Posljednjih desetak godina televizijske serije su postale dominantne u odnosu na filmove i zauzele gotovo pa vodeće mjesto u popularnoj kulturi. Serije kao što su „Breaking Bad“, „Obitelj Soprano“, „Žica“, „Igra prijestolja“, „Most“, „Sluškinjina priča“, „Kuća od papira“ ili „Damin gambit“ postale su dio opće kulture i svakodnevna tema razgovora. Svima su njima osim vrhunske produkcije zajedničke točke intrigantni i odlični scenariji. I u Hrvatskoj se posljednjih godina proizvodnja TV serija povećala zahvaljujući kreativnim timovima i pojedincima koji su unatoč daleko skromnijim uvjetima uspjeli proizvesti serije koje su gledatelje privukle uz televizore: „Bitange i princeze“, „Odmori se, zaslužio si“, „Počivali u miru“, „Novine“, „Crno-bijeli svijet“, „Dnevnik velikog Perice“, „Nestali“.

Urednica u Dramskom programu HTV-a Zinka Kiseljak zaslužna je za uspjeh i popularnost serija „Crno-bijeli svijet“, „Nestali“ i „Dnevnik velikog Perice“, proizvedenih uz koprodukciju s HRT-om. Osim toga, Zinka Kiseljak članica je Upravnog odbora SPID-a – Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela, te članica Hrvatskog audiovizualnog vijeća.

NACIONAL: Kao urednica u Dramskom programu HTV-a proteklih ste se nekoliko godina pobrinuli za odličan uspjeh serija „Crno-bijeli svijet“, „Nestali“ i „Dnevnik velikog Perice“. Što se to po vašem mišljenju prijelomno dogodilo da je HRT odjednom shvatio važnost i gledanost kvalitetnih serija te kao koproducent ušao u realizaciju spomenutih naslova?

U proizvodnji kvalitetnih dramskih serija teško je govoriti o jednom prijelomnom događaju u nekom trenutku. Procesi u stvaranju audiovizualnih sadržaja u pravilu su dugotrajni i ništa se ne događa preko noći. Kod igranih sadržaja taj ciklus od ideje do prikazivanja traje tri do pet godina, stoga ne bih rekla kako se odjednom spoznala važnost kvalitetnih dramskih sadržaja. Tijekom dvijetisućitih bilo je odličnih i rado gledanih humorističnih serija.

NACIONAL: Na koje serije mislite?

„Bitange i princeze“, „Odmori se, zaslužio si“, „Stipe u gostima“, da bi se posljednjih desetak godina doista dogodio svojevrstan uzlet kvalitetnih dramskih sadržaja – od „Mamutice“ i „Loze“, preko „Počivalih u miru“, „Novina“, „Crno-bijelog svijeta“ i „Čuvara dvorca“, pa sve do „Nestalih“ i „Dnevnika velikog Perice“. Nemojmo zaboraviti kako je nekadašnja Televizija Zagreb bila poznata upravo po kvalitetnim dramskim serijama i mi danas nastojimo graditi što bolju kuću na dobrim temeljima.

NACIONAL: TV serije su danas popularnije od mnogih filmova. Godinama ste već urednica u Dramskom programu HTV-a. Koliko je HTV po vašem mišljenju spreman ući u tu utakmicu s produkcijom ili koprodukcijom televizijskih serija kvalitetom koja može pratiti svjetsku produkciju?

Mi već igramo tu utakmicu i mislim da smo dosad uspjeli zabiti nekoliko lijepih golova. U posljednjih dvadesetak godina svjetska produkcija igranih serija je zastrašujuće velika i logično je da će se iz takve kvantitete pojaviti i kvaliteta. Svi smo s oduševljenjem gledali „Žicu“, „Sopranose“, „Breaking Bad“, skandinavske noir krimiće, učeći pri tome od najboljih.

NACIONAL: Koliko su hrvatski kreatori serija naučili iz te svjetske produkcije?

Hrvatska kao zemlja malog produkcijskog kapaciteta nikada neće moći proizvesti visokobudžetnu komercijalnu seriju kao što su „Kruna“, „Downton Abbey“ ili „Igra prijestolja“, ali prostora za kvalitetu ima. Koliko HRT ide ukorak sa svjetskom produkcijom svjedoče neke naše serije nastale u posljednjih šest-sedam godina koje su se nakon HRT-a mogle gledati i na stranim televizijama te velikim međunarodnim streaming servisima.

