Objavljeno u Nacionalu br. 781, 2010-11-02
Prvi put u povijesti budući kineski vođa nema suprugu revolucionarku nego popularnu pjevačicu koja se društveno angažira

Nakon četverodnevnog zasjedanja Centralnog komiteta Komunističke partije Kine, koje je sredinom listopada održano u Pekingu, sasvim je jasno da je Komunistička partija Kine za svojeg budućeg vođu odabrala 57-godišnjeg Xi Jinpinga, te da ga polako priprema da preuzme mjesto generalnog sekretara Komunističke partije Kine 2012. godine, te predsjednika Kine 2013., kada sadašnjem kineskom vođi Hu Jintaou istekne drugi petogodišnji mandat. Na ovom zasjedanju Centralnog komiteta Xi Jinping je promoviran u zamjenika predsjednika Središnje vojne komisije Centralnog komiteta KP Kine, dakle drugog čovjeka tog utjecajnog foruma, možda i najvažnijeg u Kini, kojem je sada predsjednik Hu Jintao.
U prethodnom razdoblju Xi Jinping već je dobio neka važna zaduženja u partiji i u državi, više se o njemu govori u medijima, objavljuju se njegove fotografije iz raznih posjeta kineskim institucijama, ali – zapravo – šira kineska javnost o njemu zna vrlo malo. Uostalom, i drugi kineski rukovodioci drže se vrlo povučeno kada je javnost u pitanju.
Malo se zna o njima, o njihovim biografijama, o njihovim obiteljima, njihovim suprugama i djeci. No, kada je riječ o suprugama, tu je Xi Jinping ipak iznimka. Za njegovu suprugu mnogo Kineza zna, jer je ona, a to je paradoks, u Kini mnogo poznatija od svojeg supruga, koji će za dvije godine postati kineski vođa. Peng Liyuan, supruga Xi Jinpinga je, naime, jedna od najslavnijih kineskih pjevačica popularne glazbe, bez čijeg briljantnog glasa i vrsnog pjevanja ne može proći ni jedna velika kineska nacionalna priredba, kakve redovito prenosi i kineska televizija. Priča o vezi Xi Jinpinga i Peng Liyuan je vrlo zanimljiva. Xi Jinping je porijeklom iz revolucionarne obitelji, njegov otac Xi Zhongxun bio je sudionik najdramatičnijih događaja kineske komunističke revolucije, nakon čije pobjede je obnašao u NR Kini visoke partijske dužnosti, a bio je nekoliko godina i zamjenik premijera. Šezdesetih godina pao je u nemilost jer se nije slagao s politikom predsjednika Mao Zedonga, ali je kasnije ponovno ušao u vrh vlasti, te se iskazao kao ekonomski inovator, vrlo blizak kineskom reformatorskom vođi Deng Xiaopingu.
Umro je 2002. godine. Imao je četvero djece, a njegov najmlađi sin Xi Jinping vrlo mlad, nakon što je u Pekingu završio studij, počeo je također razvijati partijsku karijeru. Po partijskim zadacima išao je u pojedine kineske pokrajine, pa je tako sredinom osamdesetih godina radio u kineskoj pokrajini Fujian. Tamo su ga prijatelji upoznali s već poznatom mladom pjevačicom Peng Liyuan, koja je tada živjela s obitelji u pokrajini Fujian. Kako su kasnije tvrdili njegovi poznanici on se u nju odmah zaljubio, te je već nakon 40 minuta znao da će mu ona biti buduća supruga. No, postojale su neke prepreke. On se nije svidio njenoj obitelji. Bio je devet godina stariji od nje, a osim toga imao je već iza sebe jedan neuspio brak. No, najveća prepreka njihovoj vezi bilo je to što je bio sin poznatog komunističkog funkcionara. U to vrijeme djeca komunističkih funkcionara bila su u široj kineskoj javnosti na lošem glasu, smatrala su se razmaženim nabusitim lijenčinama, s kojima poštene obitelji ne bi trebale imati nikakve veze.
Taj stav nije bio ideološki, bila je riječ o brizi roditelja za budućnost kćeri, koja je tada već krenula na put lijepe karijere. I ona je u početku bila prema njemu sumnjičava. Ona je s 18 godina 1980. godine ušla u Narodnu armiju Kine, prvo kao običan vojnik, a nakon što je pokazala pjevački talent, prebačena je u odjel vojne propagande. Tada je počela intenzivno nastupati na vojnim priredbama, a potom i za javnost. Postala je poznata na nacionalnoj razini nakon izuzetno uspješnog nastupa na televiziji tijekom proslave Nove 1982. godine. Najčešće je pjevala narodne ili rodoljubne pjesme posvećene običnim ljudima i njihovim težnjama u novom kineskom društvu. Bila je lijepa, imala je krasan glas, a u međuvremenu se i glazbeno školovala na glazbenom konzervatoriju u Pekingu. Kasnije je pričala da je Xi Jinping bio suzdržljivi udvarač, a osvojio ju je dobrim poznavanjem kineske narodne glazbe. Nakon što su ga upoznali, i njeni roditelji su o njemu stekli povoljno mišljenje, te su dopustili vjenčanje, koje je 1. rujna 1987. godine održano u gradu Xiamenu, u kojem je on bio zamjenik gradonačelnika. Nekoliko godina kasnije dobili su kćer Xi Mingze, koja, tvrde neki mediji, studira na američkom sveučilištu Harvard.
