Objavljeno u Nacionalu br. 774, 2010-09-14

Žene koje kategorički ne žele imati djecu još uvijek su u Hrvatskoj tabu tema, mete zgražanja i osude; ipak, neke od njih otvoreno su ispričale zašto su se odlučile na život bez djece

“Bi li oženio ženu koja je odlučila da neće postati majka?” Suočena s ovim pitanjem, većina muškaraca instinktivno je u prvi trenutak odgovorila potvrdno, uz obaveznu opasku – ali ja ipak nisam tipičan primjer prosječnog Hrvata. “No ako bi odluka bila rezultat njezine sebičnosti, ako bi joj karijera bila ispred obitelji, nisam siguran”, nastavlja jedan od naših sugovornika čim je pomnije razmotrio imaginarnu situaciju. Brojni su razlozi zbog kojih žene u razvijenim zemljama sve češće donose odluku da ne žele imati dijete. Neke od njih navela je u svojoj knjizi francuska psihoanalitičarka, ekonomistica i spisateljica Corinne Maier.

Knjiga “No Kid: 40 Reasons For Not Having Children” ubrzo po objavljivanju postala je bestseller diljem Europe ali je podigla i buru kontroverzi. U njoj autorica, inače majka dvoje djece, piše kako je požalila što je majka te kroz 40 poglavlja dijelom provocira, dijelom ruši usađene mitove a dijelom i iskreno progovara o nimalo atraktivnim stranama majčinstva. Iako je njen prethodni roman “Dobro jutro lijenosti” u Hrvatskoj veliki hit, “No Kid: 40 Reasons For Not Having Children” tri godine nakon objavljivanja u nas nije preveden. No to ne znači da u Hrvatskoj nema žena koje su odlučile da ne žele biti majke. Naprotiv, samo se o tome tek rijetke usude javno progovoriti.

O svojim strahovima od majčinstva za Nacional govori 29-godišnja glumica i spisateljica Jelena Veljača, a 60-godišnja pjevačica Josipa Lisac iznijela nam je svoje razloge zbog kojih je kao 25-godišnjakinja donijela odluku da ne bude majka. Koliko tema o ženama koje su rekle ne majčinstvu dira u srž ljudske psihe pokazalo se na svakom koraku tijekom rada na ovom članku. Gdje god bi se spomenula ta tema, ljudi su se trenutačno podijelili u strogo suprotstavljene tabore, iznimno emotivno i glasno zastupajući argumente za i protiv takve odluke. Slične burne reakcije izazvala je i kolumna Jelene Veljače objavljena ovog ljeta u Jutarnjem listu.

U njoj je između ostaloga napisala: “S prijateljicama, većinom nerotkinjama poput mene, znala sam do sitnih sati raspravljati o tome kako je naša generacija zapravo pomaknula biološki sat i kako se zapravo, sve zajedno – bojimo djece kao vrag tamjana. I javno priznajem: ta me strava još uvijek nije napustila”. Žučna rasprava čitatelja koja je uslijedila na internetu oko te kolumne pokazala je koliko je ova tema, unatoč činjenici da živimo u 21. stoljeću, velik tabu. I ne samo u Hrvatskoj. Jednako emotivne rasprave kao i cijeli niz kontroverzi diljem Europe izazvala je i spomenuta knjiga Corinne Maier. Svaki novinski članak posvećen toj knjizi povlačio je najmanje dvjestotinjak što bijesnih, što osuđujućih, što pohvalnih komentara čitatelja. Ipak, činjenica je da je danas odluka protiv majčinstva sve rasprostranjeniji društveni fenomen. Možda čak i trend jer i glavna junakinja filma ”Seks i grad 2”, Carrie Bradshaw odlučila je da ne želi djecu u braku s Facom.

I dok su neke čitateljice Jelenu Veljaču optužile za slijepo kopiranje stila i stavova Carrie Bradsahw, bilo je naravno i onih koje su joj čestitale na hrabrosti: “Hvala na ovom članku Jelena i čestitke na hrabrosti da se javno progovori o nečemu što jako puno žena naše generacije misli”; napisala je jedna od njih. A da je uistinu potrebna hrabrost da bi se ovako javno priznalo strah od djece, pokazale su i mnoge druge žene koje jednako misle ali su u ovom člnaku najprije pristale sudjelovati samo uz uvjet da ostanu anonimne, a potom se i potpuno povukle. To i ne čudi previše jer i Corinne Maier u svojoj knjizi primjećuje: “Društvo diktira da žena mora željeti dijete. Svaka disidentica je sumnjiva: neurotična, opsjednuta karijerom, sebična ili lezbijka.”

