Najveća i najpopularnija zagrebačka tržnica Dolac svečano je otvorena 1. rujna 1930. godine. Prije njenog otvaranja Zagrepčani su glavnu tržnicu imali na Trgu bana Jelačića, nekadašnjoj Harmici. S vremenom je nastala potreba da se tržnica ukloni s glavnog zagrebačkog trga, kako bi se dobio čist i reprezentativan javni prostor. Nakon što je odbačeno nekoliko lokacija na kojima je trebalo smjestiti novu tržnicu (Martićeva ulica, današnji Britanski trg, Cesarčeva ulica..) napokon je gradsko poglavarstvo odabralo lokaciju na Dolcu, prema idejnom rješenju arhitekta Viktora Kovačića.

Kovačićev plan nadopunio je arhitekt Vjekoslav Bastl, a radovi na dolačkom brijegu počeli su 1927. godine. Dolac je u to vrijeme bio svojevrsna sirotinjska četvrt prepuna malih kućeraka gusto naslaganih između Kaptola i crkve sv. Marije. Sve te kućice porušene su da bi se dobio otvoreni prostor za novu tržnicu. Do crkve sv. Marije nalazio se u davnini i samostan, čiji su temelji došli na vidjelo pri raskopavanju lokacije za novu tržnicu. Pri kopanju terena za tržnicu otkrivene su i kosti s groblja koje se nekada nalazilo uz crkvu sv. Marije. Radovi su potrajali skoro tri godine, jer se osim gornjeg dijela odlučilo otvoriti i podzemni s najmodernijim hladnjačama koje su nabavljene u inozemstvu. Novu tržnicu svečano je otvorio gradonačelnik Srkulj prigodnim govorom. Na otvorenju se skupilo mnoštvo uglednika i običnih građana koji su oduševljeno razgledavali novu tržnicu.

“Dolac je najljepši, najmonumentalniji spomenik klopi, što ga Zagreb ima. Za gurmane ta je stara tržnica isto što i za bogomoljce katedrala”, napisao je poznati zagrebački kroničar Zvonimir Milčec.