Evo kako su B.A.B.E. reagirale na zamolbu Nacionala da komentiraju fizički napad Veljka Kajtazija na predsjednicu udruge Kali Sara: ‘‘Zgrožene smo i pružamo punu podršku gđi. Krčmar kao i ostalim zaposlenicima/cama našim kolegama/icama aktivistima/injama iz Saveza Roma u RH Kali Sara koji su s pravom, glasno i jasno ustali/e protiv nasilnika iako anonimno. Drago nam je da su podnijeli/e kaznenu prijavu protiv njega te pokazali/e snagu i odlučnost da se nasilniku suprotstave. U svakom smislu nadamo se pozitivnom završetku, da će pravda biti zadovoljena i da neće imati prilike uništavati živote drugih žena u budućnosti.

Takvo ponašanje nas ne iznenađuje, osobito od osoba na visokim položajima. Navedeno je odraz opće društvene klime i percepcije nasilja nad ženama koje se još uvijek u dosta slučajeva tek deklarativno osuđuje, dok u stvarnosti izostaju konkretne sankcije za počinitelje. Tek ostaje vidjeti hoće li pravni sustav u ovom slučaju adekvatno reagirati.

Također, mišljenja smo da bi normalnu osobu prvenstveno trebalo biti sram i trebala bi imati osjećaj krivnje. Što je krivo u našem sustavu i kako opstaju oni koji nemaju trunke kajanja treba vjerojatno pitati psihijatre.

NAKON OTKRIĆA NACIONALA Veljko Kajtazi izbačen iz udruge Kali Sara!

Za žrtve nasilja nije neuobičajeno da osim duševne i/ili fizičke boli uzrokovane samim nasilnim činom, osjećaju strah i od mogućih posljedica prijave tog nasilja ili zlostavljanja, posebice ako je ono počinjeno od strane osobe koja ima moć ili ju žrtva percipira moćnom. U svakodnevnom radu sa žrtvama obiteljskog ali i drugih vidova nasilja, svjedočimo tome da žrtve često nakon proživljenog nasilja dobivaju i prijetnje da će im se, u slučaju prijave dodatno ili još teže nauditi, osvetiti, da će ih se proglasiti ‘ludima’ i sl. te iz straha za svoju egzistenciju, one odlučuju šutjeti. Također, ukoliko i prijave nasilje, često se događa i da povuku prijavu, umanjuju težinu nasilja koje su doživjele ili da koriste blagodat nesvjedočenja na sudu.

Postojanje anonimnih prijavitelja nasilja i/ili zlostavljanja koje se dogodilo drugima, otežava institucijama da utvrde činjenično stanje i preispitaju sporne slučajeve, no isto nam i sugerira da barem u dijelu u kojem su te prijave osnovane, postoji strah i promatrača od posljedica, odnosno nastojanje da progovaranje o nasilju i/ili zlostavljanju ne ugrozi njihovu dobrobit.

OTKRIVAMO! Plenkovićev koalicijski partner Kajtazi tražio da se državnim novcem plati njegov kip u prirodnoj veličini i karate-pozi u Puli

Što se tiče zlostavljanja na radnom mjestu, ukoliko doživljavamo nasilje i/ili zlostavljanje od strane nadređenog, gdje osoba koja vrši nasilje doista zauzima poziciju moći (društvenu, političku, ekonomsku) i može utjecati na naše obavljanje radnih zadataka, ostanak na radnom mjestu i samim time na našu financijsku, ali i egzistencijalnu sigurnost i stabilnost, kao žrtve smo u dodatno nepovoljnoj poziciji. Nadalje, donošenje odluke o progovaranju o proživljenom nasilju često je vrlo teško i kad se ono dogodi u privatnom okruženju, a ukoliko je riječ o medijski eksponiranim slučajevima i javnim te utjecajnim osobama, i sama žrtva se, nažalost, izlaže javnosti što može dovesti do dodatnih izvora stresa, straha od osude javnosti, a nerijetko i sekundarne viktimizacije.

Prema istraživanju koje je provela udruga Mobbing, žene u Hrvatskoj u većoj mjeri prijavljuju zlostavljanje na radnom mjestu, dvostruko više nego muškarci, a svaka četvrta zaposlena osoba navodi da su doživjeli zlostavljanje na radnom mjestu.’’

U NAPADU BIJESA! Veljko Kajtazi karate-udarcem u trbuh fizički nasrnuo na Suzanu Krčmar