S tom tezom se u potpunosti slaže i Jelena Veljača, te objašnjava: “Žena koja ne želi dijete, po mom mišljenju, mora biti okarakterizirana kao nenormalna jer u ostatku ženskog roda sije sumnju u njihov izbor, a u muški rod strah da bi neka žena doista mogla i tehnički biti jednaka njima – fizički, organizacijski, financijski. S druge strane, ako ju prozovete luđakinjom, riješili ste svoj problem i mirno spavate.” Ako je danas tako, teško je i zamisliti kako je okolina reagirala prije 35 godina, kada je odluku da ne želi imati dijete, donijela pjevačica Josipa Lisac.

“Tada je to možda zvučalo malo čudno u jednom klišej društvu ali danas to zvuči dobro. Ja sam razmišljala i postupila altruistički”, objašnjava Josipa Lisac koja je kao 25-godišnjakinja već imala iznimo uspješnu pjevačku karijeru, bila je u sretnoj vezi s Karlom Metikošem s kojim je, kako sama kaže, ispunjeno provodila 24 sata dnevno. “Ja sam izabrala da ja nemam djecu, odlučila sam to pri punoj svijesti, svojom voljom. I nije istina da sam, kada sam tako odlučivala prvenstveno razmišljala o sebi, nego sam razmišljala i o djetetu. Da ono možda neće biti tako jako sretno uz mene ako ću se ja baviti i karijerom glazbenice i karijerom majke. Te dvije karijere ne idu lako jedna s drugom i negdje bih sigurno zakazala, pa sam ja odlučila da ne želim biti loša mama. Jer da sam ja odabrala da želim imati djecu ja bih sigurno bila jako dobra mama”, kaže Josipa Lisac koja je oduvijek prkosila stavovima većinske okoline. Jelena Veljača pak kaže da ljude u svojoj neposrednoj okolini nije šokirala napisanim stavovima: “Moja okolina je navikla da kroz svoje kolumne preispitujem sve i svašta, a posebice svoje vlastite odluke, stavove i postupke, prema tome, nikakve posebne reakcije nije bilo. Konkretno, moj suprug me predobro poznaje da bi ga išta što ja napišem šokiralo.” Jelena Veljača je od prosinca prošle godine u braku s glumcem Jankom Popovićem Volarićem te je u svojoj kolumni navela i strah od stavljanja braka na kušnju dolaskom bebe. To je ujedno i jedan od 40 razloga zašto ne imati djecu u romanu Corinne Maier.

Štoviše, ona veoma oštro ističe: “Otvaranjem vrata dječje sobe zatvorit ćete vrata spavaće. Dijete je ubojica želje, djeca su smrtna presuda paru.” Njezine tvrdnje Jelena Veljača nam je prokomentirala riječima: “Nisam psiholog i nisam bila u toj situaciji. Čisto tehnički, pretpostavljam, nije svaki par u mogućnosti poslati dijete s bakom u park ili nešto slično. No ipak mislim da je Maier bila malo proštra na ovoj temi. Poznajem parove koji su ostali savršeno posvećeni jedno drugom i nakon što su dobili dijete.”

I dok je Corinne Maier knjigu protiv majčinstva napisala kao bunt protiv pritiska francuske države i snažnih državnih mjera koje potiču majčinstvo, u Hrvatskoj su razlozi protiv majčinstva sasvim suprotne prirode. Francuska država naime potiče rađanje nizom mjera: od 16 tjedana porodiljnog dopusta pod punom plaćom za prvo, a 22 tjedna za treće i svako iduće dijete, do 1000 eura mjesečno doplate za treće i svako iduće dijete. Zahvaljujući tome Francuska je uspjela zaustaviti demografski pad i danas Francuskinje statistički imaju 1,94 djece, dok primjerice Britanke rađaju 1,78 djece, Španjolke 1,35 a Njemice i Hrvatice 1,33. Kako bi potaknuli žene da i rađaju i rade, Francuzi su povećali broj vrtića, te danas 42 posto djece do dvije godine pohađa vrtiće, dok je taj postotak primjerice u Njemačkoj 14 posto.

