IZLOŽBA U GALERIJI ‘DULČIĆ MASLE PULITIKA’

U galeriji „Dulčić Masle Pulitika“ u Dubrovniku u tijeku je izložba malo poznate dubrovačke slikarice Zenaide Bandur (1885. – 1946.), porijeklom iz Stona. Na izložbi su predstavljeni portreti, žanr scene, sakralni prizori i mrtve prirode u tehnici ulja i akvarela, a cilj je valorizirati stvaranje Zenaide Bandur u širem društveno-kulturnom kontekstu te ponuditi specifično stilsko određenje njezinih djela.

Za ovu prigodu djela su posuđena iz dubrovačkih, (malo)stonskih, zagrebačkih i splitskih privatnih zbirki i muzejskih kolekcija. Autorice izložbe su Sanja Žaja Vrbica, docentica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, i Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.

Zenaida Bandur (rođena Ercegović) svoje prve slikarske poduke dobila je kod Domenike Suhor, dubrovačke amaterske slikarice, te povremeno od Vlaha Bukovca i Mate Celestina Medovića. Godine 1905. udala se za Antuna Bandura, veleposjednika i načelnika iz Malog Stona, a potom 1910./11. nastavila školovanje na Državnoj ženskoj zanatskoj školi u Splitu, gdje je poduke u crtanju i slikanju dobila od Emanuela Vidovića. Oko 1928. preselila se u Zagreb, gdje je iste godine postala članica i blagajnica novoosnovanog Kluba likovnih umjetnica. Odlazila je na studijska putovanja u Rim, Firencu, Veneciju, Beč i Pariz. Tijekom četiriju desetljeća ostvarila je veći broj djela u tehnikama ulja na platnu, akvarela, crteža pastelom, ugljenom i olovkom, a tematski se orijentira na portrete, mrtve prirode, figuralne kompozicije pretežno folklorne tematike, pejzaže i sakralne kompozicije. Njezina djela nalaze se u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, Etnografskog i Arheološkog muzeja u Splitu te brojnim privatnim i crkvenim zbirkama u Dubrovniku, Stonu i Zagrebu.

Tijekom života izlagala je na tridesetak skupnih izložbi, ali nije organizirala ni jednu samostalnu izložbu.

Cjelokupni opus Zenaide Bandur pripada tradiciji hrvatskog modernog intimističkog slikarstva između dvaju svjetskih ratova, ne samo u odabiru tema, nego i u suzdržanom koloritu koji se može povezati s njezinim učiteljem Emanuelom Vidovićem, ali je prema zapažanju autorica izložbe, svakako bio imanentan i prirodi umjetnice. Iako je primila samo sporadične likovne poduke, slikarski poziv osjećala je do kraja života i intenzivno je stvarala u rasponu od četiriju desetljeća. Svoje najveće dosege ostvarila je u mrtvim prirodama i portretima bliskih ljudi u kojima se postupno oslobađa njezina slikarska faktura. Riječ je o samozatajnom, tihom radu i slikarstvu bez velikih karijernih ili konceptualnih pretenzija koje je ipak u kontekstu dubrovačke umjetnosti donedavno bilo nepravedno zanemareno.

Ovom izložbom Umjetnička galerija Dubrovnik nastavlja jednu od svojih važnih programskih smjernica – istraživanjem manje poznatih opusa dubrovačke / hrvatske likovne scene, što se često posljednjih godina zanemaruje u struci pa se galerije i muzeji češće iz marketniško-financijskih razloga odlučuju za prezentaciju vrlo afirmiranih imena 19., 20. ili 21. stoljeća, zanemarujući taj bazični postulat izložbene prezentacije, revalorizacije i rekontekstualizacije pojedinih skoro zaboravljenih umjetničkih opusa, posebice kada je riječ o značajnim regionalnim umjetnicima.

Zenaida Bandur tako je zasluženo dobila vrlo atraktivan izložbeni ljetni termin kada je Dubrovnik pun turista, a izložba se može pogledati do 30. srpnja.