U prostorijama Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu, u Bogovićevoj 1, prošlog četvrtka otvorena je izložba „Djelovanje graditelja, arhitekata i građevinskih inženjera iz Češke na prostoru Hrvatske“, autorice Jasenke Kranjčević, znanstvene savjetnice u Institutu za turizam u Zagrebu, koju je organiziralo Hrvatsko-češko društvo uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, u suradnji s Hrvatskim kulturnim društvo Napredak – Napretkovim kulturnim centrom i Institutom za turizam.

Nije tajna da su moderni Zagreb i središta drugih manjih hrvatskih gradova kakva danas poznajemo izgradili i prostorno-arhitektonski oblikovali brojni inozemni arhitekti koji su se većinom ovdje kasnije i nastanili, no dok je moderna arhitektura između dva svjetska rata dobro istražena – s naglaskom na tridesete i četrdesete godine 20. stoljeća – još uvijek javnosti nije dovoljno prezentirana sva plejada značajnih graditelja, inženjera i arhitekata s prijelaza 19. u 20. stoljeće pa sve do kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Hotel Palace na Trgu J. J. Strossmayera u Zagrebu otvoren je 1907. kao prvi hotel u Zagrebu, arhitekti su bili Leo Hönigsberg i Julije Deutsch. FOTO: Jasenka Kranjčević, Mario Milošević

Zamjenik češkog veleposlanika u Hrvatskoj Slavomír Goga na otvorenju izložbe naglasio je kako „izložbe poput ove pokazuju slojevitost i dugu povijest uzajamnih hrvatsko-čeških odnosa“. Iako se izložba bavi osobama iz 19. i 20. stoljeća, Goga je spomenuo i djelovanje učenikâ praškog graditelja Petra Parlera početkom 15. stoljeća, koje se smatra autorima južnog portala crkve svetog Marka u Zagrebu, a podsjetio je i na nedavno preminulog češkog arhitekta hrvatskog porijekla Vladu Milunića, suautora najpoznatije suvremene građevine u Pragu, tzv. Kuće koja pleše. „Arhitektura je pružila, a u današnjem globaliziranom svijetu pruža možda još i više, priliku za miješanje identiteta i različitih kulturnih utjecaja, od čega nastaju nove kvalitete i nova umjetnička djela koja u obliku zgrada i načina uređenja javnih prostora povratno utječu i na nas koji u tim sredinama živimo, koji pored tih zgrada prolazimo i koji te javne površine koristimo“, rekao je Goga.

Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac istaknuo je da nikada do sada djela graditelja, arhitekata i građevinskih inženjera iz Češke na prostoru Hrvatske nisu bila prezentirana na jednim mjestu i tako cjelovito, kao svojevrstan fenomen u hrvatsko-češkim vezama. „Djela čeških arhitekata i graditelja nalaze se diljem Hrvatske i u odnosu na djela drugih umjetnika njihova su najvidljivija. Njihove građevine oblikuju identitet hrvatskih gradova ili krajolika, pokraj njih prolazimo svakodnevno, a da toga nismo ni svjesni“, rekao je Lipovac, spomenuvši da osim Bartola Felbingera niti jedan drugi češki arhitekt nema u Zagrebu svoju ulicu.

Stambeno – poslovna zgrada Kallina u zagrebu koju je 1904. izgradio Vjekoslav Bastl. FOTO: Jasenka Kranjčević, Mario Milošević

„Naime, kad se govori o doprinosu koji su Česi dali Hrvatskoj, onda možda prvo na pamet padaju glazbenici kojih je vjerojatno i bilo najviše jer gotovo nema mjesta u Hrvatskoj gdje nije djelovao barem jedan češki glazbenik, i ta je tema dobro obrađena, iako još uvijek nedovoljno. Imamo glumce koji su došli iz Češke, hrvatske književnike češkog porijekla, relativno je poznato da su neki od prvih profesora modernog Sveučilišta u Zagrebu došli upravo iz Češke, ali da su iz Češke došli i značajni arhitekti i graditelji, to je već manje poznato“, tumači Lipovac.

