Festival europske kratke priče ponovno je u Zagrebu i Rijeci: šesnaestu godinu zaredom FEKP dovodi najbolje domaće i strane autore koji će pričati i čitati svoju Europu – jedni gledajući je očima putnika, drugi useljenika; neki azilanata, a neki domaćina. Tema Festivala upravo je luka Europa, Europa kao prostor susreta i razmjene, točka polaska, odlaska i povratka.

Na Festivalu će se predstaviti i Chika Unigve iz Nigerije. Radovi su joj prevedeni na nekoliko jezika. Dobitnica je nekoliko nagrada i stipendija i trenutačno na Sveučilištu Brown predaje kreativno pisanje.

NACIONAL: Vaše priče pune su melankolije, a likovi su poput ‘malih’ ljudi. Što vas inspirira za priče?

Život. Prisluškujem. U autobusu. Na aerodromima. U vlakovima. Čitam novine. Slušam dok ljudi razgovaraju.

NACIONAL: Što vas je inspiriralo za prvu priču?

Moja prva objavljena priča bila je inspirirana pričama koje sam čula od Afrikanaca koje su u Europi tretirali kao građane drugog reda. Bila je objavljena i na BBC-ju.

NACIONAL: Pokušavate čitatelje upoznati s Afrikom, ljudima, ritualima, navikama. Što volite u Africi?

Nisam dovoljno putovala kroz kontinent da bih nešto izdvojila. Što volim u Nigeriji? To je dom i to je dovoljno.

NACIONAL: Religija je jako važna u Africi, a i o tome također pišete. Koliko utjecaja ima religija na ljude u vašoj državi i kako oni gledaju na nju?

Nigerijci su iznimno duhovni, i kršćani i muslimani, a kad su došli već su pronašli narod koji je predisponiran za religiju. Nigerijci su jako religiozni.

NACIONAL: Što mislite o religiji? Je li i vama važna?

Odgajana sam u jako religioznoj obitelji i vjernica sam. Molim se i obraćam Bogu kad trebam pomoć, utjehu, kad se osjećam bespomoćno i frustrirano.

NACIONAL: Dosta pišete i o ženama i njihovim snovima i problemima. Kako vidite položaj žene u današnjem društvu?

Žene su još uvijek marginalizirane, svijet je još uvijek sumnjičav prema moćnim ženama, ženama s aspiracijama. Mizoginija koja se vidjela na, primjerice, američkim izborima, pokazuje da čak i najrazvijenije svjetske nacije još uvijek žene ne smatraju ravnopravnima muškarcima. Još je uvijek prisutan, u mnogim državama, nesrazmjer u plaćama žena i muškaraca na istim pozicijama.

NACIONAL: Što se mora učiniti da to promijenimo?

Moramo se nastaviti boriti.