Zidovi na granicama kao reakcija na migrante, krijumčare droge i ponekad neprijateljske skupine najčešće su odraz ojsećaja ranjivosti društva koje ih podiže, smatra Elisabeth Vallet, direktorica opservatorija za geopolitiku Sveučilišta Quebeca u Montrealu.

Na kraju Drugog svjetskog rata granični zidovi gotovo da nisu postojali, ali im se broj popeo na 11 do pada Berlinskog zida 1989. godine.

Danas ih ima 70. Prvi poticaj za njihovo podizanje bili su teroristički napadi 11. rujna na SAD, dok je drugi bio Arapsko proljeće 2011. godine.

Trećina ih je “sagrađena kako bi se okončao neki sukob (Cipar, dvije Koreje, Indija i Pakistan)”, kazala je Vallet u razgovoru za AFP.

Nedavno su se pojavila “tri drugačija tipa zidova, od kojih su većina zidovi protiv migranata (najčešći), zidovi protiv krijumčara droge i zidovi protiv terorista”, istaknula je.

Podizanjem zida ili ograde vlast po principu ‘ključ u ruke’ odgovara na percepciju ranjivosti koja se pojavljuje kada “migratorni pritisak ili mijenja identitet društva ili vrši ekonomski pritisak” ostavljajući dojam rizika za zapošljavanje, kaže Vallet.

To je slučaj u Bugarskoj, Grčkoj ili Mađarskoj, te najistaknutije u SAD-u gdje novi predsjednik Donald Trump gradnjom zida prema Meksiku namjerava ispuniti jedno od svojih glavnih predizbornih obećanja.

U predizbornom kontekstu zid odgovara na “pitanja identiteta” i omogućuje demagogu da ocrni susjeda i naglasi razliku “između nas i njih”.

“Zidovi predstavljaju jaz između bogatih i siromašnih, jaz između sjevera i juga”, uz izuzetak Saudijske Arabije koja se zidovima izolirala od susjeda, rekla je Vallet. Naglasila je i da je “religija rijetko čimbenik” u pozadini podizanja zidova na granici.

No u konačnici, dodaje, pozivajući se na podatke američke granične policije, “zid služi odvraćanju ili usporavanju, ali nikada ne sprječava prelaske”.

Jer “stupanj očaja” migranata takav je da ih nikakva prepreka ne odvraća da “uzmu svoje novorođenče u ruke i upute se brodicom preko Mediterana znajući da postoji velik rizik da će poginuti.”

“Ne treba podcjenjivati percepciju nesigurnosti koja će natjerati neku ženu da toliko riskira, jer one ne pretpostavljaju da bi mogle biti silovane, nego znaju da će to biti”, kaže Vallet.

Vlade bi trebale raditi na otklanjanju čimbenika koji su u korijenu migrantskih valova umjesto da troše više novca na izgradnju zidova koji “pridonose jačanju neizbježnih fenomena kakve su velike migracije”, smatra ona.

“Potrebno je uložiti novac u mirovne misije, jačanje sigurnosti. Humanitarni koridori u Siriji mogli su možda poštedjeti Mađarsku gradnje zidova”, kazala je.

Kada bi novac utrošen za te zidove “bio uložen u mirovne misije (…) ili primjerice za upravljanje klimatskim promjenama koje potiču nesigurnost u proizvodnji hrane i migracije” tada bi se “tijek povijesti” mogao promijeniti.

Napomenula je da je svaki kilometar ograde između Meksika i SAD-a stajao između jednog i osam milijuna američkih dolara, a troškovi zida koje planira Donald Trump mogli bi porasti i na 21 milijun dolara po kilometru.

Osim toga, najava gradnje zida može također potaknuti ljude koji nisu planirali migrirati da to učine prije nego zid bude dovršen, upozorava Vallet.