Na izložbi su prezentirana djela 32 graditelja, arhitekata i građevinskih inženjera rodom iz Češke koji su djelovali na prostoru današnje Hrvatske od njih ukupno 50 koliko ih je poznato. Neki su se u Hrvatskoj nastanili trajno, primjerice Bartol Felbinger, Rupert Melkus, Lav Kalda, (Alois) Vjekoslav Bastl, Julio Deutsch, Josef Dryák, Josef Dubský, Josip (Josef) Kodl i Zdenko Sila, a neki su djelovali kratko, isključivo zbog posla. Među njima su još od istaknutijih po projektima i realizacijama Josef Franz Maria Hoffmann, Jan Kotĕra, Emil Králíček, Matĕj Blecha, Vinko Hlavinka, František Lýdie Gahura, Leopold Bauer, Josef Hruby, Ferdinand Fencl, Viktor Beneš, Karel Jan Beneš, Karel Kotas, Jiří Stibral, Alois Zima, Severin Ondřej, Adolf Tichy, Václav Vítĕzslav Chytrý, Wilhelm Jelinek, Josef Schulz, Rudolf Jungmann, Antonin Slaviček i Carl Seidl.

Zgrada Šećerane Osijek izgrađena 1906. arhitekta Viktora Beneša. FOTO: Jasenka Kranjčević, Mario Milošević

Na hrvatskim prostorima djelovali su na različite načine. Osmišljavali su, projektirali ili izvodili različite vrste građevina: ugostiteljsko-turističke, kulturne, industrijske, stambene, obrazovne, izložbene, vojne, parkovne, i tako pridonijeli oblikovanju pojedinih naselja. Radili su i na urbanističkim rješenjima, a među njima je najpoznatije Borovo naselje, nekad Bataville (František Lýdie Gahura, 1931.). Rupert Melkus trasirao je donjogradske ulice te projektirao Zrinjevac, groblje Mirogoj i mirogojsku mrtvačnicu, Tvornicu duhana u Klaićevoj ulici i tijekom njegovih dvadesetak godina djelovanja u Zagrebu kao građevinskog inženjera nije bilo građevinskog i infrastrukturnog projekta u koji nije bio uključen, a nakon potresa 1880. s Augustom Šenoom obilazio je stradali grad. Bartol Felbinger izgradio je veliki dio Gornjeg grada, ali i vijećnicu u Samoboru, dvorac Januševec te u Glini katoličku i pravoslavnu crkvu, koje su obje na žalost srušene.

Vjekoslav Bastl je u Zagreb donio secesiju u njezinom čistom, zrelom obliku; sagradio je Etnografski muzej, kuću Rado na Trgu bana Jelačića 5, Lučbeni zavod na Marulićevu trgu (danas Kemijski fakultet), tržnicu Dolac, zatim kuću Kallina s fasadom od keramičkih pločica koja je posljednjih godina nakon obnove postala pravo secesijsko otkriće mnogim Zagrepčanima. Lav Kalda projektirao je zgradu Hrvatskog sabora, zgradu Hrvatske gospodarske komore na Rooseveltovu trgu i nekoliko čeških domova (primjerice u Šubićevoj 20 u Zagrebu, gdje je niz godina bio smješten Radio Zagreb). Josef Dubsky sagradio je paromlin i crkvu svetog Blaža, a Julio Deutsch hotel Palace, zgradu Trgovačke obrtne komore na uglu Zelenog vala i Savske ulice te Starčevićev dom.

