Objavljeno u Nacionalu br. 622, 2007-10-16

U zagrebačkom Društvu arhitekata Zavod za zaštitu spomenika prikazao je rezultate revizije stanja u 16 blokova u centru Zagreba, predloživši da se još 19 kuća zaštiti kao kulturno dobro

Potvrdi li Ministarstvo kulture mišljenje zagrebačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je krajem rujna završio procjenu kulturne i povijesne vrijednosti nekih građevina u glavnom gradu, u Zagrebu bi uskoro na području Donjeg grada još 19 zgrada trebalo dobiti najveći stupanj zaštite kulturne baštine. Prijedlog da se 19 novih kuća zaštite kao kulturna dobra A kategorije Zavod je objavio u sklopu revizije stanja građevina u 16 od ukupno 146 donjogradskih blokova, koja je predstavljena u zagrebačkom Društvu arhitekata u sklopu izložbe “Donjogradski blokovi – kategorizacija i mjere zaštite”. Na ovaj su način stručnjaci Zavoda zapravo donijeli nova pravila o tome koje će se građevine u zagrebačkoj jezgri u budućnosti moći nadograđivati, mijenjati i eventualno ukloniti, a koje se pak neće ni na koji način smjeti dirati zato što predstavljaju vrijedno kulturno obilježje samog grada i njegove povijesne arhitekture. Prema onome što je Nacionalu ispričala ravnateljica Zavoda Doris Kažimir, u reviziju se moralo krenuti zbog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji je 1999. godine, kada je donesen, bitno promijenio kriterije po kojima se određuje što je uopće kulturno dobro i kako ga se treba zaštititi od bilo kojeg oblika devastacije.

“Postoji nekoliko osnovnih kriterija koje moramo imati u vidu kada procjenjujemo je li i u kojoj mjeri neka građevina kulturno dobro. Među najvažnijima je svakako arhitektonska i graditeljska vrijednost neke građevine, njezina funkcija te stanje očuvanosti originala. Postoji još cijeli niz dodatnih kriterija pa tako neka građevina može biti iznimno vrijedna zbog neke svoje povijesne pozadine ili zato što predstavlja važnu kariku u opusu nekog glasovitog arhitekta.

Upravo smo po tim kriterijima prije nekoliko godina krenuli u detaljne procjene kulturne vrijednosti donjogradskih građevina i tada su naši stručnjaci uz terenske obilaske i detaljnu analizu samih zgrada i njihovih nacrta počeli pomno proučavati svu raspoloživu građevinsku i bibliografsku dokumentaciju”, objasnila je Doris Kažimir. Ona i njezini kolege do danas su obišli gotovo 5000 lokacija kako bi procijenili njihovu stvarnu kulturnu vrijednost, a nakon završene procjene građevina u 16 blokova, do sljedećeg proljeća trebali bi završiti reviziju svih građevina koje se nalaze u 146 donjogradskih blokova iz takozvane A zone zaštite. Dok ne obrade kompletno područje zagrebačkog Donjeg grada, za sada su zatražili maksimalan stupanj zaštite za 19 građevina.

Procijenili su da je jedna od kulturno i arhitektonski osobito vrijednih donjogradskih građevina zgrada na uglu Frankopanske 26 i Prilaza Gjure Deželića 2. Palača Narodnih novina u kojoj je danas smješten Leksikografski zavod uglovna je dvokatnica izvorno građena 1891. godine po projektu arhitekta Kune Weidmanna, jedne od prijelomnih ličnosti hrvatske arhitekture uoči moderne. Glavno pročelje ove kuće s 13 prozorskih osi i vežom u sredini gleda na Prilaz Gjure Deželića, dok dio na Frankopanskoj, uz 9 prozora krasi i portal. Kompletno je pročelje renesansnog stila, a zgrada je posebno zanimljiva i zbog kupole koja je na uglu krova kuće položena na osmerokutno podnožje. Zgrada dekorirana ornamentima nalik na palmino lišće i školjke jednako je reprezentativna i iznutra. Njezinim interijerom dominira dvokrako stubište kamenih ograda s masivnim baroknim balusterima i ukrasom lika lavlje glave. Sobe uredništva Narodnih novina, kao i obje dvorane tiskare bile su jednostavno bijelo okrečene, a svi su stanovi bili četverosobni i peterosobni s prostranim predvorjima.

Status zaštićenog kulturnog dobra uskoro bi trebala dobiti i zgrada na uglu Ilice 27 i Gundulićeve 2. Izgrađena je 1905. godine kao poslovna i stambena trokatnica Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice. Zgradu koja je sadržavala poslovni prostor banke, bankovnu blagajničku dvoranu te trgovačke lokale i kavanu projektirali su Vjekoslav Bastl i Ivan Štefan za arhitektonski atelje Hönigsberg & Deutsch, dok je autor unutarnjeg uređenja Oton Goldscheider. Oba ulična krila ove građevine imaju samostalno stubište i kućnu vežu, dok su krila povezana zaobljenim nazalitom i naglašena kupolnom nadogradnjom. Bankovni prostor na strani Ilice imao je odvojeni pristup i blagajničku dvoranu u zasebnom dvorišnom krilu. Ova zgrada koju u Zavodu nazivaju istaknutim ostvarenjem zagrebačke i uopće hrvatske secesijske arhitekture tri je puta značajnije preuređivana. Tako su 1955. godine u arhitektonskom birou Žerjavić osmislili prenamjenu tavana u stambeni prostor. Prostor kavane Corso su pak 1933. preuređivali Stjepan Gomboš i Mladen Kauzlarić, a potom je to 1975. radio i Vjekoslav Richter.

