozadinu, ne mislim na gluposti maskirane u duboke misli. Znate one banalne parole koje, na primjer, kažu ‘neprijatelj je netko čiju priču nisi čuo’. Znate što? Pročitao sam Hitlerov ‘Mein Kampf’, pročitao sam njegovu priču i naciste volim još manje nego prije.

Danas se u Izraelu odvijaju dvije bitne stvari. Ismail Hanijeh, lider Hamasa koji, naravno, udobno živi u hotelu s pet zvjezdica u Dubaiju, na dan napada Židovima je poručio sljedeće, citiram: ‘Imamo vam reći samo jednu stvar, maknite nam se sa zemlje, maknite nam se s očiju. Ova je zemlja naša, Al Quds (Sveti op.prev.), njihov naziv za Jeruzalem je naš. Sve ovdje je naše! Za vas ovdje nema ni mjesta ni sigurnosti’. Završavam citat.

Jasno i odvratno! No, nije li izraelska vlada rekla nešto slično, iako naravno na puno civiliziraniji način? Ovo je jedan od prvih principa na kojima počiva izraelska aktualna vlada. Citiram iz službenog izvora: ‘Židovski narod ima ekskluzivno i neotuđivo pravo da obitava u svim zemljama Izraela. Vlada će promovirati i razvijati naseljavanje svih zemalja Izraela. U Galileji, Negevu, Golanu, Judeji i Samariji’, završavam citat.

Ili, izjava Benjamina Netanjahua, citiram: ‘Izrael nije zemlja svih svojih građana, već je zemlja židovskog naroda, i samo njega’. Završavam citat. Zar ovakvi principi ne isključuju bilo kakve pregovore? Palestinci su isključivo tretirani kao problem dok im država Izrael ne daje nikakvu nadu u zemlji u kojoj žive.

Ispod svih polemika o tome tko je veći terorist, leži teški crni oblak ili, bolje, močvara. Masa palestinskih Arapa koji su dekadama držani u limbu i izloženi dnevnim maltretiranjima naseljenika i izraelske države. Tko su oni i koja je to zemlja u kojoj žive? Da li je to Judeja i Samarija, Zapadna Obala ili država Palestina koju priznaje 139 od 193 članica Ujedinjenih Naroda?

Prva generacija izraelskih lidera od Bena Guriona do Moše Dajana, ovdje ih želim pohvaliti, govorila je posve drugačiji, iskren jezik. Otvoreno su priznali da pravo Izraela na zemlju ne može biti utemeljeno u nekakvoj univerzalnoj pravdi.

Na primjer, 29. travnja 1956. godine, dogodio se incident u Gazi. Grupa Palestinaca iz Gaze prešla je u Izrael kako bi opljačkali žetvu u kibucu Nahal Oz. Tamo ih je zatekao čuvar koji ih je progonio, ali je na kraju završio u rukama Palestinaca. Tijelo je, bez očiju, vraćeno preko UN-a. Ovako je reagirao Moše Dajan (tadašnji načelnik Glavnog stožera Izraelskih obrambenih snaga, op. prev.), na sprovodu: ‘Nemojmo danas kriviti ubojice. Kakav argument mi imamo protiv njihove smrtne mržnje prema nama? Oni su živjeli u izbjegličkim kampovima u Gazi posljednjih osam godina dok smo im mi pred očima mijenjali zemlju, sela u kojima su im nekada živjeli preci… Sve smo to promijenili u vlastitu ostavštinu’.

Možete li uopće zamisliti sličnu, jednako iskrenu, izjavu danas? Koliko smo daleko od komplicirane situacije koja se odvijala pred koju dekadu? Tada smo govorili ‘Zemlja za mir’ (sporazum iz 1979. godine o miru između Izraela i Egipta, op. prev.), ‘Rješenje dvije države’…

Izrael je 1994. godine izgradio zid da odvoji Zapadnu obalu od Izraela u granicama iz 1967. godine svejedno priznajući ju kao poseban entitet. Sve je to u međuvremenu nestalo. Danas je izraelska vlada prepoznatljiva po Itamaru Ben-Gviru (izraelski ekstremno desni političar i član Kneseta, op. prev.). U politiku je ušao u mladež stranke Kach koju je izraelska vlada proglasila terorističkom organizacijom i zabranila.