Autorica izložbe Jasenka Kranjčević već sprema knjigu na istu temu i ona je skoro gotova. FOTO: Jasenka Kranjčević, Mario Milošević

U razgovoru za Nacional, autorica izložbe Jasenka Kranjčević istaknula je da su se u razdoblju od početka 19. do sredine 20. stoljeća mijenjali strukovni nazivi, trendovi i stilovi u arhitekturi, kao i države, što je za posljedicu imalo i mijenjanje zakonske regulative. „Češki arhitekti i graditelji školovali su se u Pragu, Beču, Brnu, Parizu i u njemačkim gradovima i zahvaljujući tome je Hrvatska, koja je bila spremna prihvatiti nove ideje u oblikovanju i konstrukcijama, arhitektonski slična srednjoj Europi“.

Pojašnjava da niti sama nije sigurna kako je došla na ideju da se bavi inženjerima, graditeljima i arhitektima iz Češke koji su djelovali u Hrvatskoj, iako se s njihovim nacrtima i djelima počela susretati preko istraživanja turističke arhitekture na Institutu za turizam.

Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

„Ni sama ne znam kako sam došla na ideju. Mislim da se ideja kritizirala zbog dugogodišnjeg bavljenja graditeljskom baštinom i njezinim autorima. Kada često ‘vrtite’ stvaralaštvo brojnih graditelja, arhitekata i građevinskih inženjera, najprije pokušate napraviti ‘red u glavi’, zatim ih mapirati, a zainteresirate se za njihove biografije. Vezano uz djelovanje graditelja, arhitekata i građevinskih inženjera iz Češke koji djeluju u Hrvatskoj istraživanje je započelo još oko 2012. godine kroz znanstveni projekt Turizam, prostor i promet Instituta za turizam. Ali istraživanje je bilo vezano uz turističku arhitekturu i hrvatski Jadran. Rezultati istraživanja prezentirani su osim znanstvenim člancima i izložbom koja je obišla pet hrvatskih i pet čeških gradova. Kriteriji za odabir za ove izložbe bio je da su graditelji, arhitekti i građevinski inženjeri rođeni u Češkoj, a djelovali u Hrvatskoj – privremeno ili stalno. Iako ih je poznato pedesetak, na izložbi ih je prezentirano 32 zbog ograničenog prostora i financija“.

Vremenski raspon pokriva djelovanje navedenih inženjera, graditelja i arhitekata od samog početka 19. stoljeća do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća, i obuhvaća cijelu Hrvatsku i zgrade različitih namjena: stambenu, obrazovnu, industrijsku, turističku i vojnu arhitekturu. Oni su svoje stručno obrazovanje stjecali u brojnim europskim gradovima, Pragu (ugledni Politehnički zavod), Beču, Brnu – a neki i u Parizu – te su stjecali inženjerska, graditeljska zvanja, nisu bili samo arhitekti.

To se i sada u zagrebačkim potresima pokazalo važnim za otpornost njihovih djela jer te zgrade nisu previše stradale. Glavni razlog tomu je uporaba tzv. željeznog betona: stavljali su u konstrukcijsku mrežu zgrada željezničke šine i profile željeznih greda, mnogo prije pojave i primjene armiranog betona.

Most preko potoka Gradne u Samoboru, arhitekt Josef Dubský; opatijski Hotel Villa Al Mare Milenij iz 1908., arhitekt Carl Seidl. FOTO: Jasenka Kranjčević, Mario Milošević

„Strukovni nazivi određivani su zakonima, a mijenjali su se kroz vrijeme (inžinir, inžinjer, graditelj i dr.). Ali važno je što su stečena znanja kroz obrazovanje u različitim europskim gradovima primjenjivali na prostoru Hrvatske. Zato nije neobično da su zgrade i naselja nastali pod europskim i svjetskim trendovima u arhitekturi. Ne samo u oblikovanju već i primjeni konstrukcija i novih građevinskih materijala kao što je željezni beton, kasnije armirani beton. Npr. inženjer Josip (Josef) Chvála koji je diplomirao na Politehničkom zavodu u Pragu, a radio u Hrvatskoj, u Zagrebu je 1903. održao prvo predavanje o armiranom betonu. Zatim, inženjer Josip (Josepf, Josef) Dubský izvodio je brojne zgrade od željeznog i armiranog betona u Zagrebu, primjerice kupolu crkve sv. Blaža u Zagrebu ili primjerice most preko Gradne u Samoboru. Upotreba armiranog betona omogućuje tzv. elegantnije i vitkije konstrukcije pa osim što su lakše, izgledaju lepršavije. Zgrade koje su izvedene od kvalitetnog betona i upotrebe željeza svakako su otpornije na potres od onih u kojima nema željeza“, pojašnjava Jasenka Kranjčević.