Odlike kulturnog dobra ima i građevina koja zatvara blok Smičiklasove, Martićeve i Patačićkine ulice. Za vlastite potrebe 1926. godine dala ju je sagraditi Hrvatska poljodjeljska banka, osnovana 1901. godine s ciljem potpore hrvatskih svećeničkih i građanskih krugova. Tu četverokatnu poslovno-stambenu palaču projektirao je arhitekt Dionis Sunko. Palača Hrvatske poljodjeljske banke tim je vrjednija jer je njezin vanjski izgled, kao i bogata unutarnja oprema i dekoracija do danas gotovo u potpunosti sačuvana. Zgradu karakterizira za Sunka uobičajen total dizajn i art deco izričaj, a posebno su zanimljive dvije alegorijske figure na najvišim točkama pročelja. Riječ je o “Seljanki s rogom obilja” na desnoj pročelnoj strani te na lijevoj o “Seljaku s lopatom”, oboje djelo kipara Roberta Frangeša Mihanovića. Zgrada u prizemlju ima reprezentativnu i bogato opremljenu blagajničku dvoranu, koja je u centralnom dijelu natkrivena staklenom kupolom s vitrajima. Osim toga, zid iznad bačvastih bočnih niša ukrašen je ugrađenim zidnim slikama umjetnika Vladimira Becića. Ova palača ubraja se među najbolja i najznačajnija ostvarenja bogatog opusa arhitekta Sunka, specijalista za reprezentativnu bankovnu arhitekturu, koji je poznat i po projektiranju zagrebačkih hotela Dubrovnik i Esplanade. Najveći stupanj zaštite kulturnog dobra tražit će se i za kompoziciju triju stambenih zgrada u Ilici 51, 53 i 53a koju su 1887. projektirali u arhitektonskom birou Hönigsberg & Deutsch. Investitor je bio bankar Mavro Hönigsberg, otac arhitekta koji je i osmislio ove tri dvokatnice koje su komponirane u pročeljima tako da čine jedan objekt. Kao i u svim svojim projektima arhitekt Hönigsberg i u ovom je slučaju pažljivo osmišljavao dekorativne elemente pročelja, ali je s istim zanosom birao i detalje u opremanju interijera.

Zgrada na Trgu bana Josipa Jelačića 9 i 10 u kojoj se danas nalaze Gradska kavana i Zagrebačka banka također bi trebala postati zaštićena kao kulturno dobro. Autorski rad arhitekta Ignjata Fischera zapravo je palača nekadašnje Gradske štedionice koju je prvo 1924., a potom i 1929. godine dala izraditi ova institucija. Prizemlje i polukat južnog dijela zgrade bili su tada zamišljeni kao prostor za banku, dok je u Gradski podrum vodio poseban ulaz. Uz restoran, ondje je nekoć postojao i elegantno uređeni noćni lokal. Vanjski izgled zgrade karakteriziraju masivni stupovi s motivima stabla banane, tipični za egzotičnu romantiku art decoa u vrijeme jazza, a u istom stilu uređen je i interijer banke koji je i do danas u velikoj mjeri sačuvan.

U zajedničkom ateljeu arhitekata Viktora Kovačića i Huga Erlicha nastao je projekt za zgradu u Medulićevoj 2 koja je dovršena 1912. godine. Ova ugaona stambena trokatnica građena je za Hrvatsku banku za promet nekretninama koja je bila i investitor i vlasnik građevine. Ta je banka kao glavni motiv građenja imala rentabilnost pa su se u prizemlju i na prvom katu nalazili prostori za kavanu i kockarnicu koji su nosili bitno veću zaradu od najamnine nego li je to bio slučaj sa stanovima, kojih je na svakom katu bilo po tri. Iako stručnjaci procjenjuju kako se Hugo Erlich projektiranjem pročelja ove zgrade nije pretjerano iskazao, jedan je detalj bitno podigao vrijednost ove zgrade. Riječ je o, kako kažu, “smionom” rastvaranju prizemlja širokim ostakljenim otvorima. Tako je na moderan način prizemlje vrlo uspješno odijeljeno od gornjeg dijela građevine. Kako je ovaj arhitekt zgradu postavio na stupove od armiranog betona, a preostale plohe rastvorio staklenim površinama.

Ovo su samo neke od 19 novih zgrada na području zagrebačkog Donjeg grada koje bi uskoro trebale dobiti status zaštićenog kulturnog dobra. A kako je za sljedeće proljeće najavljen završetak kompletne revizije stanja svih donjogradskih građevina, za očekivati je da će i mnoge druge zgrade u tom dijelu glavnoga grada postati zaštićene kao vrijedan dio kulturne baštine.

NOVE ZGRADE A KATEGORIJE

Popis zgrada za koje zagrebački Zavod za zaštitu spomenika traži status najzaštićenijeg kulturnog dobra

1. Frankopanska 26
Prilaz Gjure Deželića 2
2. Medulićeva 2
3. Prilaz Gjure Deželića 12
4. Gajeva 22
5. Frankopanska 20
6. Trg Bana Josipa Jelačića 9 i 10
7. Ilica 49
8. Jukićeva 36/ Kršnjavoga 25
9. Ilica 27/Gundulićeva 2
10. Tomašićeva 10
11. Pierottijeva 4
12. Ilica 51 53 i 53a
13. Trg Žrtava Fašizma 2
14. Trg Žrtava Fašizma 3
15. Gundulićeva 35
16. Smičiklasova/Martićeva/Patačićkina
17. Andrije Hebranga 17 i 19
18. Jurišićeva 3
19. Martićeva 14/Tomašićeva 2