NACIONAL: Puno se prašine diglo zbog činjenice da su gotovo sve serije proizvedene u vanjskoj produkciji dok HRT ne potiče vlastitu produkciju serija i TV filmova koji potom ostaju u trajnom vlasništvu Hrvatske televizije. Znam da o tome ne odlučujete vi, ali je li po vama pametnije stimulirati vlastitu produkciju i proizvodnju ili više i češće angažirati nezavisne produkcijske kuće?

Novo vrijeme nosi nove modele produkcije, ne samo u Hrvatskoj već globalno. Ulaskom u Europsku uniju stvari su se promijenile, morali smo uskladiti nacionalno zakonodavstvo s europskim, a iz toga su slijedile spomenute promjene.

NACIONAL: O kakvim promjenama je riječ?

HRT posluje prema važećim zakonima i potpisanim sporazumima, procedure su jasno definirane, baš kao i postotak programa koji se otkupljuje od neovisnih producenata. I dok je takva regulativa, dužni smo se pridržavati svih odredbi. U konačnici mislim da gledatelje ne zanimaju produkcijski modeli, nego kvalitetan sadržaj koji im HRT nudi.

NACIONAL: Neki su nezavisni producenti prozvali HTV da ne razvija TV produkciju naglašavajući pri tom da je aktualni Zakon o elektroničkim medijima ono što koči razvoj televizijskih serija. Što vi mislite o tome?

Svi bismo željeli živjeti u bogatijem društvu gdje se više novca izdvaja za kulturu i umjetnost, ali moramo biti svjesni trenutka u kojem se nalazimo. Više od godinu dana živimo u pandemiji, nosimo se s posljedicama potresa i osobno smatram pravim čudom da je audiovizualna zajednica u svim ovim okolnostima uspjela održati proizvodnju.

NACIONAL: Na što konkretno mislite?

Kada je u ožujku prošle godine proglašen lockdown, mi smo s „Pericom“ bili u samom finišu priprema za snimanje. I onda je sve stalo. Kada je Stožer malo ublažio mjere, krenuli smo u snimanje koje je bilo iznimno zahtjevno. Sličnu situaciju prolazile su i druge ekipe – neizvjesnost hoće li svi ostati zdravi, maske, distanca, testiranja, povremeni zastoji, ali uspjelo se snimiti „Pericu“, „Područje bez signala“, „Šutnju“, drugu sezonu „Nestalih“ i novu humorističnu seriju „Minus i plus“. Trenutno kolege snimaju još jednu novu humorističnu seriju – „Mrkomir Prvi“ – te vjerujem da će gledatelji imati dobar izbor u novoj sezoni. Pa neka vaši čitatelji sami procijene koliko HRT razvija produkciju.

NACIONAL: Kakva je situacija s nezavisnim produkcijama u svijetu? Surađuje li, na primjer, jedan BBC s nezavisnim produkcijskim kućama ili sam ulaže u proizvodnju novih TV serija?

Nemam, naravno, konkretan uvid u produkcijske modele pojedinih televizijskih kuća, ali iz dostupnih javnih informacija jasno je da u svjetskoj produkciji prevladava upravo takav model neovisne produkcije koja proizvodi sadržaj za nakladnika. Većina europskih javnih televizija, uključujući i spomenuti BBC, koristi takav model suradnje s neovisnim producentima. Slično rade i globalni streaming servisi.

NACIONAL: Zašto se toliko često radi s neovisnim produkcijskim kućama?

Svima je najvažnije naći dobru priču koja će privući što širu publiku. Načini kako doći do toga mogu se razlikovati – od direktnog angažiranja kreatora serija, preko javnih natječaja za otkup scenarija, do javnih ponuda za proizvodnju sadržaja, što je slučaj kod HRT-a.

