U studiju Novog dana gostovao je predsjednik Sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a, Anto Jelić, koji se osvrnuo na pitanje razine sigurnosti vozača i kontrolora ZET-a, piše N1.

Svako malo zabilježeni su incidenti u zagrebačkim tramvajima, od verbalnih napada do ozbiljnih fizičkih prijetnji, prema vozačima i kontrolorima. Kako objašnjavate taj porast nasilja u javnom prijevozu?

“Nažalost, istina je to što ste rekli. Svakim je danom to sve intenzivnije. U prvom mjesecu imali smo 3 napada, od kojih se u jednom slučaju koristio suzavac. Od gradonačelnika i Holdinga tražili smo mjere koje bi trebale našim djelatnicima olakšati posao. Rezultat toga je i ovaj okrugli stol na Kaptolu”.

Zašto dolazi do napada na vozače?

“Prošle je godine bilo 12 fizičkih napada na vozače autobusa, 8 na kontrolore tramvaja i 2 na vozače tramvaja. Verbalni nisu navedeni. Dogodila se jedna situacija, primjerice, kad je kontrolor karata na Trgu bana Jelačića dobio šamar od gospođe koja ima 40-ak kilograma. Puno toga naši ljudi prešute, pretrpe. Fizički slučajevi, kad se nanese ozljeda, često znaju rezultirati i težim ozljedama.

Uprava Holdinga i ZET-a dala je obvezu vozačima da kontroliraju karte na ulazu u autobus, a kontrolori moraju svim putnicima provjeriti karte. Zna se točno koliki je broj putnika koji kontrolor obradio i na kojoj ruti. Oni ne mogu izbjeći svoj posao, iz toga se izrodio veći broj napada na vozače karata”.

Koje su najopasnije autobuske i tramvajske linije i je li zamijećeno u koje doba dana se takvi napadi najčešće događaju? Je li to slučaj, primjerice, u kasnim večernjim satima?

“Nema određenog pravila gdje se to događa, osim što je izraženije u jutarnjim satima u blizini diskoteka. Prije 15-ak dana su se dogodila 2 napada, jedan je bio u 10 sati ujutro, drugi u 3 popodne. Pristojni ljudi nisu problem, oni uvijek kupe kartu i normalno se voze. Ljudi koji su bahati, koji ne poštuju pravila, koji se ponašaju kao kauboji koji nikoga ne poštuju… treba se sve napraviti da bi se vozači od njih zaštitili”.

Nikada kao dosad nismo imali toliko nadzornih kamera u prometu, pa i u autobusima i tramvajima. Pomaže li to barem da se počinitelji pronađu i kazne?

“U tramvajima su pomogle, itekako. Prije 10-ak godina se napravila inicijativa da se fizički odvoji vozač od putnika. U 70 posto novih tramvaja ima kamera. Izraženiji su napadi na vozače autousa, jer tamo nema video nadzora. Inicijativa je da se uvedu kamere u sva vozila, ali i da se iskoristi gradski videonadzor, kako bi se lakše mogli naći počinitelji mnapada. Problem je s policijom. Policija dođe i napravi uviđaj, pa podnese prijavu protiv napadača, ali i protiv vozača. Naši ljudi izbjegavaju zvati policiju i u situacijama kad dođe do fizičkog kontakta, jer će i oni dobiti prijavu.

Osim toga, pravosuđe je problem. Vozači su odgovorne osobe. Policija se mora staviti u službi onoga koji je napadnut, a pravosuđe mora voditi računa o kazni za počinitelja. Sve je to na razini kaznene prijave ili uvjetne kazne. Prošle smo godine imali jednu kaznu zatvora od osam mjeseci, kad je čovjek nožem napao vozača. Nisam siguran da je i ona do kraja izdržana”.

Kako vozači reagiraju tijekom napada?

“Oni su uglavnom tijekom vožnje, u prometu, i ne mogu se braniti. U busu upravljaju životima 40 – 50 ljudi, u tramvajima i više. Kod Vrapča se dogodio napad, ali srećom blizu stanice. Zar moramo čekati da se napadi dogode na Mostu mladosti ili Jadranskom mostu, pa da autobus padne u provaliju i na taj način se ugroze životi većega broja ljudi?

Sindikat neće odustati od toga da se vozači zaštite. Ukoliko se zahtjevi ne realiziraju, sindikat ima metode kako da se to riješi i da se ispune zahtjevi. Prošle godine smo zaustavili promet u Splitu, pa je gradska vlast reagirala. To ćemo napraviti i u Zagrebu, ako bude potrebe. Mi samo želimo da naši vozači sigurno dođu na radno mjesto, sigurno obave svoj posao i sigurno se vrate s njega”.