“Žene na rubu živčanog sloma” crna je komedija koja je svoju premijeru imala 25. ožujka 1988. godine. S tim je filmom slavni španjolski redatelj Pedro Almodóvar stekao međunarodni ugled i postavio najznačajnije temelje svog raspoznatljivog stila, mješavine estetike svjesnoga kiča, pop-arta i duboke vezanosti uz španjolsku kulturnu tradiciju. Film je bio nominiran za Oscara za najbolji strani film, a osvojio je niz nagrada na poznatim svjetskim festivalima.

Na početku upoznajemo glumicu Pepu (Carmen Maura) koja očajnički želi spasiti vezu sa ženskarom Ivánom, koji ju je napustio, a za njim čezne u tolikoj mjeri da čitave noći provodi sanjareći o njemu i čekajući da ju nazove. Da stvar bude gora, Pepa čeka Ivánovo dijete te se nada da bi njih dvoje, nakon što mu to priopći, mogli započeti novi zajednički život u iznajmljenom stanu. Kad krene u potragu za Ivánom, Pepa će upoznati njegovu bivšu suprugu Lucíju s kojom on ima odraslog sina Carlosa (Antonio Banderas). On, pak, ima drugačije planove, jer želi iznajmiti točno određeni stan za zajednički život s djevojkom, a vjeruje da bi mu Pepa u tome mogla pomoći. Naime, u tom stanu trenutačno živi Pepina prijateljica Candela, koja se skriva pred policijom budući da joj je dečko kriminalac. Svojim traganjem za Ivánom Pepa će tako izazvati lavinu reakcija i događaja, da bi postupno počela vjerovati da ni njoj ni njezinim živčanim suparnicama Iván zapravo nije potreban.