Jedan od uzora pobjedniku prvog kruga izbora za zagrebačkog gradonačelnika Tomislavu Tomaševiću je gradonačelnica Barcelone Ada Colau. “Imala je sličan politički put kao ja. Bila je aktivistkinja, počela se baviti politikom i na prvim izborima izabrana je za gradonačelnicu. Nakon više desetljeća došlo je do promjene modela… Ona je sada već drugi mandat gradonačelnica”, izjavio je nedavno Tomašević za televiziju N1 te otkrio da je prije četiri godine, na samitu “Gradovi bez straha” razgovarao s njom. Ada Colau mu je tada rekla da je za promjenu “ključno promijeniti kadrove na vrhu”.

Prije ulaska u politiku, Ada Colau je popularnost stekla kao utemeljiteljica Platforme žrtava hipoteke, gdje je kao aktivistica sudjelovala na prosvjedima protiv deložacija, slično onima koje je u Hrvatskoj organizirao Živi zid. Nakon što je postala gradonačelnica, rad Ade Colau bio je koncentriran na to da Barcelona nije samo centar grada. S jedne strane, počela je poticati čišćenje centra od mase turista, ograničila izgradnju novih hotela i licence za ugostiteljske objekte u centru, s ciljem da se grad vrati građanima. S druge strane, ulaganja je koncentrirala u ugrožene i zabačene periferije te potencirala infrastrukturu i javni prijevoz tamo gdje još nisu bili dostupni. “Zaratila” se s platformom Airbnb te uvela kazne od desetaka tisuća eura za one koje iznajmljuju sobe u unajmljenim stanovima putem ove platforme, što je prouzročilo dosta polemika. Cilj ovog poteza bio je zaustaviti galopirajući rast cijena stanova u Barceloni, no oni koji su iznajmljivali sobe turistima nisu ga dobro prihvatili. Zabrane izgradnje novih hotela i proširenja ugostiteljskih terasa u centru također su uzrokovale mnoge kontroverze. S druge strane, ona potiče izgradnju hotela u perifernim četvrtima, da bi grad bio jednoliko razvijen i da centar ne bi bio zakrčen turistima.

Ada Colau je na početku mandata zatekla niz velikih projekata, kao što je onaj metroa u zračnoj luci, izgradnja drugog kolodvora za brze vlakove u gradu te potpuna urbana modifikacija četvrti Glories. Radi se o višegodišnjim ogromnim projektima, čija je realizacija još u tijeku. No zvjezdani projekt vlade Ade Colau su “super otoci”, nizovi blokova u gradu koje je ona zatvorila za promet i gdje je postavila sadržaj za građane. Cilj projekta je smanjiti promet automobila, omogućavanje života na cesti u novim pješačkim zonama te smanjenje štetnih plinova i zagađenja zraka u četvrtima gdje su “super otoci” postavljeni. Rekonverzija Barcelone koju potiče Ada Colau predviđa drastično smanjenje prometa automobila, poticanje stalnog korištenja javnog prijevoza (za što su nedavno smanjene cijene mjesečnih karata za javni prijevoz), izgradnja desetaka kilometara novih biciklističkih staza te poticanje izgradnje raznih urbanih vrtova i zelenih vertikalnih zidova u neiskorištenim prostorima, kao i podizanje svijesti o što manjoj proizvodnji otpada. Prioritet u urbanoj mobilnosti za Colau su pješaci i biciklisti, što često zna razljutiti vozače koji se susreću sa sve više zatvorenih ulica za promet i sve manje parkirnih mjesta. Rad Ade Colau ističe se borbom protiv socijalnih razlika te podrškom najranjivijim skupinama. Tako je nedavno podržala mjeru koja će obvezati graditelje novih stanova u Barceloni da dodijele 30% izgrađenih stanova najranjivijim skupinama koje imaju pravo na zaštićene stanove. Jedan od projekata Ade Colau je gradska energetska tvrtka Barcelona Energia, čiji je cilj pružanje pristupačne opskrbe energijom iz obnovljivih izvora općinama gradskog područja Barcelone. Tvrtka je započela s radom prije 3 godine pružajući energetske usluge javnim gradskim tvrtkama te električnu energiju za semafore i rasvjetu, a od početka 2019. struju od ove tvrtke mogu kupiti i građani. Radi se o najvećoj javnoj tvrtki za prodaju električne energije u Španjolskoj.

Ada Colau, poput predsjednika Zorana Milanovića, zna biti i oštra. Za vrijeme Mobile World Congressa 2016. suprotstavila se radnicima metroa koji su prijetili štrajkom te objavila njihovu prosječnu zaradu da bi opravdala činjenicu da im je odbijala povećati plaću. Jasno se izjašnjava protiv monarhije, a čak je makla i bistu kralja Juana Carlosa I. iz gradske vijećnice. U više navrata suprotstavila se Katoličkoj Crkvi, ali i španjolskoj vojsci, čije je prisustvo u gradu više puta proglasila nepoželjnim. Ada Colau nikoga ne ostavlja ravnodušnim – građani je ili vole, ili je ne mogu trpjeti.

