Eva Collé je Talijanka rođena 1992. koja u Berlinu radi kao seksualna radnica, biseksualna je i autistična spisateljica, anarhistica, feministica i ovisnica o opijatima. Uz to je i manekenka, blogerica i zvijezda Instagrama. Nemirnog je duha pa se, u pratnji svoje bijele mačke, redovito seli s jednog kraja grada na drugi. Eva je ime koje si je sama dala jer joj se ne čini u redu da živimo s imenom koje nam je nametnuto, koje nismo sami za sebe odabrali. Rođena je u gradiću na jugu Italije pa ju je tamošnje konzervativno okruženje natjeralo da sreću potraži izvan Italije. Iz disfunkcionalne je obitelji, majka narkomanka nije je željela roditi, ali ju je obitelj na to natjerala, a otac ju je seksualno zlostavljao… To je samo dio teške životne priče koju je njemačka redateljica Pia Hellenthal pretočila u dokumentarni film “U potrazi za Evom”. Film će, u sklopu programa Kontroverzni Dox, 18. i 19. ožujka biti prikazan na ZagrebDoxu, 16. festivalu dokumentarnog filma koji će se od 15. do 22. ožujka održati u CineStaru Zagreb – Branimir Mingle Mallu.

Pia Hellenthal je scenaristica i redateljica koja živi u Kölnu i bavi se igranim i dokumentarnim filmom. Diplomirala je 2013. na Akademiji medijskih umjetnosti u Kölnu. Njezini kratkometražni filmovi prikazani su i nagrađivani na različitim međunarodnim filmskim festivalima. Za svoj rad nominirana je za medijsku nagradu Lovie, a radovi su joj ustupljeni za prikazivanje na međunarodnim TV kanalima. Nagrađivani dokumentarni film “U potrazi za Evom” njezin je dugometražni prvijenac.

‘Ne poznajem nikoga tko ima posve ispunjen život, tko je posve sretan. Mislim da je ljudima neobično ili drugačije to što je Eva u filmu potpuno, bolno iskrena’, kaže Pia Hellenthal

Protagonistica tog filma danas je muškarac i zove se Adam, otkrila je za Nacional Pia Hellenthal. Na ideju za film došla je nakon što je njezina partnerica Giorgia Malatrasi 2014. pročitala blog koji je Eva vodila i obje su, kako je rekla, postale potpuno opsjednute svime što je Eva objavljivala – sve svoje seksualne maštarije, otvoreno i bez zadrški. Nakon toga su Evu, danas Adama, upoznale u Berlinu i tako je sve počelo. Eva je vrlo brzo postala internetska zvijezda, dopustivši cijelom svijetu da vidi sve što radi i čime se bavi. Film “U potrazi za Evom” prati je u različitim aktivnostima svakodnevnog života – na modnom snimanju, u hotelskoj sobi s klijentom, u krevetu s dečkom, za stolom s obitelji. Istovremeno se na ekranu pojavljuju pitanja i komentari onih koji je prate na društvenim mrežama, na koje slijede njezine reakcije. Dokumentirano je razdoblje od tri godine, kamere prate Evu u Berlinu, Italiji, Meksiku i Grčkoj. Unatoč teškom djetinjstvu i odrastanju, Eva se – što se u filmu vidi – ipak redovito viđa s majkom, koja još uvijek živi u kući u kojoj je Eva odrasla i spava u njezinoj bivšoj sobi, te s ocem koji ima novu obitelj. Redateljica Pia Hellenthal objasnila je inspiraciju za film: “Adam dekonstruira ideju fiksnog identiteta koji se prilagođava društvenim osuđivanjima i stavljanju u kategorije. Njegov život čini se svjež i stvaran te nas je natjerao da se zapitamo o svojim osobnim stereotipima, heteronormativima, klasnim odnosima, mizoginiji… O tome zašto je odlučio podijeliti svoju životnu priču sa svijetom, trebalo bi pitati njega, ali mislim da je razlog taj što je on umjetnik koji je smatrao da se mora izraziti pa je dokumentarni film bio odličan način.”

U filmu Eva, danas Adam, nikad sa sobom nema puno stvari jer se vrlo često seli iz stana u stan. Uglavnom je boravila u Berlinu u kojem je jako razvijena seks industrija, a Adam danas živi u Ateni, kupio je tamo stan i radi kao glumac. Redateljica Pia Hellenthal napomenula je da Adam i jako puno čita poeziju i političku teoriju. U filmu se puno saznaje o Evinim seksualnim navikama, sklonostima, u tom smislu puno eksperimentira s djevojkama, ali izlazi s muškarcima. Biseksualka je i o tome otvoreno govori, no itekako se može primijetiti da nije sretna i da ne zna kako iz svega toga izaći. Redateljica je o tome rekla: “Ne poznajem nikoga tko ima posve ispunjen život, tko je posve sretan, jer sretan život postao je pritisak. Mislim da je ljudima neobično ili drugačije to što je Eva u filmu potpuno, bolno iskrena. Sve drugo je mnogo stereotipa, osuda i pogrešnih percepcija.”

Film otkriva i bolnu pozadinu Evine obiteljske priče. Za Adama je to dio prošlosti od koje se pisanjem pokušava odmaknuti, smatra Pia Hellenthal:

“Najbolji primjer za to je koncept kršćanstva, s kojim je Eva odrasla i koji ju je u mnogočemu oblikovao odnosno ‚okrhnuo‘. Posebno se to vidi u razmišljanju da djevojka mora biti čista i što to znači odrastati kao djevojka. Adam je danas potpuno prošao kroz to i razumije to kroz neke svoje uvjete, razmišlja o tome svjesno. Za to mnogi nemaju hrabrosti ili vremena, a mislim da bi svijet bio bolje mjesto kad bi više nas to činilo.”

Na pitanje što je njoj kao redateljici i koscenaristici filma tijekom snimanja bilo najšokantnije, Pia Hellenthal odgovorila je – shvaćanje o tome koliko je zapravo konzervativna. U filmu “U potrazi za Evom” zastrašujuća je i činjenica koliko je droga dostupna, koliko je prostitucija “živa”, kolike se ilegalne aktivnosti odvijaju na svakom ćošku. Redateljica je objasnila svoj pristup tom segmentu:

“Filmom pokušavam upravo to, razbiti stigmu toga da netko radi kao seksualni radnik ili radnica. Jer moja partnerica i koscenaristica Giorgia Malatrasi i ja smatramo taj posao ništa manje vrijednim od bilo kojeg drugog posla, primjerice, kad radiš u supermarketu ili prodaješ svoj mozak nekoj kompaniji osam sati dnevno sedam dana u tjednu. Ta problematika govori jako mnogo o svijetu u kojem živimo.”

Najviše je brine ljudsko neznanje, a od Eve i njezine životne priče naučila je da ne smijemo dozvoliti da nas definiraju ičije predrasude. Zaključno se Pia Hellenthal osvrnula na specifičnosti dokumentarnog filma:

“Ljudi danas žude za autentičnosti, ali nisam sigurna da je dokumentarni film pravo mjesto za to. Oni su konstruirani jednako kao i igrani filmovi. To svejedno ne govori ništa o njihovoj kvaliteti. Zavoljela sam dokumentarce i naučila sam mnogo tijekom procesa stvaranja. Trenutačno ne radim dokumentarac, već igrani film, o jednoj lijepoj mladoj djevojci koja prodaje parfeme u trgovačkom centru.”