Festival 30. Gavelline večeri, koji do 13. listopada u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli donosi pregled ponajboljih kazališnih ostvarenja protekle godine u Hrvatskoj i regiji, ugostio je u petak predstavu “Životinjska farma” u režiji vojvođanskog redatelja Andrasa Urbana i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Ivana pl. Zajca iz Rijeke.

Izvorni tekst romana Georgea Orwella iz 1945. Urban i dramaturginja Nataša Antunov prilagodili su kao dinamičnu kolektivnu igru koja se u osnovnoj poruci naslanja na alegorijsku priču izvornika, transponirajući Orwellovu viziju mehanizama totalitarnih društava – prije svega staljinizma – na hrvatska društvena zbivanja.

Njihova adaptacija nije toliko dramska koliko izvođačka: kazališna poetika za kojom posežu više je performans temeljen na improvizaciji nego klasični dramski teatar.

Imitirajući životinje i istodobno govorima, parolama i disonantnom razmjenom songova evocirajući neka opća mjesta hrvatske povijesti – socijalizam, kršćanstvo, državnost, Europsku uniju – glumci Olivera Baljak, Jasmin Mekić, Jelena Lopatić, Jerko Marčić, Nika Mišković, Nikola Nedić, Dean Krivačić i Tanja Smoje personificiraju Orwellov utopijski svijet, gradeći kazališni društveno-politički memento prošlih vremena perpetuiranih u aktualnoj stvarnosti.

 

• Alegorija utopijskog svijeta jednakih tu postaje ona svijeta ravnopravnih koji, poručuje predstava, također nije moguć jer i modernim društvom upravljaju totalitarizmi, samo sada iskazani drugačije nego prije, uz dosad najveću kontrolu ali suptilnije provedenu. Zaključak predstave je: povijest se ponavlja, a kolektivna amnezija omogućuje degradaciju plemenitih ideja.

 

Na poruku protoka vremena, osim promjene u diskursu i temama, ukazuje i scenski background na čijoj posve crnoj plohi glumci crvenom bojom prvo iscrtavaju slovo “A” za anarhiju, koji potom postaje crvena zvijezda, da bi u konačnici bio uobličen kao hrvatska šahovnica.

Poručujući sa scene “Svi smo isti”, glumci prelaze poznati put od slijepog idealizma do cinične razočaranosti u moral društvenog poretka, bez obzira na ideološki predznak.

Kroz personifikaciju životinja, postupno se i sami polako pretvaraju u životinje, a posljednja scena u kojoj se valjaju u figurativnom blatu pod nogama zbora erotskih lutaka na napuhavanje nedvosmisleno poručuje da je sloboda samo utopijski ideal, baš koliko i jednakost.

Urban je i autor scenografije, kostimografkinja je Bjanka Ursulov, svjetlo je oblikovao Dalibor Fugošić, a songove koje su napisali redatelj, dramaturginja i glumci uglazbila je Irena Dragović Popović.

Zagrebačka je publika glumce ispratila velikim aplauzom a nakon izvedbe u atriju kazališta upriličen je razgovor s umjetnicima koji su moderirale teatrologinja i dramaturginja Mira Muhoberac i Gavellina glumica Ksenija Pajić.

Izvedbi je prethodilo čitanje novog komada mlade dramatičarke Lane Šarić “Ključni trenutci” u režiji Paola Tišljarića, kao dio popratnog festivalskog programa kojim Gavella otvara vrata mladim dramskim piscima. “Dramu o ljubavi ispričanu kroz priču o nepredvidivim i slučajnim trenutcima u životu dvoje ljudi koji su, kako će naknadno saznati, odredili njihov život”, čitali su Mia Krajcar, Anja Matković, Nikolina Ljuboja, Marko Jelić i Iva Mihelić a kostime je napravila Tea Bašić.

Festivalski se program nastavlja u subotu izvedbom drame “Kolovoz u okrugu Osage” u produkciji GDK Gavelle i režiji Slađane Kilibarde. Izvedbi će prethoditi čitanje dramskog teksta Dine Pešuta “L.U.Z.E.R.I.”, a nakon predstave u atriju kazališta svi će se zainteresirani moći pridružiti razgovoru s glumcima o procesu nastanka predstave.