Vila Neptun opatijskog hotela Miramar iz 1900., arhitekt Adolf Tichy. FOTO: Jasenka Kranjčević, Mario Milošević

Ti su češki majstori izgradili neke od najreprezentativnijih zgrada koje definiraju lice, identitet i stil današnjeg centra Zagreba i drugih gradova po Hrvatskoj, a čini se da im tek sada dajemo na zasluženom značaju. Jasenka Kranjčević naglašava kako su jedni projektirali, a drugi izvodili djela i nisu nužno na jednom projektu uključena ista češka imena. Primjerice, Jan Kotĕra radio je u Dubrovniku dogradnju hotela Imperial.

„Zagreb, Osijek, Opatija, Split, Dubrovnik, Borovo naselje, Križevci samo su neki od gradova u kojima su djelovali. U Osijeku su također izvedene brojne zgrade. Tvornicu šećera u Osijeku projektirali su arhitekti iz Češke. Osim u gradovima djelovali su i u selima. Tako su Češki domovi izvedeni u Hercegovcu i Jazveniku. U Apatovcu je uređen izvor vode. Na Matić poljani (Mrkopalj) podignut je spomenik stradalima, itd. Istraživanje je osmišljeno s ciljem da se osvijesti naša baština i da se zna tko je gradio ili projektirao“, ističe autorica izložbe.

No neće sve ostati samo na izložbi, Jasenka Kranjčević već sprema knjigu na ovu temu i ona je skoro gotova. Potrebne su još financije za prijelom i tisak, a smatra da bi bilo dobro da se knjiga tiska na češkom i engleskom kako bi bila dostupnija i drugim tržištima.

Još su je neki detalji posebno iznenadili u istraživanju arhivske građe, za kojom je tragala na različitim mjestima, o čemu će opširnije pisati u knjizi. „Materijali – projekti – sakupljani su iz različitih izvora: knjige, znanstveni članci, enciklopedije, arhivi, muzeji, stare razglednice iz Hrvatske, Austrije i Češke. Iako sam većinu fotografija zgrada izradila sama, bez pomoći ljudi iz Samobora, Brdovca, Mrkoplja, Križevaca, Kaštela, Daruvara, Ministarstva kulture i medija, Austrije i Češke izložba bi bila na mnogim mjestima manjkava. Kada istraživanje graditeljske baštine stavljate u kontekst vremena ne samo kroz trendove u arhitekturi, već i kroz političke prilike vidite različite sudbine. Neki od njih bez obzira na to što su bili nadareni arhitekti pred kojima je bila karijera ili doktorirali vrlo mladi, završili su tragično. Neki su nestali pod nerazjašnjenim okolnostima 1939. godine. Neki od njih mogli su živjeti lagodno u svojim sredinama, ali su se odlučili za samostalne karijere u novim sredinama kao što je Hrvatska. Neki su djelovali u brojnim državama Europe pa tako i Hrvatskoj, što pokazuje visoku mobilnost, ali i okrenutost tržištu i novim sredinama. Carl Seidl se pokazao kao europski arhitekt, iako je nama poznato samo njegovo stvaralaštvo na Opatijskoj rivijeri. Nekih zgrada više nema, srušene su ili izgorjele, neke nisu nikada izvedene, a neke se obnavljaju nakon potresa“, zaključila je Jasenka Kranjčević.

Natječajni projekt za Biološko-oceanografski institut u Splitu. FOTO: Jasenka Kranjčević, Mario Milošević