Psihijatar Oliver Ojdanić iz Centra za psihotraumu i krizna stanja KBC-a Zagreb za ZG News analizira kako pandemija i nedavni potres utječu na zdravlje oboljelih od PTSP-a

S Oliverom Ojdanićem, specijalistom psihijatrom Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu te Centra za psihotraumu i krizna stanja KBC-a Zagreb, razgovarali smo kako pandemija koronavirusa i posljedice velikog potresa u Zagrebu djeluju na osobe s dijagnosticiranim posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP-om). Doktor Ojdanić  za ZG News govori i hoće li se nakon ovih kriza povećati broj ljudi sa psihičkim poremećajima.

‘Ljudi s već dijagnosticiranim i liječenim PTSPom teže podnose krize’, kaže psihijatar Ojdanić

ZG News: U Klinici u kojoj radite, prije ovih događaja pružali ste pomoć i ljudima s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP). Kako se u situacijama kada je svima promijenjen način života, takvi ljudi nose s pandemijom?

Ljudi s odranije dijagnosticiranim i liječenim PTSP-om teže podnose krize, tako i epidemiju koja je dodatni stres sama po sebi jer su od prije opterećeni stresom te su im mogućnosti adaptacije na novi stres i kompenzacije značajno reducirani. Iz tog razloga može doći do pogoršanja njihovog stanja.

ZG News: Koliko je na njihovo stanje utjecao stres nakon potresa u Zagrebu i ima li neka poveznica za sve osobe s PTSP-om?

Stres nakon potresa smo doživjeli svi koji živimo u području grada Zagreba i njegove okolice, najviše oni koji su bliže epicentru, a prave psihičke posljedice potresa ćemo tek naknadno osjetiti. Osobama s PTSP-om je to dodatna trauma – retraumatizacija, pa takav dodatni stres još teže podnose i može doći do pogoršanja njihova stanja.

ZG News: Mnogi PTSP povezuju isključivo kao posljedicu vezanih za ratna zbivanja u RH. Jesu li oni u većini u odnosu na druge osobe kod kojih je PTSP nastao zbog drugih razloga?

S obzirom na to da se u Hrvatskoj dijagnoza PTSP-a počinje koristiti tijekom Domovinskog rata, najviše imamo ratnog PTSP-a, i to pretežno unutar braniteljske populacije. Što ne znači da ratnog PTSP-a, nema i u općoj populaciji, kod ljudi koji nisu izravno sudjelovali u borbenim djelovanjima. I naravno, PTSP nije isključivo vezan s ratom, već s bilo kojom traumom koju svatko od nas može doživjeti tijekom života. Takve traume su upravo i potres i epidemija ili druge prirodne katastrofe, kao i sve druge moguće osobne i obiteljske traume, tragedije, teške stresne situacije.

ZG News: Što savjetujete ljudima s dijagnozom PTSP-a u zadnjih mjesec, dva otkada je nastupila pandemija?

Kao prvo, da kao i svi mi, slijede upute Kriznog stožera, jer je to presudno kako bismo pobijedili epidemiju i kako bi se, koliko god je to moguće, što prije normaliziralo stanje. Razumljivo je da ljudima s od ranije poznatim PTSP-om, i ne samo njima, već svima s prethodnim psihijatrijskim stanjima i bolestima, posebno teško padaju upute o ograničenom kretanju, stroga pravila ponašanja, otežan pristup i kontakt s obiteljima, prijateljima, svojim liječnicima, psihijatrima itd. Savjet je da budu strpljivi, jave se svojim liječnicima, psihijatrima radi savjeta i uputa o eventualnim korekcijama terapije, održavaju kontakte sa svojim bližnjima i prijateljima putem suvremenih sredstava komuniciranja kako bi lakše podnijeli socijalnu distancu.

ZG News: Je li zbog pandemije i zagrebačkog potresa porastao broj osoba s PTSP-om koji su zatražili psihološku pomoć?

Zasad u nešto manjem obimu, no za očekivati je značajan porast ljudi koji će potražiti pomoć psihijatra unutar otprilike 6 mjeseci nakon „normalizacije“ stanja. Sad su ljudi više opterećeni izravnim posljedicama potresa i još uvijek aktualnom opasnosti od covida-19. Tek kasnije će se značajno osjetiti posljedice stresa nakon potresa, stalne napetosti zbog epidemije, smanjenih socijalnih kontakata, ograničenog kretanja, vrlo vjerojatne gospodarske krize, gubitka radnih mjesta i sl.

ZG News: Pružate li pomoć svojim pacijentima, u ovim okolnostima putem telefona? U Klinici Vrapče uveli su tzv. telepsihijatrijsku pomoć koju navodno konzumira veliki broj građana…

U Centru za psihotraumu i krizna stanja KBC-a Zagreb postoji dežurni telefon koji praktično bez dana prekida funkcionira od 1986., dostupan za krizne situacije od 0-24, a pri kojem dežuraju isključivo psihijatri i psiholozi te daju stručne savjete putem tog telefona. I u samoj Klinici su organizirali psihijatrijsko savjetovanje i pomoć putem videoveze koji također dobro funkcionira. No važno je napomenuti da ipak ništa nije toliko učinkovito kao izravan kontakt liječnika s pacijentom, tako da je vid pomoći organiziran „na daljinu“ u ovim okolnostima odlično rješenje, ali ipak uz nekakva ograničenja.

ZG News: Hoće li se ova situacija odraziti na povećani broj, tu mislimo primarno na Zagrepčane, osoba kod kojih bi mogle ostati trajne psihološke posljedice i kojima bi se mogao dijagnosticirati PTSP?

Izloženost stresu i traumatskim iskustvima ne znači da će svi oboljeti od PTSP-a. Odgovor našeg tijela i uma na stres ovisi o puno čimbenika. Svi mi imamo određenu otpornost i/ili osjetljivost prema bolestima, kako tjelesnim tako i psihičkim. Naša otpornost na stres i traumu se tijekom života mijenja, raste ili slabi, na što imaju utjecaj prethodna iskustva i traume, obiteljske, socijalne i ekonomske okolnosti, trenutno psiho-fizičko stanje i kondicija te još puno drugih čimbenika.

Građani Zagreba i područja oko Zagreba su imali tu nesreću da su usred epidemije imali i potres pa je za očekivati da će broj osoba kojima će se dijagnosticirati PTSP biti veći nego u ostalim područjima Hrvatske, a u kojem postotku to će tek vrijeme pokazati.