Na predavanju o koprodukcijama koje je održao u četvrtak u okviru Zagreb Film Festivala, Stephane Guenin, koji se bavi pravom zabavne industrije, poručio je kako je danas gotovo nemoguće snimiti film sa samo jednim producentom, kako su koprodukcije neizbježne, te da filmaši moraju shvatiti kako producent nije negativac, nego netko tko mu može ostvariti san.

Guenin je zadužen za vođenje kampanje za plasman proizvoda u međunarodnim dugometražnim filmovima, a bio je i na dužnosti predsjednika najstarijeg udruženja francuskih producenata, AFPF. S obzirom da je i filmski autor, scenarist i redatelj te upravo dovršava postprodukcijsku fazu svog trećeg dugometražnog filma, američke produkcije “Killing Uncle Roman”, na predavanju je podijelio svoja iskustva s kompetetivne filmske scene na kojoj se sve teže nametnuti.

“Film košta puno novaca, ali može i vratiti puno novaca, najprije treba procijeniti koliko će koštati, potom izabrati način financiranja, a onda i pronaći partnere unutar vaše zemlje i izvan nje”, rekao je, dodavši da iznimka nisu niti veliki filmovi, na kojima u prosjeku surađuje između 15 i 40 partnera.

Guenin kaže kako je važno odabrati pouzdanog i profesionalnog partnera, o čemu u Francuskoj postoje stroga pravila,  pa  europski koproducent  mora biti službeno registriran. “Ne možete se sami prozvati profesionalnim producentom ako niste producirali film u protekla 24 mjeseca”, napomenuo je.

“Kad tražite producenta treba pronaći pouzdanog partnera jer filmski biznis barata velikim ciframa, čak i kada se radi o niskobudžetnom flmu to je oko milijun eura, srednjebudžetni od pet do šest milijuna, dok visokobudžetni nema granica”, ustvrdio je.

Francuska je zemlja s jednim od najsloženijih i institucionaliziranih mehanizama financiranja filmova, od Nacionalnog filmskog fonda i regionalnog financiranja do MEDIA-e i Eurimagesa.

To je i jedna od pet zemalja s najvećim brojem proizvedenih filmova, prema podacima iz 2013. na prvom mjestu je bila Indija s 1724 filma, slijedi SAD s njih 738 te Kina (638), Japan (591) te Francuska (270).

“Prosječno se u Francuskoj snimi između 260 i 300 filmova, 70 posto su igrani filmovi, 23 posto dokumentarci, a dva posto animirani, koji trebaju puno novaca i vremena da se naprave”, rekao je.

Prošle godne snimljena su 283 filma, od čega sue 124 igrana filma bile međunarodne koprodukcije s četrdeset inozemnih kopoducenata.

“Ako nemate veliki budžet male su vam šanse da se probijete u inozemstvu,  zato je važno predvidjeti puno detalja kada je riječ o koprodukcijama, primjerice, na kojem će se jeziku snimiti film, jer engleski svakako olakšava ulazak na druga tržišta, a većina i želi dugometražne igrane  filmove”, ustvrdio je.

Posljednjih se godina nastavlja trend popularnosti filmskih nastavaka i franšize, pa je u 2013. čak 80 posto među prvih deset najpopularnijih filmova spadalo u tu kategoriju.

“Uvijek morate znati koja su očekivanja vašeg tržišta i što publika želi, u Francuskoj su to ili francuske komedije ili velike i popularne produkcije”, dodao je.

Po njegovim riječima, važno je predvidjeti i gdje će se film prikazivati jer danas i neki od najkvalitetnijih filmova nikada ne dođu u kina, osim kada se promoviraju na festivalima, a inače se prikazuju na brojnim drugim novim platformama.

Francuska se može pohvaliti i s najvećim brojem kina u Europi, slijedi Njemačka, Velika Britanija , Italija, Španjolska, a Hrvatska  je na 21. mjestu. “Morate imati mjesto gdje ćete prikazivati svoj film, čak i kada je on mali natječete se s velikim produkcijama”, istaknuo je.

Kvalitetne filmske ekipe privući će produkcije u Hrvatsku

Ono u čemu se Hrvatska ipak može nadati boljem plasmanu je dolazak inozemnih produkcija. “Zahvaljujući svim produkcijama koje ste imali u proteklo vrijeme imate i sve bolje filmske ekipe koje mogu raditi na najproduktivniji, američki i engleski način”.

“Zato je važno razvijati znanja i vještine, kao što je to napravio Island, gdje se snimaju mnogi filmovi. Puno su naučili, a i to jako privlači producente”, istaknuo je.

Europskom je filmu osobito teško probiti se na velika tržišta. “Na velikim festivalima i filmskim sajmovima imate samo prvih pet minuta projekcije da uvjerite kupce da vaš film nešto vrijedi,  na temelju toga donose odluku i onda odlaze dalje”, kaže Guenin.

Njegov je masterclass organiziran u okviru Industrije ZFF-a, u suradnji s prestižnom francuskom školom za film, fotografiju i zvučni inženjering ENS Louis-Lumière i Akademijom dramske umjetnosti.

Francusku školu,  koju su 1926. utemeljili Louis Lumière i Léon Gaumont,  predstavila je  moderatorica masterclasssa Bojana Momirović.

Riječ je o obrazovnoj ustanovi koja je već više od 90 godina predvodnik u filmskom i fotografskom obrazovanju. Ona nudi pripremne programe za stručni studij i stručne studije u audiovizualnoj industriji, teorijsko, praktično, tehničko i umjetničko obrazovanje i osposobljavanje.

Škola je pod pokroviteljstvom francuskog Ministarstva za visoko obrazovanje i istraživački rad te nudi od države financiran postdiplomski studij kojim se stječe Magisterij priznat na državnoj razini.

S obzirom da želi zadržati mjesto među vodećim obrazovnim institucijama u okruženju stalnih tehnoloških promjena, škola provodi programe za primijenjena istraživanja te svake godine nudi više od 30 kolegija za daljnje usavršavanje.