Peng Liyuan nastupa redovito i danas, iako ima 48 godina, te iako je u međuvremenu postala umjetnička rukovoditeljica odjela kineske armije koji se bavi organiziranjem glazbenih i plesnih priredbi, i to u svojstvu generalbojnice. Ponekad daje intervjue medijima i pojavljuje se u različitim emisijama kineske televizije. Aktivna je u kampanjama u Kini za borbu protiv AIDS-a, posebno kada je riječ o djeci, pa je u vezi toga dala nedavno intervju kineskoj centralnoj TV-mreži CCTV. Stručnjaci za kineske prilike predviđaju da će Peng Liyuan biti sasvim drukčija “prva dama Kine” od svojih prethodnica. Mao Zedong je imao četiri žene. Prvo se 1907. kada je imao 14 godina, oženio djevojku iz svojeg sela u kineskoj pokrajini Hunan, ali je ona umrla. Godine 1920., kada je već bio komunist, oženio se Yang Kaihui. Nju su 1930. zarobili vojnici lokalnog moćnika generala Hei Janga, mučili je i ubili pred njenim osmogodišnjim sinom. Treća Maova žena zvala se He Zishen, bila je komunistkinja i revolucionarka i izvanredan borac, ali je u jednom okršaju teško ranjena, pa je 1937. godine poslana u SSSR, u Moskvu na liječenje. Tamo je završila u psihijatarskoj klinici.
Umrla je 1984. godine. U međuvremenu je Mao našao četvrtu ženu. To je bila glumica poznata po imenu Jiang Qing, pravog imena Li Shumeng. U Šangaju je početkom tridesetih godina bila velika filmska zvijezda. No, 1937. godine kad su Japanci okupirali Šangaj pridružila se komunističkom partizanskom pokretu. Mao i ona počeli su vezu 1939. godine, te živjeli skupa do njegove smrti 1976. Ona je zahvaljujući tom braku postala enormno moćna, posebno pod kraj Maova života, kada je on već bio posenilio. Bila je ekstremna ljevičarka, željela je od Kine napraviti egalitarno društvo, te je s još trojicom ljevičara oformila tzv. četveročlanu bandu, koja je upravljala Kinom u posljednjoj fazi Maova života. No, kada je Mao ujesen 1976. godine umro njeni protivnici u vrhu vlasti uspjeli su je svrgnuti. Umrla je u kućnom zatvoru 1991. godine. Kasniji kineski vođa Deng Xiaoping, koji je Kinom rukovodio nakon Maove smrti i slamanja tzv. četveročlane bande, imao je također životnu družicu zanimljive biografije. Bila je to njegova treća supruga Zhuo Lin, s kojom je živio od 1939. do smrti 1997. godine. On je bio seljačko dijete, a ona kći industrijalca, ali je krajem tridesetih godina pristupila komunističkom pokretu, te došla u njihovo sjedište u Yanan, gdje je upoznala Denga. Za razliku od drugih žena rukovodioca, koje su i same preuzele neke partijske funkcije ponajviše se brinula za obitelj, jer su Deng i ona dobili petero djece, dva sina i tri kćeri. Kada je Mao 1966. godine pokrenuo Veliku proletersku kulturnu revoluciju, te nahuškao mlade radikalne komuniste protiv starijih partijskih kadrova, u velikoj čistki smijenjen je i Deng, maltretiran, umalo i smaknut, zatočen, te potom poslan u mali gradić u južnu pokrajinu Jiangxi da radi kao mehaničar u tvornici traktora.
S njim je otišla i Zhuo Lin koja je morala raditi kao električarka. Deng je nakon dugih godina maltretiranja, nakon što je Kulturna revolucija jenjala, pozvan natrag u Peking, gdje mu je 1974. godine ondašnji liberalni premijer, tada već jako bolestan Zhou Enlai ponudio položaj prvog zamjenika. Tada je – budući da je i Mao Zedong već bio jako bolestan – Deng prvi put preuzeo operativno vođenje cijele zemlje. Zhou je umro u siječnju, a Mao u rujnu 1976. godine, a te godine su nakratko vlast preuzeli ljevičari četveročlane bande na čelu s Maovom udovicom Jiang Qing, pa se Deng drugi put našao u nemilosti. No, ubrzo je tzv. četveročlana banda svrgnuta s vlasti i strpana u zatvor, a Deng je polako počeo preuzimati vlast i početkom osamdesetih postao nepovrediv vođa Kine. Žena mu je imenovana za stručnog savjetnika Središnje vojne komisije. Umrla je 2009. godine. Nakon ove serije revolucionarki, supruge kasnijih kineskih vođa bile su sasvim drukčijih korijena, i u sjeni svojih supruga. Bio je to odraz novog doba, jer Kinom više nisu rukovodili revolucionari, nego partijski birokrati. Wang Yeping, supruga Jiang Zemina, kineskog vođe od 1993. do 2003. godine, nikada se nije pojavljivala u javnosti, osim kada bi muža pratila na nekom službenom putu u inozemstvo, te se o njoj ništa ne zna. Slično se ponaša i sadašnja “prva dama Kine” Liu Yongqing, supruga Hu Jintaoa, za koju se jedino zna da je završila studij na pekinškom sveučilištu, da je neko vrijeme radila u pekinškom uredu za planiranje te da oni imaju dvoje djece. I ona se u javnosti pojavljuje samo kad službeno prati supruga. Peng Liyuan, zbog svoje karijere, bit će sasvim drukčija “prva dama Kine”, iako ima naznaka da će ona u sljedećem razdoblju prorijediti svoje nastupe, ali i svoje kontakte s medijima, upravo zato da njena popularnost ne naškodi političkom napredovanju njezina samozatajnog supruga.