NACIONAL: Kao što znate, Nacional je pisao o problematici Koregulacijskog sporazuma koji definira uvjete po kojima HRT sklapa ugovore s vanjskim, ‘’nezavisnim’’ producentima. Nije problem samo u tome da HRT ne razvija vlastite programe, već i u uvjetima po kojima HRT vanjskim producentima plaća projekte, i to na način da im HRT najprije plaća 95 posto troškova, a onda dodatnih 6 ili 7 posto, a pritom HRT, koji je na taj način platio više od 100 posto troška neke serije, nakon sedam godina ostaje bez prava na prikazivanje, odnosno repriziranje bez da plati dodatnu naknadu. Uz to, ako se ta serija prodaje trećim stranama, HRT koji je platio više od 100 posto troškova, dobiva samo 30 posto zarade, a ‘’nezavisni’’ producenti čak 70 posto. Europska unija, dakle, nije odredila te konkretne uvjete Koregulacijskog sporazuma, već samo načelno da javne televizije jedan dio svog programa, i to jedan mali vrlo postotak treba dati vanjskim produkcijama, a ne i koliko im se treba platiti. Mislite li da bi Nova TV ili RTL platili neku seriju vanjskim producentima po uvjetima kakve oni dobivaju na HRT-u zahvaljujući upravo Koregulacijskom sporazumu koji je potpisao nedavno uhićeni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić?

Evidentno je kako Koregulacijski sporazum izaziva polemike od trenutka kada je potpisan i kako u nekim točkama nije povoljan za nas, ali dok je na snazi, moramo raditi prema njegovim odredbama. Hoće li u budućnosti možda doći do nekih izmjena, morat ćete pitati ljude koji su potpisali takav sporazum.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da je uhićen ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić?

Kada policija uhiti glavnog ravnatelja javne televizije pod sumnjom da je trgovao utjecajem i nosio mito tadašnjem gradonačelniku, nitko od zaposlenika televizije ne može se osjećati dobro. Kao i većina ljudi koji svoj posao obavljaju pošteno i savjesno, ostala sam šokirana detaljima koji su se mogli pročitati u medijima. Mučna je to priča koja će svoj epilog dobiti na sudu i voljela bih vjerovati da je ova akcija USKOK-a doista početak obračuna s korupcijom koja guši naše društvo.

NACIONAL: Posljednja prikazana velika TV serija na HTV-u, „Dnevnik velikog Perice“, polučila je odličan uspjeh. Koliko uspjeh jedne takve serije znači za dramski program HTV-a i znači li to da će HTV naručiti snimanje novih epizoda?

Iako smo od početka vjerovali kako imamo potencijalnu hit seriju, sve nas je pomalo iznenadio ovakav uspjeh. I publika i kritičari bili su složni u pohvalama, na čemu smo itekako zahvalni. Znali smo da će ljudi uspoređivati seriju s najboljim hrvatskim filmom svih vremena „Tko pjeva zlo ne misli“ i zato smo od početka isticali kako serija nije nastavak filma, već se samo oslanja na neke likove ne bi li ispričala priču o novom, optimističnom vremenu sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Upravo u tom optimizmu, divnoj estetici šezdesetih, popularnim šlagerima iz tog vremena te humoru i pozitivi leži uspjeh serije. Gledatelji su to prepoznali, baš kao i selektori Sarajevo Film Festivala koji su, uz „Novine“ i „Crno-bijeli svijet“, „Dnevnik velikog Perice“ nominirali u kategoriji najbolje komedije, dok je Albino Uršić dobio nominaciju u kategoriji najboljeg kreatora serije u doista žestokoj konkurenciji.

NACIONAL: Znači li to da ćemo gledati nastavak „Dnevnika velikog Perice“?

O eventualnim novim nastavcima u ovom trenutku ne mogu govoriti. Odluku o tome donose glavni urednik i ravnatelj programa, ali svakako treba imati na umu da je za produkcijski zahtjevne serije potrebno dulje vrijeme priprema i odluka.

NACIONAL: Nakon prve sezone serije „Nestali“ i vrlo dobre gledanosti naručili ste i drugu, koja se snima. Hoće li biti kakve promjene u odnosu na prvu sezonu?