Prema istraživanju sociologa Josipa Obradovića i Mire Čudine Obradović iz rujna 2009. godine, razlozi za pad fertiliteta u Hrvatskoj su, na društvenoj razini nezaposlenost, preopterećen zdravstveni i mirovinski sustav, a na razini pojedinca su to promjene odnosa unutar obitelji te promjene u stavovima i motivaciji. U svom su istraživanju došli i do spoznaje da se u Hrvatskoj ističu dvije vrste stavova o rađanju djece: djeca kao društvena obaveza, te djeca kao izvor životne radosti. Kako se odlučiti na majčinstvo u teškoj ekonomskoj krizi i sve neizvjesnijoj egzistenciji, sasvim je zasebno pitanje. Jelena Veljača u svojoj je kolumni napisala: ”Ja i dalje radim takve životne i financijske konstrukcije da ne ostaje mjesta ni za iglu a kamo li za živog bebača”. Jednak je broj pristaša teze “kad ima ljubavi, sve se može” i onih koji smatraju da je neodgovorno postati roditelj ako nemate vlastiti stan, dobra primanja, sredstva za škole, izvanškolske aktivnosti i fakultete. “Stvar je po meni vrlo individualne prirode.

Ovisno o karakteru majke i oca, dijete može biti sretno i u sobi s troje braće, ili nesretno u vili s deset dadilja. Vrlo otvoreno ću vam reći da mislim da je neodgovorno rađati peto dijete u obitelj koja već živi na socijalnoj pomoći, pod geslom – Bog će nam pomoći, ali to su zaista ekstremni primjeri”, kaže Jelena Veljača. Prenapučenost planeta jedan je od razloga zbog kojih je 38-godišnja glumica Cameron Diaz odlučila da ne želi imati djecu. “Majčinstvo drastično promijeni vaš život a ja uistinu volim svoj život kakav jest. Djeca nisu jedina stvar koja vas može ispuniti i donijeti vam sreću. Lakše je podariti život nego podariti sreću”, kazala je za britanski Marie Claire. Dodala je i kako ne mrzi djecu i da se voli poigrati sa svojim nećacima no isto tako ne shvaća zbog čega žene apsolutno moraju imati djece.

“Mislim da je žene strah reći da ne žele djecu jer ih je strah da ih društvo ne izopći. Ja imam više prijateljica koje nemaju djecu, nego onih koje ih imaju. I, hoćete iskreno? Ne treba nam više djece. Zemlja je ionako prenapučena.”

Nemali je broj poznatih žena u svijetu koje su odlučile da ne žele biti majke i o tome se ne libe javno govoriti. Jedna od njih je i 65-godišnja glumica Helen Mirren koja je u braku s redateljem Taylorom Hackfordom od 1986. godine, no nemaju djece. Razlog tome je, kako je jednom prilikom otkrila, trauma iz tinejdžerskih dana izazvana edukacijskim filmom o porodu: “Kunem se da me toliko traumatizirao da ne mogu vidjeti ništa što ima veze s porodom. To mi se jednostavno gadi.” U drugom intervjuu je kazala: “Naprosto me nikad nije interesiralo postati majka i uopće nemam majčinske instinkte. I ne mislim da sam neobična. Ja nisam stvorena da budem majka i zadovoljna sam time, bez obzira na to što tko misli o tome.” Oprah Winfrey također nije majka iako je od 1986. godine u braku sa Stedmanom Grahamom. U više je navrata ova 56-godišnja televizijska voditeljica izjavljivala kako nikad nije željela djecu no nije rekla ima li to veze s činjenicom da je nju umjesto majke odgajala baka te da ju je u djetinjstvu seksualno zlostavljao majčin prijatelj a potom i ujak.

O tamnim stranama obitelji piše i Corinne Maier koja ističe: “Ideja savršene obitelji s fotografije i cijela fama o obitelji punoj ljubavi ispod božićnog drvca je laž. Više ubojstava i zlostavljanja djece događa se u obitelji nego izvan nje.” Jelena Večjača pak tvrdi kako svojom kolumnom nije željela provocirati već je iskreno iznijela intimna previranja žene na pragu 30-ih godina. O njima je razgovarala i sa svojim prijateljicama koje su rodile, te su je, kako je napisala, upozorile da su očajne. “Posvjedočile su mi o tome kako se život prokleto mijenja i kako je najgori onaj osjećaj da – nema natrag”. Govoreći o tome zašto se i u 21. stoljeću takvi razgovori vode ispod glasa, te kako je moguće da i danas odluka da žena ne bude majkom nailazi na osudu, Jelena Veljača kaže: “Kad se nečiji stav o bilo čemu ne slaže s većinom, izaziva strah, ljudi ne znaju kako da se postave prema toj osobi, a dosta često ih tjera i da se zapitaju jesu li oni neku životnu opciju izabrali samo zato što je logična i očekivana od strane okoline. Slično se događa i homoseksualcima, ljudima koji se zaređuju, ljudima koji nemaju potrebu ući u brak, samcima.” Ona sama ipak ističe da su njene dvojbe upravo to što jesu – samo dvojbe: “Strah od gubitka samostalnosti, strah od gubitka kontrole nad vlastitim životom, strah od promjene odnosa s partnerom. Svejedno, unatoč tim strahovima, strasno želim dijete sa svojim suprugom. Možda se baš zato toliko i pitam.”