Ada Colau je inače vrlo bliska političkoj platformi Podemos, od koje je Možemo! preuzeo ime. Radi se o stranci koja se izrodila iz građanskog pokreta 15M – indignados, mase ljudi koji su miran masovni prosvjed organiziran 15. svibnja 2011. pretvorili u višemjesečno kampiranje na trgovima diljem zemlje kako bi pokazali svoju ogorčenost dvostranaštvom Socijalističke i Narodne stranke, kao i dominacijom banaka i korporacija. Krajnji cilj pokreta bio je promovirati participativniju demokraciju, a trgovi diljem zemlje postali su poput skupština na kojima se glasalo što narod želi promijeniti. Tri godine kasnije, objavljen je manifest “Pretvoriti negodovanje u političke promjene” koji je potpisalo tridesetak intelektualaca, kulturnjaka i aktivista. Taj manifest je izražavao potrebu za jednom kandidaturom na europskim izborima kojom bi se, s pozicije ljevice, suprotstavili politici Europske unije vezano za ekonomsku krizu. Tu je ulogu preuzeo Podemos koji je kao nova stranka na izborima osvojio pet mjesta u Europskom parlamentu. Godinu dana kasnije na lokalnim izborima u Španjolskoj bili su treća stranka, a na državnim izborima iste godine osvojili su 42 mjesta u parlamentu te 9 u senatu.

Kad je Podemos postao realnost u španjolskom političkom spektru, tajništvo konzervativne Narodne stranke vidio je u njihovu uspjehu radikalizaciju glasova ljevice. Glavni tajnik socijalista Pedro Sánchez nazvao ih je populističkom opcijom, a od kraja 2014. donedavno Socijalisti su ih nazivali ekstremnom ljevicom, do trenutka kad Sánchez nije sastavio vladu s Podemosom. Za čitavo vrijeme pandemije Španjolskom vladaju socijalisti uz potporu Podemosa. Stranka je u 7 godina postojanja uspjela doći do potpredsjedništva vlade i nekoliko ministarstava. Podemos je sebe opisao kao “alat koji služi građanima, a čiji je cilj aktivno sudjelovanje naroda u odlučivanju i povratak demokratskog deficita koji doživljavamo. I to smo dokazali stvarajući otvorenu, živuću i mijenjajuću strukturu, odnosno demokratsku i građansku u kojoj svi mogu sudjelovati”. Naime, program stranke rezultat je glasovanja svih članova putem interneta.

Među glavnim prijedlozima stranke su građanska revizija javnog duga, uspostavljanje osnovnog dohotka za građane, smanjenje razlika u plaćama, smanjenje radnog tjedna na 35 sati. U programu su previđali i smanjenje dobi za odlazak u mirovinu na 60 godina, ali su konačno od toga odustali. Podemos zagovara pravo odlučivanja javnosti i obvezujuće referendume pa namjeravaju izmijeniti ustavni članak o stabilnosti proračuna, istodobno braneći reviziju duga. Zalažu se za progresivniju poreznu reformu, nacionalizaciju strateških tvrtki i ukidanje reforme zakona o radu. Između ostalih mjera, brane pobačaj, stopiraju deložacije, izjednačavaju očinstvo i rodiljni dopust, zalažu se za ukidanje crkvenih privilegija, promiču obnovljivu energiju i vlastitu potrošnju, kao i zatvaranje nuklearnih elektrana. Što se tiče političkih stranaka, oni predlažu da im se smanje državne subvencije i ograniči povezanost političara i tvrtki.

Kao stranka koja nije dio dvostranačke tradicionalne politike, Podemos prati niz kontroverza. Jedno od ključnih pitanja je kako se Podemos financira. Naime, mnogi mediji i novinari objavili su navodne dokaze da iza ove stranke stoje pozamašne financijske potpore vlada Venezuele i Irana. Bivši dopisnik Wall Street Journala David Román napisao je i knjigu o tome kako je navodno Chavezova Venezuela uspjela doći do Europe i otkriva koji su navodno odnosi između Podemosa i bolivarske diktature. Španjolski vrhovni sud ipak je potvrdio, u tri navrata, da je Podemosovo financiranje sasvim legalno i da nema veze s Venezuelom ni Iranom. Osnivača i donedavnog lidera Podemosa Pabla Iglesiasa povezuje se uz niz kontroverzi. Prije sedam godina podržao je neke zatvorenike terorističke organizacije ETA-e, na što je predsjednica Narodne stranke u Madridu Esperanza Aguirre rekla da Iglesias “podržava kastrizam, čavizam i ETA-u”. Iglesiasovi su se kritičari često doticali i njegova imidža: duga kosa u repu i nezakopčana košulja bez kravate navodno nisu dostojne jednog političara i tvrde da time on ne poštuje državne institucije. Sporna je i činjenica da se Iglesias zalagao za najsiromašnije i najslabije dijelove društva, a istovremeno živi u ogromnoj vili u elitnoj četvrti. Iglesias je ipak, da bi spasio Podemos, ove godine odlučio napustiti sigurno mjesto potpredsjednika španjolske vlade i kandidirao se na regionalnim izborima u Madridu. Nakon što je izgubio od Isabel Díaz Ayuso iz Narodne stranke, odlučio se potpuno povući iz političkog života.

Novinar Nacionala Dino Geromella s gradonačelnicom Adom Colau. PHOTO: Dino Geromella