Početkom lipnja završeno je snimanje druge sezone ratne miniserije „Nestali“. U čarobnom podvelebitskom kršu okupila se ista ekipa, predvođena redateljem Kristijanom Milićem i scenaristom i producentom Joškom Lokasom, te snimila nove četiri epizode. Priča se nastavlja ondje gdje smo ostavili naše junake na kraju prve sezone – jutro, 4. kolovoza 1995. godine. Počinje akcija Oluja, a šestorica hrvatskih vojnika, koje glume Goran i Bojan Navojec, Alan Katić, Marko Cindrić, Filip Križan i Vedran Živolić, pokušavaju pobjeći neprijateljima, dočepati se oslobođenog teritorija i pridružiti hrvatskoj vojsci. Sada je s njima i Snježana, koju je odlično odigrala Sandra Lončarić, a zbog nje će se stvari dodatno zakomplicirati. U ovoj sezoni doznat ćemo nešto i o prošlosti glavnih junaka, zašto su krenuli u rat i koga su ostavili iza sebe, pa vjerujem da će uz punokrvne akcijske scene dodatnu težinu priči dati i jači dramski elementi.

NACIONAL: Ovih je dana najavljen početak snimanja još dvije nove humorističke serije – „Minus i plus“ i „Mrkomir Prvi“. O kakvim je serijama riječ?

Pilot epizode obje serije gledatelji su mogli vidjeti na Staru godinu, reakcije su bile dobre pa su potpisani ugovori o proizvodnji obje serije. Dvanaest nastavaka serije „Minus i plus“ snimljeno je tijekom travnja i svibnja, a „Mrkomir Prvi“ upravo je ovih dana počeo snimanje. Riječ je o kvalitetnim humorističkim serijama, no ipak tematski različitima, pa vjerujem da će privući i različitu publiku.

NACIONAL: Možete li otkriti više o tim serijama?

„Minus i plus“ bavi se odnosom mladog bračnog para, temperamentne Dalmatinke Lucije i pomalo introvertiranog Zagrepčanina Krune, kojima se u život miješaju njihove obitelji. Redatelj serije je Aldo Tardozzi, a u glavnim su ulogama izvrsni mladi glumci Iva Jerković i Igor Kovač, dok njihove roditelje glume jednako odlični Ksenija Pajić, Damir Lončar, Arijana Čulina i Filip Radoš. „Mrkomir Prvi“ je pak nešto što do sada nismo imali prilike gledati – povijesni sitcom sa snažnim referencama na današnje društvo i politiku. Redateljica je Snježana Tribuson, a u glavnoj ulozi kneza Mrkomira gledat ćemo Gorana Navojca. Obje serije gledatelji će imati prilike vidjeti u jesenskoj shemi.

NACIONAL: Članica ste upravnog odbora SPID-a – Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela. Kako biste ocijenili trenutni status scenarista i pisaca izvedbenih djela u Hrvatskoj?

Da ste me to pitali prije godinu i pol dana, rekla bih da se položaj scenarista i pisaca pokrenuo s mrtve točke, no pandemija je struku bacila u ponor.

NACIONAL: Zašto?

Većina scenarista i pisaca izvedbenih djela, a to su dramski pisci, dramaturzi, pisci videoigara i drugi, nisu stalno zaposleni i u novim okolnostima ostali su bez posla doslovno preko noći. Puno je mladih ljudi, diplomiranih dramaturga, koji su tek počeli raditi, a ostali su bez mogućnosti rada. SPID je učinio sve kako bismo najugroženijim članovima bar malo olakšali ovo teško razdoblje. Zajedno s drugim strukovnim umjetničkim udrugama surađivali smo s Ministarstvom kulture kako bismo samostalnim umjetnicima osigurali minimalne potpore. Organizirali smo i nekoliko programa potpora i to ćemo nastaviti raditi.

NACIONAL: Na koji ste još način osim spomenutim potporama odlučili pomoći svojim članicama i članovima?

Posljednjih nekoliko mjeseci veliki trud uložen je u izradu strukovnog cjenika koji je prošao javnu raspravu s članovima, a početkom jeseni predstavit ćemo ga javnosti te organizirati tribinu na kojoj ćemo govoriti o položaju scenarista i pisaca izvedbenih djela. Želim vjerovati kako ćemo jesen dočekati otvorenih kazališta i kino dvorana jer jedino tako dramaturzi, dramatičari i scenaristi uopće mogu raditi.

NACIONAL: Prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima mnoge je medijske djelatnike i ljude koji su svojim poslom vezani za elektroničke medije prilično razljutio zbog brojnih razloga i često navođene manjkavosti elementarnog poznavanja materije pri njegovu pisanju. Kako je SPID dočekao novi prijedlog Zakona?