Josipa Lisac pak, nikad nije imala dvojbi oko svoje odluke i zbog nje danas nimalo ne žali te kaže:”Danas bih bila strašno egoistična da i pomislim sad bi možda bilo dobro da imam dijete. Pa tek sad bi to bilo monstruozno. Što bi to značilo, da imam nekog tko će se u mojim šezdesetim i sedamdesetim godinama brinuti za mene? Uh koji je to ego, kako je to vulgarno, sebično, grozno.” Strah od samoće kao jedan od motiva za rađanje djece, navodi Corinne Maier objašnjavajući: “Mnoge žene se nadaju da će ih majčinstvo učiniti manje usamljenima. Ja sam prekasno shvatila da mi je majčinstvo stvorilo nove oblike usamljenosti. Općenito govoreći, ljudi koji imaju djecu imaju ih iz krivih razloga. Imaju ih jer se boje biti sami i jer žele ugrabiti djelić besmrtnosti” S time se u potpunosti slaže i Jelena Veljača koja kaže: “Mislim da sam o tome i pisala jednom prilikom. Nekad davno mislila sam da žene često nemaju djecu iz nekih svojih razloga ili da bi postigle neke svoje ciljeve, no danas znam da je baš posve suprotno: žene često imaju djecu da bi se prividno ostvarile. To je prevelik teret za dijete, tolika očekivanja njihove majke.”

Bunt protiv društvenih normi Jeleni Veljači su dodatno pojačali stavovi majki koje su nakon rođenja djeteta zapustile sebe, svoj izgled, brak, prijatelje. “Zaista, moram priznati da me malo začudilo da nitko ne prepoznaje tihi poziv u pomoć kad žena koja se brine o djetetu od jedva godine dana izjavljuje po novinama kako joj nije stalo ni do kave s prijateljicom, ni do seksa s mužem. Dapače! Osjećala je sram gola pred suprugom zbog kila koje su se desile u trudnoći. Ali nema veze. Jer sad ima bebu. Pa joj ne treba maskara. I osjeća se, otkako je rodila – nekako vrednije”, napisala je Jelena Veljača, te nastavila:” Znači, žena koja je svjesna da joj je tijelo umorno i oronulo, koja osjeća sram pred svojim partnerom, koja je odrezala svoju socijalnu mrežu, zapravo svodi svoju funkciju na čisto biološku. Meni, iskreno, taj članak zvuči strašno. Sveta krava majčinstva napada još jednom, zaključila je moja Lea, odbacivši pročitani tekst.” O glorificiranju majčinstva izražen stav ima i Josipa Lisac koja kaže: “Kad čujem da je majčinstvo za ženu najviša dimenzija ostvarenja, tu nedostaje jako puno. Kako to mislite majčinstvo? Je li to samo roditi dijete i gotovo? Ili treba biti i dobar roditelj, što znači dobar čovjek. Znači ipak prvenstveno treba biti dobar čovjek, to je najviša dimenzija. Ima jako puno dobrih mama ali ima jako puno onih koje su ostavile svoju djecu i one su monstruozne mame. S kojim su pravom one uopće bile mame, kako su one to zamislile? Znači, nisam ja donijevši tu odluku mislila samo o sebi nego sam ja mislila i o tom djetetu jednako kao i o sebi. Nisam željela imati djecu jer ona trebaju imati svoje živote i tada se ti njima predaješ i posvećuješ do kraja života. Neke stvari su vrlo logične. Ako pokušaš spajati nespojive stvari onda to bude traljavo i na jednoj i na drugoj strani. I ja sam dobro odlučila, ja to danas znam.” Za Josipu Lisac žena koja odluči ne biti majka nije fenomen, naprotiv: “Po meni je fenomen ona žena koja rodi dijete i ostavi ga. Jer žena koja svjesno odluči da ne želi imati djece to je njeno pravo i time ona nije nikoga povrijedila, ali ova koja je ostavila dijete ona je povrijedila živu osobu, povrijedila je svoje dijete.”