Leonid Brežnjev rođen je 1907. godine u mjestu Kamjanske na području Ruskog Carstva (danas Ukrajina). Kako su njegovi roditelji bili ukrajinske nacionalnosti, on je zadržao tamošnje manire i narječje kroz cijeli život, a kao Ukrajinac se izjašnjavao sve do 1952. godine kada je to počelo smetati daljnjoj karijeri. U svom rodnom gradu dovršava školovanje za metalurga. Tijekom školovanja u svojoj 16. godini Brežnjev pristupa komunističkoj omladini imena Komsol koja prima u svoje redove osobe starosti između 14 i 28 godina.

Kada Brežnjev u kolovozu 1946. godine napušta Crvenu armiju, on je general-bojnik i ratni junak (iako se nikada nije našao u ratnoj opasnosti), što mu uz pomoć Hruščova daje temelje za buduću uspješnu karijeru. Godine 1964. Leonid Brežnjev postao je Generalni sekretar KP SSSR-a, odnosno državni vođa.

U svojoj konzervativnoj politici Brežnjev se odlučio odreći većine nužnih ekonomskih reformi iz doba Hruščova vraćajući se na politiku teške industrije i utrke u naoružanju iz doba Staljina. Rezultat toga je postala stalna stagnacija ekonomije koja nije bila u stanju niti približno pratiti razvoj kapitalističkih društava. Jedino što napreduje u takvoj atmosferi jest broj birokrata što gotovo sigurno ima veze s borbama frakcija unutar komunističke partije tako da svaka od njih želi namjestiti svoje ljude na odgovarajuća mjesta u državnoj upravi.

Pobjeda Brežnjeva tokom unutarstranačkih borbi je ubrzo postala pirova pošto se njegovo zdravstveno stanje počelo pogoršavati, a vlast dolazi u ruke Kosigina i Suslova. Od 1980. godine Brežnjev je usamljeni, izolirani starac koji je okružen dužnosnicima koji zahtijevaju promjene kojima se on protivi. Niti smrt Kosigina 1980. i Suslova 1982. godine to ne mijenjaju jer vlast pada u ruke Andropova i prije smrti tadašnjeg vođe. Leonid Brežnjev umire nakon duge i teške bolesti 10. studenog 1982. godine u Moskvi.