Kao i ostale strukovne udruge iz područja audiovizualnih umjetnosti, SPID zastupa zajedničko mišljenje da bi streaming servisi s nastanom izvan Republike Hrvatske trebali imati zakonsku obvezu participacije u razvoju domaće audiovizualne djelatnosti. Taj zahtjev je u skladu s Direktivom o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu koju je Europski parlament usvojio u svibnju 2019. godine, a države članice trebaju je implementirati u svoja nacionalna zakonodavstva. Nadamo se da će se u prijedlogu ZEM-a uvažiti mišljenje audiovizualne zajednice.

NACIONAL: Što vam smeta u prijedlogu Zakona?

Ovdje zastupam mišljenje udruge, a ne osobno. Puno je važnije da kao struka argumentirano izrazimo stavove i ponudimo rješenja.

NACIONAL: Je li vas kao SPID netko kontaktirao oko sastavljanja prijedloga novog Zakona?

Nije, ali ne mislim da je to presudno. Postoji institut javne rasprave gdje svatko zainteresiran za problematiku može uputiti mišljenje i prijedloge. SPID surađuje i s drugim strukovnim udrugama pa postoji način da se čuje i naše mišljenje.

NACIONAL: Članica ste i Hrvatskog audiovizualnog vijeća. Koliko po vašem mišljenju HAVC može stimulirati proizvodnju TV serija?

HAVC se brine o cjelokupnom audiovizualnom sektoru pa tako i o televizijskim serijama, koje su važan dio sektora. Za razliku od filma koji HAVC prati u svim fazama – od razvoja do proizvodnje i promocije – kod televizijskih formata HAVC sudjeluje samo u fazi razvoja. Zahvaljujem kolegama u AV vijeću što su prihvatili argumente SPID-a i u novom Pravilniku u sustav potpora vratili razvoj scenarija televizijskog djela. Za kvalitetnu seriju presudan je dobar scenarij, a takvi ne nastaju preko noći, dapače, pišu se mjesecima, u brojnim verzijama. Uvjerena sam kako će HAVC-ove potpore kolegama scenaristima pomoći da mogu predano dalje razvijati svoje ideje.

NACIONAL: Hrvatski film i dalje je na neki način neprihvaćen od strane kino gledatelja u Hrvatskoj pa je tako dugo očekivani novi igrani film Dalibora Matanića „Zora“ u prvih pet dana prikazivanja vidjelo tek 630 gledatelja. Kako to komentirate?

Nakon devedesetih godina hrvatski film napravio je veliki zaokret prema kvaliteti, o čemu mogu posvjedočiti sudjelovanja na velikim svjetskim festivalima, osvojene nagrade, pa i podaci o gledanosti. Nije realno očekivati da će svaki snimljeni film privući u kina 100.000 gledatelja. Pa ni holivudski hitovi u hrvatskim kinima ne dostižu često te brojke. Matanićeva „Zora“ došla je u kino distribuciju neposredno nakon popuštanja mjera, a ljudi se još uvijek nisu vratili starim navikama odlaska u kino. Ako analiziramo sve podatke kino gledanosti prošlog tjedna, situacija više uopće ne izgleda tako loše – „Zora“ je privukla 630, a razvikani blockbuster „Cruella“ 1536 gledatelja. Osim toga, „Zora“ je tzv. festivalski film, to nije naslov koji će privući široku publiku. Hrvatski film ima i dosta dobru gledanost u naknadnom televizijskom prikazivanju, tako da na kraju domaći film dođe do publike.

NACIONAL: Naravno da će svaki kvalitetan film biti i gledan, ali hrvatski filmovi kao da su postali odbojni gledateljima u Hrvatskoj. Što bi po vašem mišljenju trebalo napraviti i promijeniti da hrvatski film ponovo privuče domaće gledatelje u kina?

Zna se formula gledanosti – komedija, obiteljski film ili film za djecu te visokobudžetni žanrovski film. Za ovaj posljednji hrvatska kinematografija nema produkcijski kapacitet niti će ga ikada imati. Film prije svega mora biti kvalitetan, a prvi korak na tom putu je dobar scenarij. Svaka kuna uložena u scenarij u konačnici se isplati.