Kada je Ben-Gvir došao na novačenje u IDF (Izraelske obrambene snage, op.p.) odbijen je zbog ekstremno desnih stavova. I pazite sad! Osoba koju je sam Izrael osudio kao rasistu i teroristu, danas je ministar nacionalne sigurnosti koji bi trebao paziti da se provode zakoni.

Sjećate li se velikog sukoba koji je podijelio Izrael prošloga mjeseca? Komentirajući mjere koje je predložila Netanjahuova vlada, Yuval Harari bio je brutalan. Citiram: ‘Ovo je definitivno puč. Izrael je na putu da postane diktatura’. Kraj citata. Izrael je bio podijeljen između nacionalističkih fundamentalista, koji pokušavaju ukinuti glavne poluge legalne državne moći, i članova civilnog društva svjesnih sljedeće prijetnje: S napadom Hamasa, i to smatram istinskom tragedijom, kriza je gotova! Prevagnut će nacionalni duh! Uvijek je tragično kada se unutarnji sukob prevlada na račun vanjskog neprijatelja.

Dakle, možda je prvo što možemo napraviti to da prepoznamo ogromni očaj i nered iz kojega se može izroditi zlo. Ukratko, neće biti nikakvog mira na Bliskom istoku dok se ne riješi Palestinsko pitanje. Ovo sam posljednjih dana pročitao u izraelskim novinama. Ni u jednom trenutku ne opravdavam, to je kriminalni čin. Istina, Izrael ima puno pravo na protunapad. No, nemojmo zaboraviti ovu mračnu pozadinu.

Mnogi moji prijatelji kažu: ‘Da, Palestinci imaju pravo biti pomalo antisemiti jer, vidiš što im rade Izraelci’. Ili, s druge strane: ‘Izraelci imaju pravo biti malo nasilni jer, vidi što smo mi njima radili u holokaustu…’

Mislim da se tu nema što razumjeti. Treba ići do kraja u oba smjera. Stati u obranu palestinskih prava, kao i u borbi protiv antisemitizma”, kazao je Žižekm prenosi Lupiga.

Na upadice iz publike nastavlja: “Naravno da ne mogu uspoređivati nasilje. Hoću reći, Hamasov napad je apsolutno nemilosrdan i brutalan. Ali hoću li pasti toliko nisko da citiram nekoga, s kime se u ovom slučaju i slažem – Anthonyja Blinkena, američkog državnog tajnika koji je rekao: ‘Da, Izrael ima puno pravo da uzvrati, ali način na koji će to učiniti tiče se svih’. Dakle, ne radi se tu samo o problemu između Izraela i Hamasa.

Znači, trenutak u kojem prihvatite da je nemoguće boriti se za obje strane istovremeno, izgubili ste dušu! Posebno danas kada živimo u vremenima koja moram nazvati antisemitskim cionizmom. Znate li zašto europska desnica podržava Izrael? Reinhard Heydrich, da, taj Heydrich, napisao je izjavu u kojoj kaže: ‘Izraelci su divna nacija, spremni smo surađivati s njima, ali ne tu u Njemačkoj. Oni bi trebali otići tamo…”. Sjećate se Breivika? Sjećate se ludog Norvežanina? On je imao isto antisemitsko stajalište, podržavamo ih (Židove), ali ako su tamo…”

Slavoja Žižeka prekidaju iz publike s komentarom: “Sramota je da na dan ubojstava i masakra…”

“Gdje? U Gazi također!”, odgovara Žižek.

“Relativizirate što se događa!”, govori Becker.

“Ne relativiziram. Želim samo reći da vaš način razmišljanja milijune Palestinaca stavlja u nemoguću poziciju što će samo rezultirati rastom antisemitizma! Dozvolite mi da se vratim na kraj svoga obraćanja. Arthur Koestler, rekao je gorku istinu. Citiram: ‘Da li je moć korumpirana? Obratno je također točno. Progon korumpira žrtvu, iako možda na suptilniji i tragičniji način'”, navodi Žižek.

Pogledajte cijeli nastup u nastavku.