NOVA PREMIJERA U ZAGREBAČKOM KAZALIŠTU MLADIH

Predstava “Ponoć” redatelja Ivana Planinića nastala prema tekstu Josipa Kulundžića nova je predstava Zagrebačkoga kazališta mladih koja će se premijerno izvesti 10. ožujka. Riječ je o diplomskoj predstavi Ivana Planinića pod mentorstvom Tomislava Pavkovića na kazališnoj režiji Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Dramski tekst “Ponoć” davne 1921. nagrađen je Demetrovom nagradom, a iste godine, u režiji Branka Gavelle, praizveden je u HNK u Zagrebu. Otada gotovo zaboravljen autor, kao i njegov dramski opus, u pročišćenoj redateljskoj adaptaciji Ivana Planinića traži novi put do današnje kazališne publike. U predstavi “Ponoć” igraju Hrvojka Begović, Edvin Liverić, Frano Mašković, Krešimir Mikić, Anđela Ramljak i Lucija Šerbedžija, a Planinić je i autor dramaturgije te adaptacije. U ZeKaeM-u je pretprošle sezone Planinić režirao predstavu “Elza hoda kroz zidove”, diplomski ispit producenta Jure Matulića. Predstava je bila dobro primljena pa je Planinić dobio priliku režirati i ovaj diplomski ispit. Za Nacional su Planinić i Hrvojke Begović otkrili svoje viđenje predstave i govore o ulozi žene u društvu, što je snažna referenca na likove u drami.

“Tekst ‘Ponoć’ čitao sam kao dio nastave na studiju režije. Tekst, iako zaboravljen, i dalje zapanjuje svojom začudnošću i otvorenošću izvedbenog tumačenja. U njemu sam prepoznao ispitivanje granica ljudske želje za promjenom svijeta”, kazao je Planinić i tvrdi da mu je iskustvo režiranja predstave u institucionalnom kazalištu neprocjenjivo te da bi bilo dobro kada bi nastava režije sadržavala još više suradnji s institucionalnim kazalištima.

Planinić je, govoreći o ženskim likovima, kazao kako je danas pozicija žene, ne samo u Hrvatskoj, dubinski deprivilegirana i u jednakoj mjeri oblikuje heteronormativnu kulturu kao i pozicija muškarca. Glumica Hrvojka Begović, članica ansambla ZeKaeM-a koja igra glavnu ulogu Lenku, kaže da je s jedne strane ulozi pristupila sa srcem i razumom, a s druge njihovom dekonstrukcijom.

“U procesu svakog mog rada sadržano je napredovanje i nazadovanje, samokritika i samohvala i u tenziji između svega toga možda može nastati uloga”, rekla je Hrvojka Begović i naglasila da se “Ponoć” bavi željom, žudnjom i mogućnošću, odnosno nemogućnošću promjene vlastita bića.

Ta mlada glumica nedavno je završila Akademiju dramskih umjetnosti i kaže da su ona i Planinić generacija i po godinama i po studiju pa ne osjeća razliku u njihovim iskustvima.

“Radili smo u predstavi ‘Doviđenja djeco’ Kunst teatra, to je bio njegov ispit iz inovativne režije i imam osjećaj da smo kroz nju oboje sazrijevali pa mi je drago da se naš rad sad nastavlja i u ZeKaeM-u”, istaknula je Hrvojka Begović i otkrila što misli o ženskim likovima u dramama koje su nastajale 1920-ih i 1930-ih, kad i “Ponoć”. Tada su žene prikazivane kao grješnice ili nedužne djevojke, čak često bez imena i karaktera. Ženski likovi su, kazala je ona, češće stereotipni u dramskoj literaturi, iako ni muški likovi nisu izuzeti od toga.

“U pristupu liku važno je sagledati njegove općenitosti i specifičnosti, odnosno koji općeniti pojam zastupa i koje specifične silnice ima u sebi. Moja Lenka u sebi ima želju za promjenom, ali i nemogućnost te promjene zbog vlastita karaktera, ima želju da bude netko drugi i veliki strah od toga da se to ostvari. Zato mi je zanimljiva”, rekla je glumica i naglasila važnu temu, a to je položaj žene u društvu. On je, kazala je Hrvojka Begović, i u Hrvatskoj i u svijetu vrlo loš.

“Nedjeljiv je od ekonomskog položaja žena: nejednakost plaća, nejednake mogućnosti napredovanja, neplaćeni kućanski rad – da nabrojim samo neke probleme. Kao posljedica ekonomskog položaja žena dolaze nasilje nad ženama, uskraćivanje seksualnih i reproduktivnih prava i druge vrste opresija. Ženska solidarnost je, čini mi se, važan faktor za put prema društvenoj jednakosti, a kao glavne saveznike u borbi žena za jednakopravnost vidim upravo muškarce koji se uspiju emancipirati iz svojih stereotipa. Da oprimjerim: u Hrvatskoj bijelac, heteroseksualac, katolik i Hrvat, po svim elementima privilegirani muškarac koji je u stanju shvatiti svoju privilegiranost i ne boji se njena gubitka, odnosno onaj koji se može emancipirati, trebao bi biti glavni partner žena u njihovoj borbi za jednakopravnost”, zaključila je Hrvojka Begović.